I toj deklarativnoj brizi nema kraja, Grad je neumoran u naporima koji ne vode nikud, već u osnivanje novih radnih skupina i novih strategija.
Onako, bez dubljeg razmišljanja, prilično uvjerljivo je zvučalo
objašnjenje gradske pročelnice Hermine Plemić povodom uklanjanja
zgrade u gradskom vlasništvu u zabačenoj ulici na Borlinu krajem
prošle godine.
“U Karlovcu je 70-ak ruševnih i oštećenih objekata u vlasništvu
Grada, RH, ali više od 90 posto je privatno vlasništvo, što,
nerijetko zbog neriješenih vlasničkih odnosa, otežava postupanje,
a ako se radi o zaštićenim kulturnim vrijednostima, procedura je
još sporija i kompliciranija” – rekla je pročelnica prebacujući
lopticu na zle privatne vlasnike koji, eto, ne brinu o imovini
zbog koje Karlovac u svom velikom dijelu izgleda tako tragično
zapušteno i propalo.
A onda je ovih dana angažirani politički aktivist Dimitrije Birač
pred ruševinom bivšeg kina, vrtića i knjižnice na Švarči
podsjetio da je ta zgrada u suvlasništvu Grada Karlovca i uz
glavnu cestu sugerira prolaznicima kroz ovaj grad kako se ovdje
raspolaže imovinom. I onda riječi pročelnice Plemić odjednom
počnu zvučati kao ono što jesu: jeftino zamagljivanje nemoći
vlasti da uredi i privede svrsi ono što je u gradskom vlasništvu
ili u zoni izravnog utjecaja, a kamoli da riješi probleme sa
zapuštenom privatnom imovinom.
Eh, da je samo zgrada na Švarči problem. Spustimo se malo u grad,
posebno u stari dio. O Zvijezdi je već dosadno govoriti, istina
je da država poduzima malo ili ništa po pitanju održavanju svoje
imovine, a privatni vlasnici to čine u skladu sa svojim
(ne)mogućnostima. Suprotnosti su velike, par blještavih građevina
utopilo se u prevladavajuću bijedu, građevine su odraz drastičnih
socijalnih razlika, a ne volje jednih i lijenosti drugih. Grad se
pak vrti u perpetuumu mobile neispunjenih obećanja. Radićeva i
Zvijezda su uvijek prvi prioritet, a na kraju se uvijek uređuje
nešto drugo. Obeća se da će Radićeva biti komunalno obnovljena i
popločena, a onda se uređuje Šebetićeva s jedne i početak Rakovca
s druge strane, Radićeva ostane čekati bolja vremena. U krug se
vrte obećanja o oružani, hotelu Central, uređenju mrtvog
Jelačićevog trga, velikoj vojarni, bivšoj vojnoj ambulanti i sve
ostane na riječima. Čak je i Studentski centar nakon odlaska
Davora Jurčevića počeo “obolijevati” od političarskih obećanja
bez pokrića. Kad je 2014. godine Jurčević rekao da će Studentski
dom u vojarni na bedemu biti završen za otprilike godinu dana,
bio je završen za otprilike godinu dana. Kad je krajem 2018.
Veleučilište od MORH-a dobilo bivšu vojnu bolnicu u Zvijezdi u
kojoj su se rađali Karlovčani do 1977. godine, rečeno je da će
tamošnji novi dio studentskog doma biti gotov 2020. godine.
Zagazili smo u 2021. a bivša vojna bolnica izgleda jednako trulo
kao i u zadnjih 20 godina. Slično je i s “Bosanskim magazinom” u
neposrednoj blizini koji bi “do početka 2022.” trebao biti
preuređen u studentsku menzu koju Karlovac i dalje nema.
Na papiru, Grad Karlovac studiozno pristupa problemima nekretnina
koje nagrđuju grad, propadaju i stoje prazne od kad smo se
oslobodili jarma Jugoslavije i Beograda.
Naime, ne tako davno Grad Karlovac je naprosto oduševio
Državnu reviziju jer je “ustrojio propisane evidencije
nekretnina, kontinuirano provodi aktivnosti na rješavanju
imovinsko pravnih odnosa te evidentiranju imovine u poslovne
knjige. Najveći dio nekretnina upisan je u zemljišnim knjigama i
katastru nekretnina kao njegovo vlasništvo i unesene su u
Registar nekretnina te je stvorena baza za evidentiranje do sada
neevidentiranih nekretnina u poslovnim knjigama. Donio je i
Strateški plan upravljanja imovinom u vlasništvu Grada Karlovca,
kojim je utvrđena misija, osnovna načela utemeljena na
razvrstavanju nekretnina prema namjeni i u skupine jedinica
imovine mjere, aktivnosti i rokovi za provođenje aktivnosti.”
Oduševljenje Državne revizije tu ne staje jer je Karlovac donio i
interne akte kojima su uređeni uvjeti i kriteriji za pojedine
oblike raspolaganja nekretninama i procedure kojima su propisani
postupci, ovlasti i nadležnosti zaposlenika kod upravljanja i
raspolaganja nekretninama. Državnoj reviziji nije preostalo ništa
drugo nego da Gradu Karlovcu da najveću moguću ocjenu utvrdivši
da učinkovito upravlja nekretninama. Od toliko procedura, akata
promišljanja, studija i strategija Grad Karlovac je zaboravio
napraviti samo jednu sitnicu – učiniti nešto konkretno s
nekretninama o kojima se “papirnato” tako lijepo brine.
I toj deklarativnoj brizi nema kraja, Grad je neumoran u naporima
koji ne vode nikud, već u osnivanje novih radnih skupina i novih
strategija. Kao u osnivanje Radne skupine za karlovačku Zvijezdu
iz 2017. koja je do travnja 2018. morala razraditi ideje, vidjeti
jesu li provedive, naći novac za njih i napraviti bazu projekata
i na osnovu kojih se 2018. trebalo krenuti u uređenje Radićeve i
Haulikove za početak. A nije.
Prije nekoliko dana gradska vlast svoju predanost i posvećenost
uređenju svoje imovine potvrdila je novom Strategijom upravljanja
imovinom Grada Karlovca za razdoblje 2021. – 2027. godine i
pozvala građane i stručnu javnost da se uključe u javno
savjetovanje i svojim mišljenjem, prijedlogom ili konstruktivnom
kritikom doprinesu oblikovanju ovog strateškog dokumenta. Ne
treba niti govoriti da je u esencijalnom strategija – u kojoj je
riječ “analiza” spomenuta ravno 130 puta – ista kao i ona iz
2007. godine iz jednog poraznog razloga: problemi su isti kao i
prije 15 godina. Treba imati obraza po stoti put s istom
ozbiljnošću naklapati o revitalizaciji Zvijezde i povratku
stanovništva u gradsku jezgru…do nove strategije. To je nešto kao
u filmu “Groundhog Day” u kojem se glavni junak budi svaki dan u
istom danu i ponavlja sve ispočetka. Jedino što se u karlovačkom
slučaju budimo u horor verziji, svakih deset godina iznova ne
ugledamo svisca kao Bill Murray u filmu, već Radićevu, Zvijezdu,
Edison…, u još gorem stanju.