U vrijeme kad su obični Karlovčani još živjeli u iluziji da su - nasuprot polustoljetnoj praksi Komunističke partije da na istaknute javne poslove gura isključivo svoje članove – dočekali pravnu državu i demokraciju u kojoj se obrazovanje i iskustvo, to jest stručnost stavlja ispred podobnosti, desetine su se javljale na natječaje za zaposlenje na vodeća mjesta o kojima odlučuje politika. Trebalo je proći malo vremena od osamostaljenja do otrežnjenja; nakon što je u Karlovcu vlast mimo volje većine birača jednostavno kupljena 2005. godine, počeo je i splašnjavati interes politički nezainteresiranih, a obrazovanih Karlovčana da gube vrijeme na javljanje na natječaje koje raspisuje vlast.

Stvari su postojale sve očitije s vremenom, dok je Karlovcem vedrio i oblačio pokojni Branko Vukelić, javna je tajna bila da se u „Kristini“, birtiji u južnom predgrađu Karlovca, odlučivalo i o zapošljavanju čistačica po liniji podobnosti, što je bila radikalna praksa čak i za standarde Komunističke partije. Taj standard se njegovao brižno u međuvremenu i desetak godina kasnije svima je sve jasno i svi to prihvaćaju kao normalno: ne isplati se tratiti vrijeme, papir i novac na biljeg za predavanje natječajne dokumentacije, jer se na niža mjesta u javnu službu dolazi gotovo isključivo preko političkih veza iz raznih razina nomenklature vladajućih stranaka, a na vodeća mjesta poput onih u gradskim poduzećima po izravnoj odluci vrha karlovačkog HDZ-a. I zato prilično uvredljivo zvuči izjava predsjednika Nadzornog odbora „Zelenila“, izvjesnog Tomislava Katića, kako je „očekivao više prijava“. Kao da smo svi mi ostali maloumni i ne znamo da on tu ne odlučuje o ničemu, bilo 2 ili 22 kandidata, bit će izabran onaj koga mu stranka odredi. I kad postoje naznake da će Nadzorni odbor možda upotrijebiti vlastiti mozak i političku podobnost ne uzeti kao najvažniju odliku kandidata, stranka i to riješi tako da razriješi po hitnom postupku „sumnjive“ članove nadzornog odbora i instalira nove koji ne misle nego izvršavaju zapovijedi. Kao što je učinjeno u slučaju gradske tvrtke Hrvatski radio Karlovac d.o.o. Nažalost, današnje stranke na vlasti funkcioniraju navlas isto kao i Komunistička partija nekad, s jednakom dozom licemjerja. I u ovom i u prošlom sustavu natječaji su bili su zakonska obaveza, i jedni i drugi nominalno nisu isticali pripadnost partiji kao uvjet, a i jednima i drugima je to najvažniji kriterij. Iz jednog jednoumlja, prešli smo u doba novog jednoumlja, samo se ono kamuflira na drugačiji način nego nekad, drugim ideologijama, demokracijom i tržišnom ekonomijom.

Sadržaj se nastavlja...

U toj crno-bijeloj slici, doslovno i figurativno, ipak treba potražiti nijanse sive. Ako spomenuti nakaradni standardi preživljavaju i političare koji zvuče ozbiljno kad obećaju transparentnije zapošljavanje na istaknute pozicije o kojima odlučuje politika, kao što je to u predizbornoj kampanji bio slučaj s Damirom Mandićem, valjda moramo biti zadovoljni kad politika svoju volju nameće racionalno i s ponešto takta. Razna imena su se vrtjela po kuloarima za zauzimanje upražnjenih direktorskih stolica gradskih poduzeća „Zelenila“ i „Vodovoda i kanalizacije“ i neka od njih nisu slutila na dobro, odnosno ukazivala su na kontinuitet politike da je stranačka knjižica najvrjednija stvar s kojom u profesionalnom životu raspolažu. Ipak, sudeći po biografijama bivšeg župana Ivice Horvata s bogatim iskustvom vođenja javnih ustanova i poduzeća i manje poznate Jasmine Cvetković koja dolazi s mjesta direktorice Razvojne agencije Mrav iz Kutine gdje je zaposlena u doba SDP-ova gradonačelnika Andrije Rudića, postoje naznake da se pazilo da na mjesta direktora ne dolaze podobnici kojima je to prvo ozbiljno poslovno iskustvo, već klasično obrazovani ljudi od povjerenja stranke za koje ima razloga vjerovati da bi mogli unaprijediti rad spomenutih gradskih poduzeća. Drugim riječima, da se na natječaje prijavilo više ozbiljnih kandidata, i Horvat i Cvetković bi – apstrahirajući političku podobnost - čisto po stručnim i iskustvenim aršinima bili u najužem krugu za izbor direktora gradskih poduzeća. Vidjet ćemo kako će ići dalje. Najave da će kandidat za direktora „Čistoće“ biti bivši gradonačelnik Škrgatić također zvuče obećavajuće, u skladu s principom „podobni, ali iskusni i stručni“.

Drugi je par cipela što nećemo znati što bi bilo kad bi bilo, jer alternative zapravo nema. Ako su „obični“ obrazovani Karlovčani s iskustvom rukovođenja, a bez političkog pokroviteljstva izgubili entuzijazam prkositi vlasti, oporba je ta koja si nije smjela dozvoliti da ni ne pisne. Natječaji za gradska poduzeća su sjajna prilika da se raskrinka sva bijeda stranačkog jednoumlja, ali pod jednim uvjetom. Da imaju stranačke ili nestranačke kandidate za mjesto direktora čije su kvalitete, po obrazovanju, iskustvu, povijesti uspjeha na rukovodećim položajima veće od kandidata koje je vlast namjerila izabrati pod svaku cijenu. To bi im dalo legitimitet da argumentirano napadnu farsu javnih natječaja za javne pozicije. Ali, oni ili nemaju pametnih prijedloga ili su zabavljeni važnijim poslom, recimo kako se izdignuti iz pepela u kojem su završili zaslugom mediokriteta koji su braneći vlastite pozicije temeljito počistili iz svojih redova upravo one što bi trebali biti protukandidati HDZ-ovim igračima za direktorska mjesta. Dakle, pametne, obrazovane, iskusne, ljude s uspješnim poslovnim karijerama iza sebe.