KOLUMNE / SIGNALI NAD GRADOM

Signali nad gradom, kolumna Tihomira Ivke: Postizborno mrcvarenje

Signali nad gradom, kolumna Tihomira Ivke: Postizborno mrcvarenje

Postizborno izmišljanje političke tople vode u režiji Mosta, mrcvarenje potencijalnih političkih partnera, naroda i sebe samih iz dana u dan poprima nove dimenzije i ne nazire mu se kraja. Baš kad pomislite da je napokon gotovo, Petrov i društvo smisle nešto novo. I tako jedno 20 puta u zadnjih 60 dana od izbora. Fascinantno je s kojom lakoćom kod svakog zaokreta koji Hrvatsku udaljuju od prvog neposrednog cilja – formiranja Vlade - ta ekipa političkih početnika tvrdi kako su upravo oni i samo oni ti koji nisu odstupili od stavova zacrtanih još u predizborno vrijeme, odnosno s kojom lakoćom svaku svoju pogaženu riječ tumače kao etičko-političku dosljednost.

Počevši od predizborne ovjere izjave Bože Petrova da neće ući u koaliciju s niti jednom od velikih stranaka, preko kategoričke tvrdnje da ih fotelje ne zanimaju, priče kako će se dogoditi tripartitna vlast ili se ide na nove izbore, do priče da ih ne zanima ideologija već samo reforme. Najpoželjnija udavača se u par dana nakon izbora počela ponašati kao trudnica kojoj se u 3 u noći jedu krastavci, a drugo jutro Jaffa keksi. Tako se u jednog jutra Most sjetio da je uvjet suradnje proglašenje gospodarskog pojas na Jadranu, drugi dan to više nije bilo na meniju, jedan dan se ta politička trudnica zaželjela da joj HDZ i SDP napišu domaću zadaću iz reformskih smjernica s u sat zadanim rokom, pa se ovi jadnici i iskilaviše na dvjestotinjak stranica. Sumnjamo da je to itko u Mostu pročitao, a kamoli ozbiljno evaluirao. Jer, već je nešto drugo odvuklo pažnju Mosta na drugu stranu.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

U toj dosljednosti u beskrajnim nedosljednostima posebno je postalo iritantno semantičko izvlačenje predstavnika Mosta po principu „nije šija nego vrat“ svaki put kad bi ih se javno suočilo s raskoracima u onome što su govorili od onog što rade. Pa onda koalicija nije koalicija već suradnja, bolni rezovi nisu bolni rezovi nego stanovite redukcije, kako to mudro zbore Mostovci.

Rezultati? Mogu se podijeliti u tri grupe i nijedan nije ohrabrujući. Prvo, nakon što je do bola Most cijepio i HDZ i SDP neizvedivom antidemokratskom idejom tripartitne Vlade, sazivao sastanke, testirao moguće partnere nadugačko i naširoko 45 dana, na kraju su u otprilike 4,5 sati pristali na mandatara s upitnim izbornim legitimitetom kojeg nije nikad prije nisu vidjeli, i koji je već bio predodređen da bude ministar financija u slučaju da je Domoljubna koalicija sama sastavljala Vladu. Nestranački stručnjak i autoritet Karamarku, nema što.

Drugo, dva mjeseca od izbora imamo mandatara, ali Vladu ni na vidiku. Razgovori između dvije koalicije se odgađaju, Grmoja opet ima indicije da je netko nekoga nešto, nateže se oko resora, oko broja ministarstava, bace tu i tamo koju prijetnju da će ponovno na izbore ne prihvati li HDZ njihove zahtjeve, daju se izjave kako će se novi ustroj Vlade posložiti tek za pola godine. I opet stara priča iz ovih izbora, isti tipovi koji tupe o tome kako je Hrvatska u svojevrsnom izvanredno-kriznom stanju pregovaraju kao da imaju svo vrijeme ovoga svijeta. Kako tipično „mostovski“.

Treće, osim što svi zajedno nemamo pojma tko je čovjek koji će kao voditi državu, cajtnot, podjela funkcija, odnosno fotelja i nepomirljive razlike u gledanju na funkcioniranje nove vlasti između Mosta i HDZ-a potpuno su u drugi plan gurnuli tako zvane reforme. O kojima također ne znamo ništa, osim da ih moramo sprovesti i da je riječ o popisu šarenih i maglovitih ideja koje se tek trebaju definirati u konkretne mjere.

A sve se moralo riješiti davno prije da su se dijelom naivni, dijelom drski, potpuno neodlučni politički diletanti iz Mosta držali onoga što su propovijedali u predizbornoj kampanji, a Božo Petrov ovjerio kod javnog bilježnika i obmanuo dio lakovjernih birača. Dakle, da se njih 19 drugi dan nakon izbora našlo, pogledalo jedan drugog u oči i glasalo za početak o tome kojoj su koaliciji svjetonazorski bliži, da su ostali izvan vlasti kako su obećavali, i podržali manjinsku Vladu HDZ-a ili SDP-a iz saborskih klupa do trenutka dok ona provodi definirane reformske mjere i poštuje „prolazna vremena“. Kad to više ne bi bilo tako, 19 ruku u Saboru ruši Vladu. Na taj način smo zaista mogli dobiti efikasnu, strogo kontroliranu vlast kojoj nije trebao mandatar koji natuca hrvatski. Jer, i HDZ i SDP dobro poznaju tehnologiju vođenja države, samo im je im je uvijek nedostajalo kontrole, odnosno političke volje da sprovedu teške i nužne poteze. Most je imao povijesnu šansu to promijeniti. No, odabrao je nešto drugo…

