Iako je zbog okolnosti u kojima se karlovački SDP našao, stanju
disfunkcionalnosti i prisilnog raspuštanja odozgo, tinjala nada
da bi se većina političkih oporbenih političkih snaga mogle stati
iza zajedničkog nestranačkog kandidata za gradonačelnika koji ima
šanse u srazu 1 na 1 s HDZ-ovim kandidatom, ta je nada pred
gašenjem. Naime, prema provjerenim informacijama, friški
predsjednik SDP-a Davor Bernardić je najskloniji ideji da ukoliko
ne bi imao svog kandidata, karlovački SDP podrži Ivana Vilibora
Sinčića za gradonačelnika Karlovca, ali u tome ima
unutarstranačku oporbu koja stoji iza mišljenja da SDP mora imati
svog kandidata.
Je li ta novostvorena politička ljubav tek Bernardićevo dugoročno
ulaganje u sklapanje alijanse sa Živim zidom na nacionalnoj
razini, ne možemo tvrditi, ali to izgleda upravo tako. Jedan
političar koji pojma o Karlovcu i političkim odnosima u njemu
nema i za Karlovac ga – baš kao i njegove prethodnike s Iblera –
boli ona stvar, gura drugog političara kojeg za Karlovac veže
samo adresa; on nije živio niti živi karlovačke probleme i ništa
vrijedno spomena tu nije učinio da bi izmamio ljude koji ne
glasaju za HDZ da glas daju baš njemu. Iako je to, dakako u sferi
spekulacije i prognoze, usuđujemo se predviđati da takav
kandidat, bez obzira na zvučnost njegovog imena, može uzeti
značajniji postotak glasova, ali će u ciljnoj izbornoj ravnini
gledati iz daljine u leđa Damiru Mandiću, HDZ-ovom kandidatu za
gradonačelnika. Ideja dijela članova SDP-a u Karlovcu da SDP mora
imati svog kandidata je još beznadnija, politički kratkovidnija,
da ne kažemo autističnija. Dionice karlovačkog SDP-a kod birača
nikad nisu vrijedile manje, a ni situacija u središnjici ne ide
na ruku eventualnom kandidatu kojeg bi SDP izmislio pet minuta do
12. Istaknuti SDP-ovog kandidata na lokalnim izborima 2017. u
Karlovcu de facto samo znači umanjiti šanse nezavisnom kandidatu
Davoru Petračiću koji objektivno slovi kao najozbiljniji izazivač
HDZ-u, ne samo zato što su to neke ankete već potvrdile, nego i
zato jer on jedini ima iza sebe kontinuitet djelovanja koji ga
legitimira kao alternativu HDZ-u.
Preciznije, HDZ-ovom načinu vođenja grada, trošenju proračunskih
sredstava i vrlo maglovitoj viziji vladajuće stranke kakav bi
Karlovac 21. stoljeća zapravo trebao biti. Sličan posao kao i SDP
u slučaju da istakne svog kandidata, za HDZ će na izborima
obaviti i ljudi koji su donedavno vodili glavnu riječ u
karlovačkom SDP-u, pa u ekspresnom političkom transferu
“okupirali” pasivni karlovački HNS. Svojim kandidaturama otkinut
će par posto glasova iz bazena birača koji ne glasuju za HDZ,
malo nahraniti vlastiti ego i najveću korist donijeti upravo
onima protiv kojih se bore. Netko na ovom mjestu mogao reći da je
bit demokracije u što širem izboru, u slobodnoj utakmici između
što više kandidata i da je gore navedeno negacija te biti. No to
je idealističko, da ne kažemo naivno gledanje na naš politički
trenutak; HDZ svojim poimanjem politike, diskretnom ili otvorenom
kupovinom birača, kroz nepotizam , klijentelizam, davanje poslova
i zaposlenja u javnom sektoru po stranačkoj liniji stvorio je
mrežu “ovisnika” koji su dužni glasovati za HDZ. Dapače, na to ih
se na dan izbora direktno, telefonom i podsjeća ukoliko se ne
pojave na izbornom mjestu. HDZ planski, godinama stvara deficit
demokracije, ona postaje privid u kojem HDZ u svake izbore ulazi
s prednošću, a njeni oponenti s hendikepom. U takvom rasporedu
stvari, nema pozitivnog aspekta u isticanju više kandidata, “pa
neka pobijedi najbolji”. U tom smislu, i stav da će dva kandidata
s najviše osvojenih glasova ionako ići u drugi krug, pa će onda
ovi što ispadnu podržati oporbenog kandidata je promašen i
jednako naivan. Birači se u prvom krugu vežu za jednog kandidata;
ako njihov ispadne, nestane motiv da ponovno izađu na izbore u
drugom krugu. Pogotovo, ako s druge strane nije neka babaroga,
ekstremist, netko koga smatraju otvorenom ugrozom, tko će ih
natjerati i da drugu nedjelju izađu na birališta i glasuju
PROTIV. A Damir Mandić sigurno nije takva osoba.
Pred karlovačkom oporbom bila je jedinstvena prilika da se okupe
iza jednog nestranačkog kandidata i učine utrku za gradonačelnika
neizvjesnom. Kako stvari stoje, usuđujemo se tvrditi nešto više
dva mjeseca prije izbora da je jedina nepoznanica tko će od njih
zauzeti drugo, treće, četvrto, peto…mjesto. Pobjednik se već zna.
