U vrijeme kad su obični Karlovčani još živjeli u iluziji da su –
nasuprot polustoljetnoj praksi Komunističke partije da na
istaknute javne poslove gura isključivo svoje članove – dočekali
pravnu državu i demokraciju u kojoj se obrazovanje i iskustvo, to
jest stručnost stavlja ispred podobnosti, desetine su se javljale
na natječaje za zaposlenje na vodeća mjesta o kojima odlučuje
politika. Trebalo je proći malo vremena od osamostaljenja do
otrežnjenja; nakon što je u Karlovcu vlast mimo volje većine
birača jednostavno kupljena 2005. godine, počeo je i splašnjavati
interes politički nezainteresiranih, a obrazovanih Karlovčana da
gube vrijeme na javljanje na natječaje koje raspisuje vlast.
Stvari su postojale sve očitije s vremenom, dok je Karlovcem
vedrio i oblačio pokojni Branko Vukelić, javna je tajna bila da
se u “Kristini”, birtiji u južnom predgrađu Karlovca, odlučivalo
i o zapošljavanju čistačica po liniji podobnosti, što je bila
radikalna praksa čak i za standarde Komunističke partije. Taj
standard se njegovao brižno u međuvremenu i desetak godina
kasnije svima je sve jasno i svi to prihvaćaju kao normalno: ne
isplati se tratiti vrijeme, papir i novac na biljeg za predavanje
natječajne dokumentacije, jer se na niža mjesta u javnu službu
dolazi gotovo isključivo preko političkih veza iz raznih razina
nomenklature vladajućih stranaka, a na vodeća mjesta poput onih u
gradskim poduzećima po izravnoj odluci vrha karlovačkog HDZ-a. I
zato prilično uvredljivo zvuči izjava predsjednika Nadzornog
odbora “Zelenila”, izvjesnog Tomislava Katića, kako je “očekivao
više prijava”. Kao da smo svi mi ostali maloumni i ne znamo da on
tu ne odlučuje o ničemu, bilo 2 ili 22 kandidata, bit će izabran
onaj koga mu stranka odredi. I kad postoje naznake da će Nadzorni
odbor možda upotrijebiti vlastiti mozak i političku podobnost ne
uzeti kao najvažniju odliku kandidata, stranka i to riješi tako
da razriješi po hitnom postupku “sumnjive” članove nadzornog
odbora i instalira nove koji ne misle nego izvršavaju zapovijedi.
Kao što je učinjeno u slučaju gradske tvrtke Hrvatski radio
Karlovac d.o.o. Nažalost, današnje stranke na vlasti
funkcioniraju navlas isto kao i Komunistička partija nekad, s
jednakom dozom licemjerja. I u ovom i u prošlom sustavu natječaji
su bili su zakonska obaveza, i jedni i drugi nominalno nisu
isticali pripadnost partiji kao uvjet, a i jednima i drugima je
to najvažniji kriterij. Iz jednog jednoumlja, prešli smo u doba
novog jednoumlja, samo se ono kamuflira na drugačiji način nego
nekad, drugim ideologijama, demokracijom i tržišnom ekonomijom.
U toj crno-bijeloj slici, doslovno i figurativno, ipak treba
potražiti nijanse sive. Ako spomenuti nakaradni standardi
preživljavaju i političare koji zvuče ozbiljno kad obećaju
transparentnije zapošljavanje na istaknute pozicije o kojima
odlučuje politika, kao što je to u predizbornoj kampanji bio
slučaj s Damirom Mandićem, valjda moramo biti zadovoljni kad
politika svoju volju nameće racionalno i s ponešto takta. Razna
imena su se vrtjela po kuloarima za zauzimanje upražnjenih
direktorskih stolica gradskih poduzeća “Zelenila” i “Vodovoda i
kanalizacije” i neka od njih nisu slutila na dobro, odnosno
ukazivala su na kontinuitet politike da je stranačka knjižica
najvrjednija stvar s kojom u profesionalnom životu raspolažu.
Ipak, sudeći po biografijama bivšeg župana Ivice Horvata s
bogatim iskustvom vođenja javnih ustanova i poduzeća i manje
poznate Jasmine Cvetković koja dolazi s mjesta direktorice
Razvojne agencije Mrav iz Kutine gdje je zaposlena u doba SDP-ova
gradonačelnika Andrije Rudića, postoje naznake da se pazilo da na
mjesta direktora ne dolaze podobnici kojima je to prvo ozbiljno
poslovno iskustvo, već klasično obrazovani ljudi od povjerenja
stranke za koje ima razloga vjerovati da bi mogli unaprijediti
rad spomenutih gradskih poduzeća. Drugim riječima, da se na
natječaje prijavilo više ozbiljnih kandidata, i Horvat i
Cvetković bi – apstrahirajući političku podobnost – čisto po
stručnim i iskustvenim aršinima bili u najužem krugu za izbor
direktora gradskih poduzeća. Vidjet ćemo kako će ići dalje.
Najave da će kandidat za direktora “Čistoće” biti bivši
gradonačelnik Škrgatić također zvuče obećavajuće, u skladu s
principom “podobni, ali iskusni i stručni”.
Drugi je par cipela što nećemo znati što bi bilo kad bi bilo, jer
alternative zapravo nema. Ako su “obični” obrazovani Karlovčani s
iskustvom rukovođenja, a bez političkog pokroviteljstva izgubili
entuzijazam prkositi vlasti, oporba je ta koja si nije smjela
dozvoliti da ni ne pisne. Natječaji za gradska poduzeća su sjajna
prilika da se raskrinka sva bijeda stranačkog jednoumlja, ali pod
jednim uvjetom. Da imaju stranačke ili nestranačke kandidate za
mjesto direktora čije su kvalitete, po obrazovanju, iskustvu,
povijesti uspjeha na rukovodećim položajima veće od kandidata
koje je vlast namjerila izabrati pod svaku cijenu. To bi im dalo
legitimitet da argumentirano napadnu farsu javnih natječaja za
javne pozicije. Ali, oni ili nemaju pametnih prijedloga ili su
zabavljeni važnijim poslom, recimo kako se izdignuti iz pepela u
kojem su završili zaslugom mediokriteta koji su braneći vlastite
pozicije temeljito počistili iz svojih redova upravo one što bi
trebali biti protukandidati HDZ-ovim igračima za direktorska
mjesta. Dakle, pametne, obrazovane, iskusne, ljude s uspješnim
poslovnim karijerama iza sebe.
