U puno površnih komentara slabo obrazovanih, a
“pametnih” Hrvata, ispod tekstova na web portalima o svježoj
odluci HSS-a da se pridruži Narodnoj koaliciji pod vodstvom
SDP-a, stoji poanta kako se “Stjepan Radić sada okreće u grobu”.
To danas mogu napisati ili manipulatori ili oni čiji mozak
raspolaže s tek dvije, najpoznatije činjenice o Stjepanu Radiću,
da je na njega i drugove atentat u beogradskoj skupštini 1928.
izveo velikosrbin Puniša Račić i da je deset godina ranije
saborske zastupnike upozorio da ne srljaju kao guske u magli u
ujedinjenje bivših teritorija Austro-Ugarske nastanjenih Južnim
Slavenima s Kraljevinom Srbijom. No, već i ta činjenica traži
pojašnjenje. Radić je bio svjestan da bi u situaciji kad Italija
poseže za Dalmacijom, a velike sile kroje novu geostratešku kartu
Europe na razvalinama Austro-Ugarske, ta nova slabašna država
teško opstala i nikako nije bio protiv ujedinjenja sa Srbijom.
Upozorenje o guskama u magli se odnosilo na činjenicu da se prije
ujedinjenja postave takva pravila i uvjeti koji će spriječiti
srpsku hegemoniju u novoj jugoslavenskoj zajednici. Isto tako,
tko poznaje nauk braće Radić i praksu Stjepana Radića, nikad ne
bi zaključio da se sad taj slavni hrvatski sin okreće u grobu,
već prije da se HSS vraća kući. Naime, Stjepan Radić je bio
republikanac, svoj je nauk bazirao na idejama bliskim
socijal-demokraciji, bio je izraziti pobornik sekularizma, anti
klerikalno raspoložen i u svojim govorima često napadao crkvenu
hijerarhiju pod geslom “Hvaljen Isus i Marija, dolje popovi”.
Naposljetku, bio je istinski demokrat i pacifist i bio je jaki
oponent isključivog nacionalizma. Bio je praktičan političar u
ostvarivanju hrvatskih interesa, pa tako i ministar u jednoj od
jugoslavenskih vlada, a u kasnoj fazi političkog djelovanja ušao
je u čvrsti savez s Miloradom Pupovcem onoga doba Svetozarom
Pribičevićem.
Na kraju krajeva, s uspostavom NDH, HSS je prohibiran, njihov
vođa Maček čak na pola godine zatvoren u Jasenovac, tek mali dio
njegovih vođa se pridružio kvislinškom naci satelitu, veći dio se
pasivizirao ili pridružio Narodnooslobodilačkom pokretu. Dakle,
po svemu napisanom, HSS je – posebice u zadnjih pola godine ovog
patetično amaterskog pokušaja vladanja Hrvatskom – zapravo imao
manje zajedničkog sa svjetonazorom Hasanbegovića, Tepeša, Ćorića
i Karamarka, negoli s ljudima s kojima se sad odlučio na
suradnju. I očito je da nije u pitanju samo novi predsjednik
Beljak koji misli tako, od prisutnih 105 članova Glavnog odbora
na sjednici u Jastrebarskom, samo se 13 izjasnilo protiv ulaska u
koaliciju s SDP-om. Očekivano, između ostalih, oni koji su HSS i
držali taocem svojih interesa, Hrg i Marijana Petir, odnosno oni
kojima su ideološke razlike nepomirljive. U tih desetak posto,
prema novinskim izvješćima, nalazi se dio Siščana, nešto
Međimuraca i nešto Dalmatinaca. Drugim riječima, članovi Glavnog
odbora iz Karlovačke županije su se priklonili većini i glasovali
za ulazak u koaliciju s SDP-om. Jesu li neki od njih time
“kupili” mjesto na izbornoj listi koje vodi u Sabor?
S obzirom da to karlovačke medije očito ne zanima, ne znamo,
primjerice, je li na sjednici primjerice bio član Glavnog odbora
HSS-a dožupan Ivan Banjavčić, i za što je i zašto digao ruku. Baš
kao i mladi i perspektivni gradonačelnik Duge Rese Tomislav
Boljar. Bilo bi zanimljivo javno čuti i stav dogradonačelnice
Karlovca Marine Kolaković po ovom pitanju, koja je znala reći da
je ona “Jelićev gromobran”, s obzirom da je nakon dogovora
Domoljubne koalicije i Mosta objavila da je HSS-ov kandidat za
ministricu poduzetništva, a danas, samo šest mjeseci kasnije joj
je izgledniji prisilni odlazak u političku mirovinu. Iako, u
aktivnosti koja je umijeće mogućeg kao što je politika ništa nije
nemoguće. Uz ovakav karlovački SDP, neugledan i bez profiliranih
jačih osobnosti i političkih autoriteta zbog štićenja sitnih
interesa umišljenih mediokriteta koji ga vode, kao posljedica
ulaska HSS-a u koaliciju s SDP-om moglo bi se lako dogoditi da
Karlovac ispred lijeve koalicije u novom sazivu Sabora zastupa
HSS-ovac. Naime, Milanoviću je ideološko proširivanje na centar
bitna karika u predizbornom osnaživanju Narodne koalicije, a
Beljak se pokazao spretnijim pregovaračem od Hrga, njegovog
prethodnika na mjestu predsjednika HSS-a. Nije previše izgledno,
ali nije ni teško zamisliti situaciju da baš u našoj, 7. izbornoj
jedinici Beljak zatraži da se na listi za HSS osigura jedno od 4
zagarantirana mjesta koja vode u Sabor.
S obzirom da karlovački SDP stoji tako da na prošlim izborima
nije bilo nikog s adresom u Karlovcu, najvećem grada u 7.
izbornoj jedinici (u isto vrijeme HDZ-ovu listu je nosio upravo
Karlovčanin), nije vidljiv razlog da šest mjeseci kasnije od
trenutne SDP-ove garniture netko uđe u krug imena za Sabor, osim
ako karlovački SDP ne donese razumnu i brzu odluku o kandidatu za
gradonačelnika što bi bio neki argument za uvrštenje na listu i
poželjna promocija kandidata za lokalne izbore. No koliko se može
čuti, središnjica SDP-a (čitaj, Milanović), će definirati liste
za Sabor u roku od 2 tjedna, a karlovački SDP i dalje
kontemplira, ponaša se kao Hrvatske željeznice na snježni dan.
Kasni nepodnošljivom lakoćom.
