Ministar kulture Zlatko Hasanbegović svoj je desant na hrvatsku
kulturu započeo ukidanjem za njega neracionalnog i
neprihvatljivog instituta sufinanciranja neprofitnih medija iz
državne kase. U jednoj Vladi kojoj je riječ “reforma” stalno na
jeziku, ispada da je poduzimanje prvog reza i stezanja remena baš
na neprofitnim medijima najveći problem u proračunskom deficitu,
iako to ne može biti dalje od istine. Ali je zlokobno znakovit
signal.
Naime, 28 neprofitnih medija je u posljednje tri godine primilo
potpora u iznosu od 8,7 milijuna kuna javnog novca, dok su u isto
vrijeme komercijalni mediji dobili preko 200 milijuna kuna novca
poteklog na ovaj ili onaj način iz sredstava poreznih obveznika.
Među njima i oni koji otvoreno zaglupljuju narod i gade javni
prostor jeftinim žutilom, poput izrazito komercijalnih i
profitabilnog dnevnika 24sata.
To Hasanbegoviću nije problem, kao što nije problem ni činjenica
da je opskurna Z1 televizija s koje odzvanjaju ustašofilske
poruke, u tri godina sufinancirana javnim novcem iz raznih izvora
sa 7,8 milijuna kuna, tek 900 tisuća kuna manje od potpore za 28
neprofitnih hrvatskih medija, koji su – usput budi rečeno –
najkvalitetnije što hrvatsko novinstvo ima, odnosno oni se
uvelike jedini bave ozbiljnim novinarstvom i ne podliježu
senzacionalizmu, žutilu i u krajnjim, ali ne rijetkim
slučajevima, novinarskoj somnambuliji. Nema sumnje,
Hasanbegovićevo opravdanje uskraćivanja pomoći tom vrijednom
dijelu medijske hrvatske scene nema veze s novcem, to je samo
dimna zavjesa iza koje se krije činjenica da oni njemu idu opako
na jetru. Politički jer su većinom nasađeni lijevo, i
svjetonazorski jer su uglavnom nastrojeni, recimo to tako,
antikonzervativno. I kao takvi su dosadni i opasni korov kojeg
treba istrijebiti.
Iz brojki i kontroverzi iz ovih uvodnih rečenica da se zaključiti
kako bez potpore proračunskih sredstava u ovom ili onom obliku
teško mogu preživjeti i neprofitni i komercijalni mediji.
KAportal danas slavi rođendan i šest je godina preživio u
specifično teškim uvjetima. I KAportalu je svejedno deklarira li
se kao komercijalni ili neprofitni medij, kako god se okrene
lokalne političke strukture ga dosljedno ignoriraju. Jer, baš kao
i Hasanbegović, vole mir i tišinu. Ili, ako već neke buke ima,
bolje da ne bude disonantna, da se ne talasa previše i ako se već
mora nekoga kritizirati neka to ne bude vlast. U to ime i s tim u
skladu, u 6 godina postojanja KAportal je iz javnih kasa primio 6
tisuća kuna, i to ne na račun nekakvog medijskog pluralizma – što
je bez lažne skromnosti – zaslužio, već u vidu poduzetničke
potpore. Po viđenju politike u gradskom proračunu 2016. lokalni
mediji, osim gradskog Radio Karlovca koji dobiva također jadnih
400 tisuća kuna, ne zaslužuju ni kune potpore. Po viđenju iste te
politike, političke stranke zaslužuju 350 tisuća kuna iz gradskog
proračuna.
Tako to ide, vlasti kojima je demokracija samo prazna floskula na
jeziku, medije niti vole, niti smatraju da je njihova uloga važna
i društveno korisna kao čuvara javnog interesa, koji propituju,
otkrivaju, ukazuju na stranputice i kritiziraju, koji drže
javnost budnom i pritišću politiku i političare da budu bolji. To
što je u Karlovcu prije 15 godina od novinarstva živjelo barem 70
ljudi, a danas jedva dvadesetak zabrinjavajuća je tendencija. To
je djelomično posljedica promijenjenih (vlasničkih) odnosa u
novinarstvu, poslovnih politika medija i selidbe tiskanog
novinarstva u cyber prostor, ali i još jedan poraz političkih
struktura, iako si one misle da je to zapravo njihov trijumf.
Nešto je tu trulo kad je više aktivnih novinara u Karlovcu bilo u
“crnom” socijalizmu i za vrijeme rigidne postratne Tuđmanove
vladavine, nego danas.
U svakom slučaju, s javnim novcem ili bez njega, KAportal ne
namjerava nestati. Namjerava biti još veći i jači. To više nije
samo pitanje otpora, ni ćeifa, niti posla. To je obveza prema sve
većem broju naših čitatelja, vjernim i aktivnim komentatorima
koji već šest godina zajedno s autorima čine od KAportala
vrijednu karlovačku online društvenu tribinu.