I tjedan dana od sastanka čelništva karlovačkog HDZ-a s gradskim
pročelnicima, direktorima i ravnateljima gradskih poduzeća i
ustanova na kojem se pisala neka nova povijest “demokratske”
prakse, može se samo nagađati koji su motivi nagnali da HDZ od
tih ljudi zatraži da potpišu bianco ostavke na svoje funkcije.
Odgovor se zasigurno ne krije u prozirnom objašnjenju
populističkog tona predsjednika gradskog HDZ-a Damira Mandića da
je riječ “o simboličnom, ali i moralnom činu koji nas sve tjera
na propitivanje vlastitih motiva i odgovornosti prema svima u
Karlovcu i Hrvatskoj. Sam čin potpisivanja je ujedno i vlastiti
stav da smo spremni preuzeti na sebe teret rada za zajedničko
dobro, ali i teret egzistencijalne nesigurnosti koji nosi život
van javnog sektora.” Kakva gomila floskula u tri reda teksta! Da
je tome baš tako onda bi u demokraciji koja je prije svega
procedura – što dijeli pravnu državu od samovolje i u krajnjem
slučaju diktature – bianco ostavke bile uobičajena u zakonu
utemeljena praksa. Ovaj presedan je zapravo negacija pravne
države, skandal umotan u celofan brige za građane i opće dobro, i
upravo suprotno Mandićevoj populističko/sladunjavoj retorici, on
nije akt poticaja već akt zastrašivanja, u njemu ima nešto duboko
totalitarno iz više razloga.
Prvo, skandalozna je već sama činjenica da je sastanak s
pročelnicima, direktorima i ravnateljima održan u prostorijama
HDZ-a, iako svi ti ljudi, rijetki, ali ipak ih ima, nisu članovi
HDZ-a. A i da su isključivo članovi HDZ-a, oni su javni
službenici, a ne HDZ-ovi službenici. Drugo, svi ti ljudi izabrani
su na javnim natječajima. Zakon o lokalnoj i područnoj samoupravi
vrlo je jasan i kaže da pročelnik može biti razriješen s dužnosti
na četiri načina i nijedan od tih načina nije bianco ostavka,
odnosno diskrecijska ocjena lokalnih šefova stranke. S te strane,
“simbolični, ali i moralni čin” o kojem priča Mandić je zapravo
uvođenje para pravnog instituta, što je teško drugačije tumačiti
nego podrivanje pravne države od strane ljudi koji bi pravnu
državu morali bezuvjetno poštivati ako im je do građana i općeg
dobra.
Pozivanje na potpisivanje bianco ostavki s razine stranke s jedne
je strane jasno priznanje da su natječaji tek zadovoljavanje
pravne forme kako bi se izabrali podobnici, a s druge strane
totalna negacija stručnog integriteta istih tih ljudi. Što je
dakako, svjetlosnim godinama udaljeno od punih usta predizbornog
zaklinjanja u stručnost Domoljubne koalicije. S bianco potpisanim
ostavkama oni su tek stranačke lutke na koncu u gradu u kojem
jedna stranka tendira kontrolirati i pokoriti cijelu javnu sferu.
A to nas ne vraća u 90-e, to nas vraća u vrijeme kad je u
današnjim prostorijama HDZ-a na Mažuranićevoj obali stolovao
Socijalistički savez. Ovakvi potezi HDZ-a počinju podsjećati na
komitetske metode, kad je partija bila ta koja te tuži i koja te
sudi, odnosno kao u ovom slučaju razrješuje s funkcije na osnovu
diskrecijske ocjene, a ne na temelju jasnih zakonskih odredbi.
Opravdanje ovog postupka, kad se za njega već saznalo, logična je
kontrola štete, floskula smo se naslušali pa smo i na ove zadnje
o bianco ostavkama već postali ravnodušni, ali HDZ je ovaj put
barem mogao proći bez grubog licemjerja i vrijeđanja
inteligencije građana. Naime, kako bi se ovaj stranački zahtjev
pročelnicima, direktorima i ravnateljima objasnio kao nešto
normalno, istaknuto je kako je upravo gradonačelnik Jelić prvi
potpisao bianco ostavku na mjesto gradonačelnika. Ali,
gradonačelnici su de facto nesmjenjivi jer ih se može opozvati
jedino na referendumu pod uvjetom da na izbore izađe više od 50
posto birača. Na pročelnike, direktore i ravnatelje pritisak da
daju ostavku može izvršiti onaj tko je blagoslovio njihovo
imenovanje, može ih “uvjeriti” gradonačelnik i šef gradskog
HDZ-a, a tko može pritisnuti gradonačelnika koji je izabran
direktno na izborima osim ako sam ne odluči otići? Njegov potpis
na bianco ostavku je čista farsa, za razliku od svih drugih
bianco ostavki.
Kao što je rečeno na početku, bianco ostavke nisu posljedica
brige za građane i opće dobro, već gotovo vulgarna stranačka
stvar. U HDZ-u je svakako neće otkriti, pa se na ovom mjestu
moramo poslužiti vjerojatnim scenarijima i pretpostavkama. Jedan
od najvjerojatnijih motiva je kadrovska križaljka nove vlasti na
državnoj razini. Treba popuniti mjesta u ministarstvima, javnim
ustanovama, poduzećima…, u osebujnoj metodi kadroviranja na
relaciji Most Domoljubna koalicija. A govori se kako se Karlovac
nije istaknuo u predlaganju imena jer se ljudima baš i ne ide s
uhodanih i dobro plaćenih rukovodećih poslova na pet minuta od
kuće, na nesigurne, slabije plaćene, udaljene poslove na državnoj
razini. Pa, kad ne ide milom…