Nakon što smo na ovom mjestu nedavno pisali o tome kako je
gradonačelnik Damir Jelić jedan od većih gubitnika
unutarstranačkih previranja i HDZ-ove nužde da se dogovori s
Mostom, situacija bi se mogla dramatično promijeniti. Naime, ako
je suditi po napisima iz više ozbiljnih novina, Jelić bi mogao
postati najviše pozicionirani Karlovčanin u državnoj izvršnoj
vlasti ikad. Mogao bi u Vladi RH zamijeniti, ni manje ni više,
nego Tomislava Karamarka i postati potpredsjednik, odnosno prvi
potpredsjednik Vlade. Doduše, scenarij malo graniči sa
znanstvenom fantastikom, ali već smo se naučili u posljednjih
pola godine da je u hrvatskoj politici moguće i ono što smo
donedavno smatrali nevjerojatnim.
Taj scenarij spašavanja eksperimenta od Vlade pod svaku cijenu,
odnosno izbjegavanja izbora koji bi vrlo izvjesno ponovno lijevi
centar doveli na vlast, je moguć ukoliko do 18. lipnja Tomislav
Karamarko bude siguran da u Saboru postoji dovoljno ruku za
njegov opoziv. On si svakako neće dozvoliti da mu se izglasa
nepovjerenje, već bi u tom slučaju izašao iz Vlade sam. U tom
trenutku postojale bi dvije opcije: novi izbori ili prihvaćanje
uvjeta Mosta koji zahtijeva odlazak Karamarka, odnosno njegovu
zamjenu s novim čovjekom. Večernji list tvrdi da je upravo Jelić
taj novi čovjek. Doduše, nakon kratkog objašnjenja njegovog lika
i djela u istom tekstu, informaciju je teže uzeti smrtno
ozbiljno, no nikad se ne zna. Naime, napisano je da, citiram,
“Jelića krasi uključivost i politička tolerancija”, što je lijep
kompliment jednom političaru, ali tu ocjenu autor teksta nije
mogao saznati u Karlovcu, ni od strane oporbe, a bogme ni iz
HDZ-a, posebno Vukelićeve struje od koje se i sam u prikladnom
trenutku otkinuo i naposljetku je detronizirao. Prikladnija bi
bila da onaj tko ga ne zna, skupo bi ga platio. Jelić je već
prekaljeni politički vuk koji je od samog (kasnog) uključenja u
HDZ odrađivao osjetljive – da ne kažemo neku težu riječ –
predizborne i stranačke poslove i uspješno eliminirao protivnike
na ljestvici stranačke hijerarhije. Zanimljivo, kad državne
novine pišu o Jeliću, nigdje se u referencama, osim ove tipa
“uključivost” i “tolerancija” ne govori o Jeliću kao uspješnom
gradonačelniku Karlovca. Pitamo se zašto, jer to bi bilo logično
kad je u pitanju kandidat za mjesto u izvršnoj vlasti koje po
vokaciji predstavlja desnu ruku premijeru.
Sve je za karlovačkog gradonačelnika išlo kao po loju donedavno.
Već smo pisali o tome da je bio medijski favorit za ministra
obrazovanja, no na to mjesto sjeo riječki prebjeg iz laburista.
Karamarkova odluka da bude šef unutarstranačke kampanje za
predsjednika bila je više počasne prirode s obzirom da Karamarko
nije imao protukandidata i zapravo mu nije omogućila da ostvari
željeni cilj. Naime, Jelić je želio postati zamjenik predsjednika
HDZ-a, no to je mjesto uzeo jači igrač Milijan Brkić pa se nije
kandidirao ni za bilo koje drugo mjesto u vrhu stranke. Na kraju,
doživio je neočekivani otpor na lokalnim unutarstranačkim
tijelima jer se za mjesto predsjednika županijskog HDZ-a javio i
Ivan Vučić mimo prijašnjeg dogovora. Jelić je pobijedio, ali
takva vrsta neposluha u HDZ-u je donedavno bila nezamisliva.
Misteriozni Jelićev izostanak s izbornog Sabora HDZ-a prošli
vikend opravdan prozaičnim razlozima potaknuo je niz nagađanja o
njegovom statusu. I proizveo još niz enigmi u ionako posve
kaotičnom i krajnje nepredvidivom trenutku hrvatske politike.
Stječe se dojam da je nedolazak na konvenciju stranke kao jednog
od najbitnijih događaja u životu svake stranke, jasna poruka
ljutnje.
Kad se sve zbroji i oduzme najprominentniji karlovački političar
na državnoj sceni zapravo hoda na najtanjoj žici otkad se bavi
politikom u jednoj “pukovnik ili pokojnik” situaciji. Čak i da u
gore opisanom scenariju zasjedne u fotelju potpredsjednika Vlade,
koliko to objektivno može trajati? Kladiti se na bilo što osim na
nove izbore u narednih pola godine je teški hazard. A kad padne
Vlada, stvar u svoje ruke u HDZ-u preuzima Brkić, Karamarko
odlazi putem Sanadera i Jadranke Kosor i nositi epitet njegova
čovjeka bi odjednom moglo postati teretom. Drugim riječima, bez
obzira na relativnu sigurnost izlazne strategije hvatanja
pozicije župana kao političke hladovine, nakon mjeseci trošenja
vremena i energije, Jelić bi se na kraju mogao naći na nuli.
Šteta, mogao je to vrijeme i energiju potrošiti na svoj osnovni
posao. Posao vođenja Grada. Da kad ode, novine imaju razloga i
potrebu napisati da je bio uspješni gradonačelnik Karlovca.