Mandić i Jelić bi morali znati da se šume po Kordunu nisu punile jer je Karlovčanima i Zagrepčanima bilo do logorovanja, nego zato jer su nacisti i vjerni im sluge bijednog Pavelićevog režima provodili svirepi teror.
I prije smo znali da je HDZ-ova vlast Grada Karlovca i Karlovačke
županije obilježavala dan oslobođenja Karlovca nevoljko, jer za
skromne proslave pred zapuštenim i devastiranim ostacima
spomenika gradonačelnici i župani nikad nisu imali vremena. Ali,
jedno vrijeme bilo je bar elementarne političke
pristojnosti i svijesti tko je na kraju 2. svjetskog rata bio na
pravoj, a tko na krivoj strani povijesti, pa su znali poslati
nekog zamjenika ili pročelnika. Te je elementarne političke
pristojnosti u međuvremenu potpunosti nestalo. I štogod sutra
gradonačelnik Mandić i župan Jelić rekli, još jedan izostanak
predstavnika lokalnih vlasti na obilježavanju ulaska
narodnooslobodilačke vojske u Karlovac sugerira samo jedno:
službeni stav je da Karlovac 6. svibnja 1945. nije oslobođen,
nego okupiran. Sramotan i tužan stav.
Neukima se da oprostiti, u svojoj ograničenosti, rekla-kazala
povijesti, iracionalnoj mržnji, neshvaćanju prirode okupacije u
2. svjetskom ratu i razmjera zločinačke naravi NDH, ulaze u
gabarite izreke “ono čega se pametan stidi, budala se ponosi”.
Ali, što reći za naše čelnike? Oni su učeni ljudi, sposobni da
razlikuju povijesne nijanse sive. Oni znaju da su u Karlovcu od
1941. do 1945. u Karlovcu vrijedili rasni zakoni, da je u
Karlovcu eliminirana gotovo cijela romska populacija, da su
ustaše od 450 prijeratnih karlovačkih Židova uspjeli zatući njih
400.
Znaju i da je iz ovog grada gomile ljudi otjerano u logore zbog
“krivog” imena i prezimena, da ne govorimo o ideološkim
protivnicima Hrvatima. Mandić i Jelić bi morali znati da se šume
po Kordunu nisu punile jer je Karlovčanima i Zagrepčanima bilo do
logorovanja, nego zato jer su nacisti i vjerni im sluge bijednog
Pavelićevog režima provodili svirepi teror. Na kraju, morali bi
znati da se prvih dana tog svibnja 1945.-e partizanska vojska oko
Karlovca borila uglavnom protiv jakih nacističkih snaga
potpomognutog manje brojnim ustaškim jedinicama. Ako dan
izbacivanja stranog okupatora sa svoje zemlje ne smatrate
svijetlim trenutkom za svoj grad, to je prilično perverzno
iskazivanje domoljublja i lokalpatriotizma. I(li) nešto nije u
redu s glavom.
Da ne bi ostali nedorečeni ili licemjerni, potrebno je odvojiti
ono što se događalo do 6. svibnja i onog što se događalo od 6.
svibnja do 3. kolovoza 1945. kad je proglašena opća amnestija i
pomilovanje za sve koji su se borili na strani nacista ili
kolaborirali s njima na bilo koji način. 6. svibnja treba
slaviti, tad su snage dobra pobijedile snage zla. Kasniju osvetu
– kojoj nisu odoljeli ni Rusi, ni Francuzi, ni Norvežani, ni
Poljaci…, pa ni Englezi s poravnavanjem Drezdena ili Amerikanci s
nuklearnom bombom na Nagasaki – treba dosljedno i kategorički
osuđivati.
S druge pak strane, fašizam, nacizam, ustaštvo, svo to isto zlo u
drugom pakovanju stavljati u istu ravan s narodnooslobodilačkom
borbom, opasni je povijesni revizionizam, pa onda posljedično i
dokazano opasni društveni eksperiment. Narodnooslobodilačka borba
nikad nije u svom programu imala eliminaciju ljudi samo zato jer
su druge boje kože, jer vjeruju u drugog Boga ili se drugačije
zovu. Lako za Hrvate komuniste kao metu, svaki nedemokratski
sustav pokušava na ovaj ili onaj način neutralizirati
neprijatelje mekšim ili tvrđim metodama, ali u samim temeljima
NDH je bilo zakonsko
protjerivanje/pokrštavanje/ubijanje Srba, kao i fizička
eliminacija Roma i Židova. Teško nam je vjerovati da akademski
građani u foteljama gradonačelnika ne razumiju tu distinkciju. Na
račun dnevno političkih kalkulacija i dodvoravanju sve glasnijoj
šačici ekstremno desnih među nama, gradonačelnik i župan žrtvuju
svoju intelektualnu čast i ignoriranjem jednog svijetlog trenutka
karlovačke prošlosti čine dugoročnu štetu.
Koliko su ti ljudi zapravo čudni svati, dovoljno je baciti pogled
na desetak kilometara udaljenu Dugu Resu. U Dugoj Resi je 1.maj
ono što i piše u zakonu, Međunarodni praznik rada, i tako se
slavi. U Karlovcu je 1. maj blagdan svetog Josipa radnika! U
Karlovcu predstavnici vlasti na Dan oslobođenja Karlovca 1945.
polažu vijence na spomenik palim braniteljima u Domovinskom ratu
koji se odvio pola stoljeća kasnije. U Dugoj Resi na Dan
oslobođenja 1945. gradonačelnik Boljar polaže vijenac – prilično
logično – palima za slobodu 1945. pod temeljito preuređeni
spomenik antifašističkoj borbi. Je li zbog toga Boljar manji
Hrvat od Mandića i Jelića?
Nije. Upravo suprotno.