Službene informacije sugeriraju da je svjetska premijera devetog nastavka Ratova zvijezda, jedne od najpopularnijih filmskih franšiza u povijesti, održana u Hollywoodu 16. prosinca i da su se cijene karata penjale i do 200 dolara na crnom tržištu, te da je u Europi film premijerno prikazan u metropolama Londonu i Parizu dva dana kasnije. Iste te informacije ne sadrže intrigantan podatak da su 17. prosinca, dakle dan prije Londona i Pariza, Ratovi zvijezda prikazani u maloj Dugoj Resi, u novom kinu s najmodernijom tehnikom po pitanju zvuka i slike. Nije ta ekskluziva životno važna stvar, ali čovjeka veseli i govori nešto o ambiciji sredine u kojoj se događa. Bravo za Dugu Resu, palac dolje za Karlovac.

Već smo puno puta ponovili na ovom mjestu i ponovit ćemo još jednom: grad bez kina je manje grad. Kao što bi bio manje grad da nema kazalište, knjižnicu, galeriju i muzeje….

Sadržaj se nastavlja...

Pa ipak, Karlovac već gotovo petnaest godina nema kino, ali ima prazna obećanja političara što drže lokalnu vlast u rukama. Gotovo svaka najava gradnje nekog većeg objekta u gradu sadržavala je i tvrdnju gradonačelnika da će u njemu biti i kino. Kino je korišteno prigodno u predizborne svrhe, pa čak i kao alibi za prikrivanje izigravanja javnog interesa kao kod prodaje zemljišta u Grabriku gdje je inicijalno propisano da nova građevina mora uključivati društveno korisni sadržaj kina i vrtića. Na toj vrijednoj gradskoj parceli na kraju je svatko uključen okrenuo poneki milijun, da bi na kraju obitelj lokalnog tajkuna-magnata koji već posjeduje pola grada, tamo podigla stambenu zgradu namijenjenu tržištu s najskupljim kvadratom stana u Karlovcu. Dakako, bez vrtića i bez kina.

Doduše, Grad je pritisnut javnošću i zdravim razumom otkupio zgradu nekadašnjeg kina Edison s namjerom da ga privede svrsi, ali i točno tri godine - dok Duga Resa upriličuje premijere svjetskih filmskih hitova – u Karlovcu kino i dalje ima status nejasne namjere gradske vlasti. Pričalo se još prije dvije godine da je plan i projekt preuređenja Edisona gotov, da će brzo biti spreman za natječaje EU i povlačenje sredstava iz EU fondova. Izbačena je i konkretna brojka za obnovu zgrade – 21 milijun kuna.

Ovih smo dana kontaktirali stručnjaka u ovoj tematici koji tvrdi da cijena tehničke opreme za zvuk i sliku kakva je u Dugoj Resi plus kvalitetne fotelje u Edisonu ne bi prelazila milijun i pol tisuća kuna. Po toj logici, obnova jedne zgrade koštala bi oko 19 milijuna kuna što nam ne zvuči baš logično s obzirom da je rušenje starog i izgradnja novog vrtića u Grabriku koštala 24 milijuna kuna i da će novi vrtić u Mahičnom od zelene livade do pune izgradnje i opremljenosti koštati tek 8 milijuna kuna. Ne možemo se oteti dojmu da je zamišljeni projekt od 21 milijun kuna za obnovu Edisona prenapuhan i kao takav dobro opravdanje da se ne poduzima ništa. Zgrada Edisona nije ruševna, ali bi ubrzo mogla postati jer na njoj gledamo isti scenarij nemara kao i na nekim drugim velikim zgradama u vlasništvu grada. Ako već trenutno nema novaca za kompletnu obnovu, zar zaista nema novca da se zgrada za bolja vremena zaštiti obnovom krova na Edisonu koji valjda tamo stoji od 1920. godine kad je izgrađen? Krov je šupalj i kiše nagrizaju zdravu unutrašnjost zgrade. Neka ga ima i 500 kvadratnih metara, njegova zamjena ne može koštati više od 100 tisuća eura, otprilike onoliko koliko je Grad direktno iz proračuna osigurao za ovogodišnje Dane piva. To je pitanje prioriteta, a prioriteti za grad u kojem se sve više energije, vremena i proračunskog novca troši na estradna zbivanja su očito daleko od „dosadnog“ krpanja krovova na vrijednim zgradama.