KOLUMNE / SIGNALI NAD GRADOM

SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Iza riječi "ja sam antifašist" ne ide "ali" nego točka

SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Iza riječi

Grad Karlovac i Karlovačka županija zajedno imaju oko 220 zaposlenih. Bilo koga od njih gradonačelnik i župan mogli su odrediti da izdvoji pola sata svog radnog vremena da službeno predstavlja Grad i Županiju na obilježavanju 74. godine oslobođenja Karlovca u tjednu iza nas. Ako su obvezama bila spriječena gospoda što vode i predstavljaju ovaj grad i kraj, ima tu zamjenika gradonačelnika i dožupana. Ako nema njih, ima pročelnika, na desetine rekli bismo. Ako su i oni neodgodivo zauzeti, a nisu, mogli su poslati nekog referenta da zastupa lokalne institucije vlasti na datum koji se u civiliziranom svijetu ne zaboravlja.

Umjesto osnovne političke pristojnosti prema, vjerujemo, većini civiliziranih Karlovčana kojima inteligencija, obrazovanje, zdrav razum i europejstvo ne dozvoljava pomisliti da je 6. svibnja 1945. Karlovac okupiran, već oslobođen najvećeg zla u modernoj povijesti čovječanstva, gradski i županijski oci odlučili su se na politički bezobrazluk i ne poslati nikog. Drugim riječima, odlučili su poslati jasnu poruku da Grad Karlovac i Karlovačka županija službeno ne želi imati ništa s datumom kad su nacističke i ustaške snage istjerane iz Karlovca.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Službeno ignoriranje dana pobjede u Karlovcu nije novost, ali iznova iznenađuje politička nezrelost i svojevrsni mazohizam lokalnih političkih čelnika u upornom guranju Hrvatske na stranu poraženih snaga u 2. svjetskom ratu. Zemlje s mnogo mračnijom antisemitskom prošlošću i s mnogo manje masovnim pokretima otpora Trećem Reichu od Hrvatske ističu svoju antifašističku komponentu i prikazuju se pobjednicima u ratu, kod nas se pak sve relativizira i zamagljuje razlika između snaga s prave i krive strane povijesti. Toliko da i na Dan Europe 9. svibnja kad normalan svijet slavi pobjedu nad fašizmom, kontra svake logike lokalna vlast polaže vijence pod spomenikom palim braniteljima u Domovinskom ratu. Sve u skladu s retorikom da tih svibanjskih dana 1945. Hrvatska nije pobijedila već izgubila.

„Netko tko je normalan ne može osporavati ideju antifašizma, dok svatko realan isto tako može osporavati ideju komunizma. Nitko normalan pak ne može osporavati ideju hrvatske neovisnosti dok se isto tako ne može afirmativno izjasniti o ideji hrvatske samostalnosti naslonjenu na fašizam“ – tako je u njemu tipičnom stilu filozofirao Jelić prije deset godina nakon što su – baš kao i prije par dana – svi u Gradu bili prezauzeti 6. svibnja da bi stotinjak metara od gradske uprave nazočili obilježavanju sjećanja na oslobođenje Karlovca. Mandić je rekao isto to neki dan, samo izravnije: „Jesam, ja sam antifašist, ali sam i antikomunist“.

Poanta je identična samo je retorika u relativiziranju civilizacijskih vrednota antifašizma ponešto drugačija. Iza riječi „ja sam antifašist“ ne ide „ali“ nego točka. Nastavak „ali, ja sam i antikomunist“, potiče sumnju na neiskrenost. Možda u „ali“ ima i praktičnog političkog motiva dodvoravanja određenoj političkoj publici, a da se ne kaže ono što se zaista misli. Koji god razlog bio, objašnjenja su zapravo izlišna; činjenicom da gradonačelnik na obilježavanje oslobođenja grada kojeg vodi ne pošalje nikog sve je rečeno. U tom smislu, puno je poštenija objava „zvijezde“ krajnje desnice Brune Esih koja zadnjih par godina zagađuje javni prostor zahvaljujući Karamarkovom HDZ-u, kako je Zagreb 8.5. 1945. pao pod okupaciju i da je to tragičan dan hrvatske povijesti. I da je gradonačelnica Zagreba, postupila bi na dan oslobođenja navlas isto kao što je postupio gradonačelnik Mandić i prethodnik mu Jelić. Princip je isti, sve su ostalo nijanse.

Izdvojeno


Reci što misliš!