Da je netko karlovačkom HDZ-u ponudio da biraju za sebe povoljan predizborni scenarij odvijanja događaja u u taboru glavnih političkih konkurenata, teško da bi izabrali drugačiji od onog kojeg provodi sam SDP. Nominalno najjača oporbena stranka u gradu kao da se trudi da si što više smanji izglede na izborima. Iza niza neshvatljivih odluka ili jednostavnog nečinjenja skriva se razjedinjenost, odsutnost talenta za politiku, sve to garnirano sitnim osobnim interesima.

U karlovačkom SDP-u nije u zadnjih godinu dana nedostajalo izgovora zašto kaskaju za događajima, odnosno zašto nemaju pojma kako i koga suprostaviti fino ugođenom političkom stroju HDZ-a, u vrijeme kad HDZ već mjesecima promovira nasljednika gradonačelnika Jelića. Prvi su izgovor bili prvi, pa drugi izbori na državnoj razini, pa su za nečinjenje kao zgodan izgovor iskorišteni unutarstranački izbori. U međuvremenu, kad bi neki od iskusnijih, a sad na margine izguranih SDP-ovaca naznačio ambiciju da je spreman ući u bitku za gradonačelničku fotelju, brže-bolje bi zacementirane stranačke strukture izmislile protukandidata unutar stranke. Zato jer su mislili da je to bolje rješenje? Ne, nego zato jer su u nezdravoj mješavini povrijeđenog ega i osjećaja moguće ugroženosti njihovih pozicija u toj političkoj nomenklaturi prosječnih došli do zaključka da je bolje minirati šanse da se iznjedri ozbiljan kandidat nego da oni budu maknuti u stranu.

Sadržaj se nastavlja...

U tom stavljanju sebe ispred interesa lijeve opcije kao alternative HDZ-u (jer o tome je zapravo riječ, a ne o SDP-u), neki od njih su u zgodnom trenutku procijenili da je bolje otići iz partije dok još imaju neku tržišnu vrijednost, kao u slučaju SDP-ove donedavne profesionalke Novaković - Matanić. Drugi su pak, poput šefa karlovačkog SDP-a Žarka Latkovića, procijenili da je za njihov osobni interes bolje držati poziciju u SDP-u dok god je to moguće i dok god se može koristiti nemoć gradskih i županijskih SDP-ovih struktura da promijene situaciju. U toj nemoći prolomila se nedavno vijest kako županijski SDP pokreće inicijativu raspuštanja karlovačke gradske organizacije jer se drugačije ne može riješiti Latkovića. Sad se i unutar gradske organizacije mogu čuti glasovi da bi gradsku organizaciju najbolje bilo raspustiti i krenuti iz početka. No Latković neki dan – simptomatično – na stranicama glasila pod kontrolom HDZ-a, slavodobitno objavljuje kako od raspuštanja gradske organizacije neće biti ništa. Jer, tako mu je obećao novi predsjednik SDP-a Bernardić. Logično i tako tipično za SDP. Latković je podržao Bernardića u pohodu na SDP i između odanog gubitnika na čelu karlovačkog SDP-a i oponenta a potencijalog pobjednika, stranačke glavešine uvijek biraju ovo prvo.

Karlovački SDP jednom je već raspušten u vrijeme kad se nije drugačije mogao oterasiti Zdravka Marčetića. Provjetren od klike koja se „furala“ na klijentelistički model funkcioniranja, SDP je povratio nešto od ugleda, ali vlasti u gradu više nije vidio. Dugoročno, od tog raspuštanja najviše je koristi imao sam Marčetić jer ga je pod svoje uzeo upravo HDZ koji ga je najviše napadao u doba dok je bio SDP-ov direktor „Čistoće“. Dapače, omogućio mu je višegodišnju direktorsku hladovinu na masnoj plaći u tvrtki za gospodaranje otpadom koja je postojala (i dalje postoji!) samo na papiru.

S Latkovićem bi se mogao ponoviti sličan scenarij, ali to je manje bitno. Kao zaposlenik u gradskoj upravi koji radi za svog glavnog političkog oponenta, gradonačelnika Jelića, Latković od početka nije bio ni dobro ni logično rješenje za čelnog čovjeka gradskog SDP-a. U vrijeme kad je SDP doveden do faze teže opterećenosti unutarnjim sukobima, odlaska članova i osipanja vijećnika u Gradskom vijeću, padom ugleda u gradu i još jednim izglednim porazom na predstojećim lokalnim izborima, Latković je u sve delikatnijoj situaciji. Mogao bi se sve češće sučavati s mišljenjima da on za svog poslodavca (Jelića) na čelu SDP-a odrađuje dragocjen posao i da njegov poslodavac ne može zamisliti ni poželjeti boljeg predsjednika karlovačkog SDP-a. A to je prilično grdi predizborni hendikep.

Raspuštanje organizacije uvijek je loša vijest za jednu stranku, posebno par mjeseci pred izbore. Ali, u ovom slučaju otvorilo bi neke nove predizborne perspektive. Ako bi se nefunkcionalni karlovački SDP sad resetirao i krenuo od početka, izglednije je da ne inzistira na kandidatu za gradonačelnika i da im nitko to ne uzme za zlo. S obzirom da se na nezavisnoj sceni kuha, da nestranačka „treća opcija“ već ima Davora Petračića kao izglednog kandidata za gradonačelnika, ta bi okolnost olakšala mogućnost da se oporba ujedini oko jednog kandidata. A ujedinjenje oko jednog kandidata je jedini način da se Latkovićevom poslodavcu pomrse politički računi na lokalnim izborima za pet mjeseci.