U plaćenoj fotelji će Jelić ipak izdržati do zadnjeg dana, a predmnijevamo da ni tu kandidature za novi mandat neće biti.
Ne čekavši sudbinu HDZ-ovih moćnika kojima se jednog dana nije
vidjelo kraja, a drugog dana su završavali u blatu, Damir Jelić
je iz stranačkog života odlučio otići na svoj način. Sjetio se
valjda kako su svoju karijeru u HDZ-u završili svojevremene
stranačke velmože Mesić, Pašalić, Jadranka Kosor, Tomislav
Karamarko, Branko Vukelić…, da nabrojimo samo neke u dugom
najurenih i poniženih.
Ivo Sanader je bio jedan od rijetkih koji se povukao sam.
Izbjegao je da ga nabiju nogom u tur, ali na kraju nije izmakao
da odgovara za grijehe kriminalne prirode čak ni ovako kilavom
pravosuđu kao što je hrvatsko. U slučaju Jelića gotovo smo
sigurni da pravosudnog epiloga neće biti, pa se može reći da je
postupio logično i uskratio zadovoljstvo odlučivanja o njegovoj
sudbini onima koji u niskom startu čekaju da od njega preuzmu
lokalnu stranačku moć.
Damir Jelić veže svoje zvjezdane političke trenutke za tamni
politički svemir Tomislava Karamarka, čovjeka koji se namjerio
konzervativnom revolucijom izvesti Hrvatsku na pravi put, a sve
što je napravio je tragikomični eksperiment s Mostom i premijerom
stručnjakom koji je jedva natucao hrvatski jezik i “obogatio”
Sabor ultra konzervativnim i filoustaškim marginalcima koji bi
bez HDZ-a hrvatski parlament vidjeli samo na televiziji. Nema
sumnje, u Hrvatskoj je i prije Karamarka bilo ekstremno desnog
duha. Nažalost, Karamarko je bio taj koji ga je pustio iz
boce.
Jelić je preživio Karamarkovu detronizaciju i dolazak Andreja
Plenkovića manje zbog činjenice što je dobivao izbore u Karlovcu
i Županiji, a više što u Karlovcu nitko od HDZ-ovaca nije imao
volje za moć i strasti za sječu stranačkih glava, kakvu je imao
Jelić kad je smicao sve koji su mu stajali na putu u vrijeme
njegova preuzimanja karlovačkog HDZ-a.
U takvim okolnostima Jelić je mogao nastaviti ležerno vladati
karlovačkim HDZ-om, čvrstom rukom dakako, jer kod njega nema
mnogo tolerancije za disonantne tonove, sve do stranačkih izbora
u kojima je HDZ-ovo desno krilo predvođeno Kovačem, Penavom,
Steirom i Brkićem pometeno voljom velike većine stranačkog
članstva.
Kad se već uzdržao otvorene podrške bilo kojoj od strana, a znalo
se da je ideološki bliži desnoj struji, i Jelić je shvatio kako
su situacije kad se i s njim računalo kao mogućim kandidatom da
preuzme HDZ na državnoj razini prošlo svršeno vrijeme. Maknuo se
s puta jer bi ga ionako – na ovaj ili onaj način – maknuli.
Njegova najava da se više neće natjecati za stranačke funkcije u
HDZ-u razumljiva je. Manje je razumljivo ono što je učinio jučer,
dao neopozivu ostavku na mjesto predsjednika županijskog HDZ-a.
Čemu to, ako se neće ponovno kandidirati, mogao je samo pustiti
da mu mandat istekne do stranačkih izbora koji će se održati čim
prođe ova priča s korona virusom.
Priča o tome da se “želi okrenuti radu s mladim ljudima i ovo je
simboličan primjer da upravo mladima otvara prostor” besmislena
je jer ga, za početak, kao vršiteljica dužnosti zamjenjuje Nada
Murganić, ciglih 15 godina starija od njega. Onda bi imalo više
logike davanje ostavke na mjesto župana Karlovačke županije i
otvaranje prostora neznatno, ali ipak mlađim zamjenicama župana.
U plaćenoj fotelji će Jelić ipak izdržati do zadnjeg dana, a
predmnijevamo da ni tu kandidature za novi mandat neće biti.
Gotovo sigurni kandidat HDZ-a za županicu (ako to bude željele)
bit će upravo Nada Murganić. Bivša ministrica donedavno se
doimala i kao bivša političarka, dok nije mudro među prvima
bezrezervno podržala Plenkovića u unutarstranačkoj utakmici za
predsjednika HDZ-a. Drugim riječima, izgleda da je političko
vrijeme Damira Jelića isteklo.
Jelić ne bi bio Jelić da se i povodom ostavke nije obratio
javnosti osebujnim priopćenjem koja uključuje i “urbi et torbi”
ispriku. “Ispričavam se svima u stranci, koaliciji, oporbi,
medijskom sustavu, gospodarstvu, udrugama, djelatnicima općina,
gradova i Županije i svim građankama i građanima Karlovačke
županije, tijekom 16 godina rada, na nenamjernim uvredama.”
Uvredama? I na svom političkom kraju kao da ne razumije bit svoje
službe nekad kao našeg gradonačelnika, danas župana. Zaista misli
da ga to što i na koji način je nekome rekao određuje kao
dužnosnika?
Svima spomenutima u priopćenju prije svega se trebao ispričati
što nije napravio više stvari od javnog interesa u svojim
mandatima. Što nije više izgradio, što je gubio vrijeme na
strančarenje, forsirao stranačku podobnost nad stručnošću, što je
nametao svoje privatne vjerske fiksacije u prostor svjetovne
vlasti, što u Zagrebu nije izlobirao više koristi za svoj kraj,
što nije efikasnije trošio proračunska sredstva…