Deset godina nakon famoznog brendiranja grada Karlovca, jedno je
sigurno. Ingeniozni slogan “grad susreta”, koji može značiti sve
i ništa, nije se primio. Karlovac je i dalje grad parkova, grad
na četiri rijeke, žabarski grad…, “gradom susreta” ga ne zovu ni
Zagrepčani, ni stranci, ni Karlovčani, vjerojatno ni duhovni
arhitekt ovog gubljenja energije, vremena i novca, Damir Jelić.
Jelić je u međuvremenu promijenio funkciju, ali ne i afinitete.
Čovjek baš voli brendiranja i voli da to čini uvijek ista PR
ekipa iz Millenium promocije. Da parafraziramo stari hit Bijelog
dugmeta, ima neka tajna veza između lokalnih vlasti, HDZ-a i
Milleniuma već više od desetljeća, ali poslovni odnosi navedenih
subjekata nisu tema ovih redaka. Dakle, ovih je dana nakon Grada
Karlovca i Karlovačka županija u svrhu jačanja njenog turističkog
identiteta, brendirana novim vizualno/sloganskim rješenjem.
Vizualno rješenje baš kao i u slučaju brendiranja Karlovca nije
sporno, vizual dizajnera Vladimira Resnera jest dosta složen, ali
dovoljno upečatljiv da bude pamtljiv i ima smislenu “priču”.
Opet je biranje riječi za slogan i njegova poanta nešto o čemu se
ima što i zašto raspravljati. Ovaj put su PR stručnjaci iz
Milleniuma otišli i korak dalje od “grada susreta” jer su se
odlučili koristiti strani jezik, i to onaj mrtvi. Moramo priznati
da nam nije posve jasna korelacija Karlovačke županije kao
životnog prostora i latinske izreke “In medias res”. Doduše,
“suhi” prijevod bi značio “u sredinu stvari”, pa kako je naša
županija u sredini Hrvatske može se razaznati na što su ciljali
autori, ali smisao izreke nema veze sa sredinom. Da citiramo
Hrvatsku enciklopediju, In medias res znači “odmah na stvar,
izravno na gl. pitanje; bez okolišanja, bez zaobilaženja,
izravno”. Neenciklopedijski, “In medias res” ne znači nikakvo
središte, već ravno u glavu.
“In medias res zvuči prepotentno, ali to nije dio nas kao ljudi,
nego je to naprosto pozicija koje nismo svjesni” – kazao je
prilikom predstavljanja novog PR identiteta Karlovačke županije
župan Jelić. Ne možemo se složiti jače s prvim dijelom rečenice,
dodali bi tu uz prepotentnost i dozu snobovštine. Drugi dio
rečenice župan je trebao izgovoriti u svoje i eventualno u ime
svojih partnera iz Millenium promocije. Možda pozicije Karlovačke
županije nisu svjesni političari na vlasti koji nikako da smisle
politike kojima će monetizirati komparativne prednosti ovog
prostora. Obični ljudi su svjesni gdje su, kao što su svjesni da
je Karlovac grad 4 rijeke i grad parkova i da kao takvog treba
promovirati, dok nije došla “fensi” PR kuća iz Zagreba da nama
seljacima objasni da zapravo živimo u “gradu susreta”.
Od stranke koja misli da je domoljublje držanje ruke na srcu za
sviranje himne i mahanje hrvatskom zastavom očekivalo se da bar
neće pustiti da joj slogan Županije bude na jeziku koji nije
hrvatski. A osmišljavanje slogana za Karlovačku županiju činilo
se baš dobrom prilikom da se posegne za riječima koje zvuče naši,
nepatetično domoljubno čak i za onu polovicu hrvatskog političkog
korpusa koji smatra da domoljublje nisu samo prazne riječi, poze
i rituali. Recimo što bi nedostajalo sloganu “Srce Hrvatske” koji
povezuje i geografsku i emotivnu komponentu? Dapače, kao “Heart
of Croatia” zvuči primamljivo i za potrebe inozemnog
(turističkog) pozicioniranja.
In medias res ili ravno u glavu, ako domoljubnom vodstvu
Karlovačke županije padne na pamet da nas nakon milenijskog
promašaja s “gradom susreta” poštede latinske prepotencije, autor
ovog teksta – za razliku od Millenium promocije – daje na
raspolaganje Županiji svoju umnost “Srce Hrvatske” besplatno.