Lažnim moraliziranjem i pretvaranjem kako na njih ideologija ne utječe, a samo teški naivci mogu povjerovati da na kraju ideologija nije presudila, Most je pretvorio Hrvatsku u zamorca na kojem se jedna nakupina slučajnih izbornih dobitnika učila politici i demokraciji. Bilo bi korisnije da je prvi dan nakon izbora Most izabrao HDZ jer je sve od početka vodilo tome i ne ucjenjivati HDZ sad s nekakvim slučajnim mandatarima, eksperimentima u kojem bi pomoćnici ministara iz jedne opcije korigirali ministra iz druge, inzistirati na besmislenim konsenzusima u izvršnoj vlasti jer takva vlast i ako se formira, ne može biti efikasna. A u duboko svjetonazorski podijeljenom društvu ne može svima biti niti dobra i po ćefu, a za najbolju najavu te činjenice se već pobrinuo prvi izabrani dužnosnik u novoj vlasti Željko Reiner.

Od silne priče o gledanju u budućnost prvo čega se sjetio je da bi Hrvatskom saboru trebalo nadjenuti ime kakvo je nosio u vrijeme NDH i da će vratiti pokroviteljstvo Sabora nad komemoracijom na Bleiburgu. I onda je najavivši kako nas čeka puno posla, nakon par radnih dana otišao na skijanje u Austriju. Preko reda, mimo procedure iza policijskih rotirki uz opravdani bijes ostataka srednje klase koja je satima čekala da prijeđe Breganu. Sjajan, amblematski uvod u novu eru vladavine navodno novog HDZ-a, zar ne? Voljeli bi biti u krivu, ali u naredne četiri godine u Hrvatskoj bi „siti“ mogli biti jedino oni pacijenti kojima ne treba ništa više u životu od toga da se Ministarstvo branitelja zove Ministarstvo hrvatskih branitelja, a sreća će im biti i veća tamo gdje se pridjev „hrvatski“ može ponavljati više puta. Recimo Ministarstvo zaštite hrvatskog okoliša i hrvatske prirode.

Jedno kratko vrijeme je bilo zabavno gledati kako nakupina provincijalnih političara amatera poput pudlica dresira i kroti političku elitu koju je 25 godina resila bahatost i nedodirljivost. Ali, ovo što se trenutno događa je jedan kontraproduktivni eksperiment koji će ovu državu i njene građane koštati, ako ništa ono zbog uludo izgubljenog vremena.

Zazivanje kraja postizbornog mrcvarenja ima i lokalnu notu jer će to unijeti novu dinamiku u nepodnošljivo učmalu karlovačku političku situaciju. Za početak, postoji mogućnost da Slaven Dobrović koji je s liste Mosta izabran u našoj, 7. izbornoj jedinici postane ministar zaštite okoliša, što bi Karlovčanina Davora Petračića promovirala u saborskog zastupnika, ako u Mostu vrijedi pravilo da u Sabor ide sljedeći na listi, iako ne bi bilo čudno da nekom semantičkom vratolomijom u Mostu objasne Hrvatskoj da treći na listi zapravo nije treći kao što ni suradnja nije koalicija. Mogućnost ovakvog scenarija je mala ne zbog toga što Dobrović nije stručnjak zbog čijeg bi minulog rada i stavova po pitanju zbrinjavanja otpada u pitanje došla i koncepcija budućeg Centra za gospodarenje otpadom Babina Gora, već zato jer se Most i ovako muči da ostane homogen sa svojih 15 ruku u Saboru. Uvođenje saborskih zamjena donosi nove probleme jer nikad ne znate kako su nasađeni ti „nezavisnjaci“, moglo bi donijeti iskušenja za saborsku većinu, pa tu ni svojeglavi i tvrdoglavi Davor Petračić nije iznimka. Ipak, navijamo za ovaj neizgledni scenarij jer svaki karlovački glas u hrvatskom parlamentu nije na odmet. A imamo razloga vjerovati da bi se Sabor naslušao karlovačkih problema iz Petračićevih usta.

Drugi lokalni moment vezan je uz Damira Jelića koji se u zadnjih par mjeseci više bavi izborima nego gradom koji je vrlo izgledni kandidat za ministra, vjerojatno obrazovanja za što Most nije nešto zainteresiran pa neće biti problema. To znači da će Karlovac dobiti novog gradonačelnika, vjerojatno Dubravka Delića, karlovačkog „mostovca“ prije Mosta, a možda i HSS-ovku Marinu Kolaković s obzirom da je ona više operativac u gradskoj upravi a Delić više zamjenik-fikus. Što bi značilo da će HDZ nominalno u sljedeću lokalnu predizbornu kampanju krenuti bez svog čovjeka na mjestu gradonačelnika i s novim kandidatom za gradonačelnika. Hoće li to biti karlovački doseljenik koji se ovih dana probio na nacionalnu medijsku scenu porukom da oni koji se smiju hrvatskom Tima Oreškovića mogu iseliti iz Hrvatske, ostaje da se vidi. U svakom slučaju, mogla bi to biti prilika za druge političke opcije da prekinu monopol HDZ-ovog vladanja Karlovcem. Hm, ili možda ne? Protiv ovakvog SDP-a u Karlovcu predizborna utakmica je kao igranje nogometa protiv stolica, a ne živih igrača. To je tako svagdje gdje ima tako puno taština, a tako malo pameti.

Izdvojeno


Reci što misliš!