Kako god bilo, u karlovačkom HDZ-u nema jedinstva pa bi Perković mogao dobiti protukandidata iz vlastite stranke.
Tamo negdje prije osam godina omča stečaja visjela je nad vratom
Radio Karlovca, gradske tvrtke prema kojoj se unatoč vjernosti,
autocenzuri i dodvoravanju redakcije vlasti, Grad odnosi
maćehinski. Račun je bio blokiran, Agencija za elektroničke
medije prijetila je da će im ukinuti radijsku koncesiju nakon 50
godina emitiranja radio programa.
Grad je slao priopćenja kako u proračunu nema 290 tisuća kuna da
zakrpa rupe, a par mjeseci prije poput pijanog bogataša
isplaćivao je nagodbe iz gradskog proračuna od 7 milijuna kuna
jer je na silu potjerao investitora koje je na Korani počeo
graditi auto kamp. Zapravo, kad se s odmakom vremena posloži
kronologija poteza gradske vlasti dok je u gradonačelničkoj
fotelji sjedio Damir Jelić, teško se oteti dojmu da su se
namjerno vukli potezi koji bi obezvrijedili dugogodišnju
tradiciju nečeg što bi trebalo biti javni medijski servis. U
jednom trenutku se otvoreno pregovaralo o prodaji tvrtke
suvlasniku HS Produkta Marku Vukoviću. U drugom trenutku pod
izgovorom besparice i štednje ionako slabašna redakcija dodatno
je prorijeđena. Pa je s nekoliko urednika i novinara raskinut
ugovor, da bi ih se uhljebilo na izmišljena i nepotrebna radna
mjesta glasnogovornika u drugim gradskim tvrtkama. Da apsurd i
prelijevanje iz šupljeg u prazno budu naglašeniji, na novim
radnim mjestima dobili su osjetno veće plaće. Prilično uvrnut
sistem štednje, nema što.
Čitavo vrijeme Radio Karlovac i Karlovački tjednik držalo se na
aparatima, stavka u proračuna namijenjena funkcioniranju
konstantno se smanjivala. Iz današnje perspektive i biranje novog
čelnog čovjeka tvrtke prije četiri godine moglo bi se staviti u
kontekst. Ne samo da je gradonačelniku bilo stalo da na čelo
tvrtke postavi nekog podobnog, nego je osigurao da to bude
HDZ-ovac bez ikakvog medijskog iskustva i iskustva na poslovnim
rukovodećim pozicijama. S obzirom da se na opće iznenađenje
javilo čak šest kandidata za direktora, od kojih su neki zaista
imali iskustva u medijima i potencijal da od gradskog radija i
novina naprave nešto, Jelić je čak bio prisiljen samo nekoliko
sati prije izbora smijeniti članicu Nadzornog odbora iz tada
koalicijskog partnera HSLS-a za koju je posumnjao da bi mogla
glasovati po savjesti, a ne onako kako to on i HDZ žele. A onda
se dogodilo nešto neočekivano. Umjesto da potone zajedno s
okljaštrenom firmom, novoizabrani Matija Perković je brzo učio,
shvatio da bi se ako ne izgradi reputaciju na ovom direktorskom
mjestu, mogao vratiti na šalter u “Inkasatoru” otkud je i
došao.
Grad je i dalje podmetao klipove pod noge vlastitoj tvrtki,
ukinuo plaćeni prijenos sjednica gradskog vijeća, pa je
financijska situacija postajala još kompliciranija, ali Perković
je nekako preživio, a s dolaskom Damira Mandića kao da je i
prestala opstrukcija. Za početak, Radio se iz prostorija gdje se
još donedavno, karikirano, lupalo po pisaćim mašinama koje je
valjda ratna redakcija otela od Nijemaca tamo negdje 1944.,
preselila u novouređeni prostor s modernom tehnikom. I dalje
kadrovski podkapacitiran, Radio Karlovac četiri godine kasnije
ulazi u fazu biranja novog direktora s ipak više optimizma.
Natječaj je raspisan i ne treba imati iluzija da itko izvan kruga
utjecaja vladajuće stranke ima šanse zasjesti u najmanje
atraktivnu direktorsku fotelju od svih gradskih tvrtki. Ako i
bude neke neizvjesnosti, to je zbog struja karlovačkog HDZ-a i
frakcionaštva. Nismo sigurni jesu li jedni “mandićevci”, oni na
tragu centrizma i političke umjerenosti kojom na državnoj razini
HDZ cijepi Plenković, a na drugoj strani “jelićevci”, oni što im
je bilo najljepše u doba Karamarka, kad se kurila konzervativna
revolucija, princeza HDZ-a bila Josipa Rimac, a ideološke
perjanice kriptoustaški marginalci tipa Hasanbegović, Glasnović,
Esih i Culej.
Kako god bilo, u karlovačkom HDZ-u nema jedinstva pa bi Perković
mogao dobiti protukandidata iz vlastite stranke. Ako se u tom
stranačkom razračunavanju kojim čudom dogodi da Perković, za
kojeg čujemo da ima podršku aktualnog gradonačelnika, ne bude
reizabran, očito ćemo se naći u situaciji novog eksperimenta.
Onaj prije četiri godine kad je Perković izabran političkom
voljom, uspio je igrom slučaja. Nismo sigurni da nam treba još
jedan eksperiment. Radio Karlovac u međuvremenu nije postao BBC,
niti je ovdje uređivačka politika predmet analize. Gledajmo to s
aspekta poreznih obveznika čija je prva briga da se naš novac
racionalno troši. Gradska tvrtka Radio Karlovac više nije slučaj,
stabilizirala je poslovanje, nije više rupa bez dna. U situaciji
kad je s nekadašnjih 2 milijuna kuna proračunskih dotacija spala
na 400 tisuća, uspjela je za četvrtinu povećati prihode od
prodaje i preživjeti. Iskreno, tako nešto od direktora Perkovića
je malo tko očekivao. Ako je za loše poslovanje odgovoran
direktor, onda je valjda to vrijedi i u slučaju uspješnog
poslovanja. Zaslužio je drugi mandat.