Kako sada stvari stoje, u beskrajnoj priči sastavljanja nove
državne vlasti, Miro Škrgatić bit će u administraciji Tihomira
Oreškovića najviše pozicionirani Karlovčanin. Kad se sve sabere i
oduzme, prilično je to iznenađujući epilog s obzirom da je bilo
realno za očekivati da će gradonačelnik Karlovca Damir Jelić
preuzeti jednu od ministarskih stolica. No, u čudnoj igri
konsenzusa i veta između Mosta i HDZ-a, kao što znamo, ministrom
obrazovanja je postao slabo spominjani Riječanin Šustar, friška
pridošlica u HDZ iz laburista. Manje je iznenađenje to što
Škrgatić nakon 3 i pol godine napušta vjerojatno bolje plaćenu i
ležerniju funkciju savjetnika predsjednika Uprave Autoceste
Rijeka-Zagreb da bi došao u slabije plaćeni žrvanj izvršne
vlasti. Naime, sve funkcije u posljednjih 20 godina arhitekta
Škrgatića vezana su uz politička imenovanja, odnosno uz odanost
HDZ-u. Škrgatić je primjer kako se uz politiku može daleko
dogurati, dakako uz primjerenu pamet, taktiku i ambicioznost. I
dakako, uz uspone i padove, ali i spremnost da se na tom putu
proguta poneka gorka knedla, da ne kažemo nešto drugo.
Škrgatić je svoju političku karijeru započeo upisivanjem u HDZ
1995. godine, nakon desetgodišnje profesionalne karijere u
Urbanisu, prvu političku funkciju obnašao je u doba
gradonačelnika Branka Vukelića , kao pročelnik za prostorno
uređenje. U to vrijeme kritiziran je od strane oporbe da je
posredno kriv za preskupe ili neprikladne zahvate koji su
promijenili vizuru grada; prije svega, uređenje platoa na Korani
gdje se od tog vremena održavaju Dani piva, Kaufland, i
urbanističku “šaku u oko” , auto servis Rudman pored knjižnice,
galerije i povijesnog arhiva.
Nakon jedinog gubitka vlasti HDZ-a u Karlovcu 2001. godine
Škrgatić nije elegantno otišao iz gradske uprave, raspoređen je
bez funkcije na treći kat magistrata u Banjavčićevoj gdje obično
završavaju nepoćudni poslije promjene vlasti, pa se zbrinuo na
pročelničkom mjestu u Karlovačkoj županiji u kojoj HDZ vlast ni
dana od ustanovljenja županija nije prepustio političkoj
konkurenciji. Vratio se motiviran za političku borbu kao kandidat
za gradonačelnika s obzirom da je voljom Ive Sanadera Vukelić
dohvatio mjesto ministra. U vjerojatno politički najnekorektnijoj
kampanji u Karlovcu i šire, Škrgatić je rabio vehementnu retoriku
koje se ne bi posramio ni Milanović, sve da sruši jednu solidnu
vlast SDP-a u Karlovcu. Što agresivnom retorikom, što milom, što
silom i uz načelo para buši tamo gdje burgija neće, Škrgatić je
2005. i postao gradonačelnikom.
No dobri stari običaj HDZ-a (napušten u postsanaderovskoj eri),
da se predizborni nacionalistički vuk pretvori u postizborno
liberalno janje koštalo ga je funkcije. Pokušaj da progura na
određena mjesta ljude sa znanjem ali i “krivim” političkim
pedigreom , ovu je političku mačku dovela do situaciju da
dojučerašnji politički miševi kolo preuzmu. No, drugi stari
običaj koji HDZ nije napustio da kad nešto zgriješiš, za kaznu
dobiješ bolju funkciju, osigurao je Škrgatićevoj karijeri novu
dimenziju. Prvo kao kratkotrajnog pomoćnika Vukeliću u
Ministarstvu rada, pa člana Uprave Autoceste Rijeka – Zagreb, a
onda 2009. i predsjednika Uprave ARZ-a. Na mjesto zamjenika
ministru Butkoviću dolazi s mjesta savjetnika predsjednika Uprave
ARZ-a. Impresivna niska funkcija ne ostavlja sumnju da Škrgatić
ima veliko iskustvo, pitanje je samo je li zahrđao u zavjetrini
savjetničke funkcije i ima li volje na novoj funkciji dati sve od
sebe. Ovisno o ministru i nekim drugim okolnostima, mjesto
zamjenika ministra može biti gotovo paradno/protokolarne prirode
s krajnjim dometom da zamjenik sjedi na sjednicama Vlade u
odsutnosti ministra, ali mogu se s tog mjesta napraviti i velike
stvari.
Miro Škrgatić ima iskustvo i znanje, k tome je (uz Željka Gojšića
koji je okačio politiku o klin), najbolji govornik što ga je HDZ
u Karlovcu ikad imao, što je u politici vrlo važna
predispozicija. Govorimo to iz lokal patriotskog kuta gledanja,
jer Škrgatić bi na današnjoj visokoj poziciji u Ministarstvu
prometa mogao biti koristan za Karlovac više nego ikad. Za
početak, u ostvarenju najvažnijeg karlovačkog prometnog projekta
“gradskog prstena” čiji su prvi najvažniji (povezivanje Rakovca
podvožnjakom s Grabrikom) i zadnji metri napravljeni upravo u
doba kad je Škrgatić bio pročelnik, odnosno gradonačelnik. Prošlo
je dugih 8 godina kako se “gradski prsten” nije pomaknuo s
mjesta. Doduše, znano je da postoji dosta razloga da se
gradonačelnik Jelić i Škrgatić politički ne vole, ali nijedan ne
može biti izgovor da napokon ne zaokruže ovaj projekt od vitalnog
značenja. To je iznad njih dvojice, to je za Karlovac.