Na ovom smo mjestu više puta
konstatirali kako činjenici da je Karlovac bastion HDZ-a mimo
političke empirije koja kaže da što je u prosjeku mjesto veće,
HDZ dobiva manje glasova, kumuje između ostalog i povijest čudnog
odnosa središnjice glavne političke konkurencije prema Karlovcu.
Ne samo da poslije Račanovog doba karlovačka ljevica nije imala
ministra ili kandidata za ministra, nego su Karlovčani na
“sigurnim” mjestima za Sabor na listi SDP-ovih koalicija bili sve
rjeđe biljke, što je prilično neobično ako se zna da je Karlovac
(izuzmemo li južnu stranu Zagreba), ipak najveći grad u 7.
izbornoj jedinici.
Nema sumnje, to je i plod negativne selekcije koja je zadnjih
godina uzela maha u karlovačkom SDP-u, plod unutarstranačke
vladavine kombinacije neiskustva, samozadovoljstva, prosječnosti
i nekarizmatičnosti. Dakle, svega onoga što je HDZ-u osiguralo
višegodišnji miran san na vlasti. Spominjanje HDZ-a u ovom
kontekstu je zapravo nevažno, važno je da je posredno slaba
konkurencija u oporbi garancija isto tako slabe vlasti. A
Karlovac može bolje i građani Karlovca moraju dobiti bolje za
novac kojim pune karlovački budžet.
No, negativna selekcija karlovačkog SDP-a je na neki način
pitanje uzročno posljedične veze. Ako se središnjica SDP-a prema
Karlovcu odnosi kao prema trinaestom prasetu, odnosno ako planski
ne stvara i ne promovira na državnoj političkoj sceni ljude s
određenim potencijalom, kako pobijediti dobro razrađene sheme,
uhodane prakse i interesne mreže koju je kroz godine razvila
stranka na vlasti u Karlovcu?
Kulminirala je ta priča uzajamnog ignoriranja na ljevici Karlovca
i Zagreba na nedavnim parlamentarnim izborima, gdje na listi
koalicije zvanoj Hrvatska raste nije bilo niti jednog
Karlovčanina, čak ni na simboličnim pozicijama ispod 10-og
mjesta, izuzmemo li Damira Mateljana koji je mjesto zaradio aurom
lokalnog izbornog pobjednika, ali ne u Karlovcu već u Kamanju.
Nećemo tvrditi da je izostanak Karlovčana bitno utjecao na
konačni rezultat, no stoji da je 2011. rezultat Kukuriku
koalicije u Karlovcu bio iznad prosjeka 7. izborne jedinice s čak
43% osvojenih glasova, a da je četiri godine kasnije pao ispod
prosjeka glasova za ljevicu, na slabašnih 32% i da je Karlovac
zapravo u 7. izbornoj jedinici postao grad iznimka. Naime, na
razini jedinice, HDZ, odnosno Domoljubna koalicija, je ostvario 3
posto slabiji rezultat od SDP-ove koalicije, ali je ta lista koju
je predvodio gradonačelnik Jelić potukla SDP u samom Karlovcu s
komotnom razlikom od 5%. I opet uzročno posljedična veza; ta dva
rezultata govore i o srozavanju ugleda SDP-a u Karlovcu u zadnje
četiri godine.
Iako su novinski napisi od prije nekoliko dana ukazivali na
nastavak iste prakse, službenom objavom izbornih lista Narodne
koalicije, uvrštavanjem Karlovčanke Natalije Bukovec Osmičević na
listu 7. izborne jedinice najavljen je određeni odmak, odnosno
zaokret politike.
Osmo mjesto nije od onih koji garantiraju ulazak u Sabor, no to
nije ni posebno bitno. Bitno je što je odaslana višeznačna poruka
publici koja naginje ljevici u Karlovcu. Prvo, očito je
anticipirano da ne imati osobu s adresom u najvećem gradu u
izbornoj jedinici nije racionalno političko ponašanje, drugo, sad
očito postoji osoba koja uživa povjerenje vrha stranke (čitaj,
Milanovića), i treće, teško je shvatiti njeno uvrštenje na listu
drugačije nego kao podršku, vjetar u leđa i – nazovimo to pravim
imenom – reklamu za gradonačelničku kandidaturu Natalije Bukovec
Osmičević. Poruka je to očito i karlovačkom SDP-u u kojem –
zanimljivo – nijednom od dvoje ljudi koji formalno vuku konce, ni
Marini N. Matanić ni Ž. Latkoviću, Bukovec Osmičević nije bila
izbor. Dapače, prilično su se grčevito borili protiv.
Poruka je to i karlovačkom HDZ-u koji se priprema za eru nakon
gradonačelnika Jelića, čovjeka čiji politički uzlet nije
ekvivalentno pratio i uzlet Karlovca. On se u 9 godina kao
političar vinuo visoko na političkom nebu, a Karlovac je i dalje
tu negdje. Ugodna spavaonica u leru, gdje se uredno šiša trava u
parkovima i redovno spuštaju rizoli na pješačkim i biciklističkim
prijelazima. Potencijalni novi kandidat Damir Mandić odaje prema
van “plenkovićanski” dojam pomirljivog tipa nesklonog verbalnim
eskapadama i teškim riječima. S druge strane ga čeka potencijalna
kandidatkinja SDP-a koje se sjećamo po temperamentu i britkosti
iz Gradskog vijeća. No, u međuvremenu je nakupila podosta
diplomatskog staža pa nas vjerojatno očekuje pristojno
nadmudrivanje i napokon rasprava o tome gdje bi Karlovac za 4
godine točno trebao biti i što se želi postići. O tome HDZ dosad
u Karlovcu nije morao razmišljati, previše toga je išlo po, za
njih, ugodnoj inerciji.