KOLUMNE / SIGNALI NAD GRADOM

SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Nije stvar (samo) u novcu, već ljudima i pristupu

SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Nije stvar (samo) u
novcu, već ljudima i pristupu

Odgovorno tvrdimo, nitko na revitalizaciji Zvijezde nije od Domovinskog rata naovamo učinio više od Davora Jurčevića, direktora Studentskog centra Veleučilišta u Karlovcu. Poduzetan, spretan s novcem, konkretan i racionalan u potezima, uspio je napraviti nešto što je političarima iz gradske uprave enigma: zapuštene zgrade u Zvijezdi pretvoriti u reprezentativne objekte i vratiti život u njih. Dakako, tu mislimo na zgradu Studentskog centra koja strši u susjedstvu zapuštene Šimunićeve ulice tragično devastirane Oružane u gradskom vlasništvu, te na vojarnu na bedemu Zvijezde pretvorenu u najmoderniji studentski dom u Hrvatskoj.

Ovaj posljednji poduhvat koštao je svega 21 milijun kuna od čega je trećina namaknuta iz izvora sa strane zahvaljujući dobrim idejama kao što je inventivni način grijanja vode u domu. Priča o uređenju Studentskog centra i Studentskog doma je potvrda da nije sve u novcu, već u ljudima i u pristupu. Za početak, Jurčević nije preuzimao zgrade s figom u džepu, da blefira, da namiri sebe i svoje pajdaše. Pristupio je problemu pošteno, imao je ambiciju, jasnu ideju što želi, imao je precizan troškovnik i hodogram, radio je za plaću odgovorno i za opći interes. Imao je sve ono što političari u gradskom magistratu pogube kad se dočepaju vlasti. Zato su nekad devastirani objekti koje je Veleučilište uzelo pod svoje danas gradski ponos, a dvije velike zgrade u gradskom vlasništvu u Zvijezdi, „Oružana“ i „velika vojarna“ preko puta Đačkog doma gradsko ruglo i sramota. Ogledalo karlovačkih vlastodržaca koje ne laže.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Tvrdnju da se može drugačije i da je stvar u ljudima i pristupu, potkrijepit ćemo još jednom epizodom iz profesionalnog života Davora Jurčevića. U vrijeme kad su srpski pobunjenici s Korduna i JNA napali Karlovac, Jurčević je bio direktor Mladosti, odnosno sportske dvorane. Dvorana, isturena prema neprijateljskim položajima, je trpjela štetu, pogađana je granatama koje su joj bušile krov i razbijala ogromne staklene površine. Baš kao i hotel „Korana“ sto metara dalje. No, dvorana nije napuštana, u njoj se dežuralo danonoćno, krov se krpao i stakla mijenjala. Brinulo se o njoj kao o vlastitoj kući. I zato je karlovački Madison očuvan, a hotel „Korana“ postao ruglo i sramota. Kad je i uklonjen, namjesto velikog hotela koji je Karlovcu potreban, dobili smo tragikomediju. Jer stvar je u ljudima i pristupu.

Zašto pišemo ovaj hommage? Davor Jurčević je na završetku svog profesionalnog puta, odlazi u mirovinu. Šteta je što nema političkih ambicija, ako je s 21 milijun kuna uspio od ogromne devastirane vojarne napraviti najsuvremeniji studentski dom u Hrvatskoj na 4000 kvadratnih metara, valjda bi s 2,2 milijarde proračunskih kuna s koliko je vlast raspolagala u zadnjih deset godina, izgradio više od dva vrtića. U svakom slučaju, Jurčević je, dok su drugi pričali i naručivali studije koje su bile zgodan alibi za nečinjenje, u tišini na mjestu direktora Studentskog centra, napravio mnogo za Veleučilište, revitalizaciju Zvijezde i za Karlovac. Tko god ga naslijedio neće imati lak zadatak izaći iz sjene njegovih sjajnih rezultata. Dapače, treba imati hrabrosti sjesti u tu fotelju i zadržati visoko postavljene standarde iz Jurčevićevog doba. Ipak, čujemo da kandidata ne fali. Čujemo da je kandidat bivši aktivni političar, a sadašnji županijski pročelnik Željko Šančić. Hrabrosti mu ne nedostaje, to je sigurno. Ako je zaboravio na politiku i spreman je raditi po uzusima svog prethodnika, bit će to nastavak jedne lijepe priče. A ako ga politika i vlast kao „svog čovjeka“ gura na to mjesto, bojimo se de ćemo Jurčevićevu eru pamtiti samo kao pozitivan eksces.

Izdvojeno


Reci što misliš!