I tjedan dana od sastanka čelništva karlovačkog HDZ-a s gradskim pročelnicima, direktorima i ravnateljima gradskih poduzeća i ustanova na kojem se pisala neka nova povijest „demokratske“ prakse, može se samo nagađati koji su motivi nagnali da HDZ od tih ljudi zatraži da potpišu bianco ostavke na svoje funkcije. Odgovor se zasigurno ne krije u prozirnom objašnjenju populističkog tona predsjednika gradskog HDZ-a Damira Mandića da je riječ „o simboličnom, ali i moralnom činu koji nas sve tjera na propitivanje vlastitih motiva i odgovornosti prema svima u Karlovcu i Hrvatskoj. Sam čin potpisivanja je ujedno i vlastiti stav da smo spremni preuzeti na sebe teret rada za zajedničko dobro, ali i teret egzistencijalne nesigurnosti koji nosi život van javnog sektora.“ Kakva gomila floskula u tri reda teksta! Da je tome baš tako onda bi u demokraciji koja je prije svega procedura - što dijeli pravnu državu od samovolje i u krajnjem slučaju diktature - bianco ostavke bile uobičajena u zakonu utemeljena praksa. Ovaj presedan je zapravo negacija pravne države, skandal umotan u celofan brige za građane i opće dobro, i upravo suprotno Mandićevoj populističko/sladunjavoj retorici, on nije akt poticaja već akt zastrašivanja, u njemu ima nešto duboko totalitarno iz više razloga.

Prvo, skandalozna je već sama činjenica da je sastanak s pročelnicima, direktorima i ravnateljima održan u prostorijama HDZ-a, iako svi ti ljudi, rijetki, ali ipak ih ima, nisu članovi HDZ-a. A i da su isključivo članovi HDZ-a, oni su javni službenici, a ne HDZ-ovi službenici. Drugo, svi ti ljudi izabrani su na javnim natječajima. Zakon o lokalnoj i područnoj samoupravi vrlo je jasan i kaže da pročelnik može biti razriješen s dužnosti na četiri načina i nijedan od tih načina nije bianco ostavka, odnosno diskrecijska ocjena lokalnih šefova stranke. S te strane, „simbolični, ali i moralni čin“ o kojem priča Mandić je zapravo uvođenje para pravnog instituta, što je teško drugačije tumačiti nego podrivanje pravne države od strane ljudi koji bi pravnu državu morali bezuvjetno poštivati ako im je do građana i općeg dobra.

Sadržaj se nastavlja...

Pozivanje na potpisivanje bianco ostavki s razine stranke s jedne je strane jasno priznanje da su natječaji tek zadovoljavanje pravne forme kako bi se izabrali podobnici, a s druge strane totalna negacija stručnog integriteta istih tih ljudi. Što je dakako, svjetlosnim godinama udaljeno od punih usta predizbornog zaklinjanja u stručnost Domoljubne koalicije. S bianco potpisanim ostavkama oni su tek stranačke lutke na koncu u gradu u kojem jedna stranka tendira kontrolirati i pokoriti cijelu javnu sferu. A to nas ne vraća u 90-e, to nas vraća u vrijeme kad je u današnjim prostorijama HDZ-a na Mažuranićevoj obali stolovao Socijalistički savez. Ovakvi potezi HDZ-a počinju podsjećati na komitetske metode, kad je partija bila ta koja te tuži i koja te sudi, odnosno kao u ovom slučaju razrješuje s funkcije na osnovu diskrecijske ocjene, a ne na temelju jasnih zakonskih odredbi.

Opravdanje ovog postupka, kad se za njega već saznalo, logična je kontrola štete, floskula smo se naslušali pa smo i na ove zadnje o bianco ostavkama već postali ravnodušni, ali HDZ je ovaj put barem mogao proći bez grubog licemjerja i vrijeđanja inteligencije građana. Naime, kako bi se ovaj stranački zahtjev pročelnicima, direktorima i ravnateljima objasnio kao nešto normalno, istaknuto je kako je upravo gradonačelnik Jelić prvi potpisao bianco ostavku na mjesto gradonačelnika. Ali, gradonačelnici su de facto nesmjenjivi jer ih se može opozvati jedino na referendumu pod uvjetom da na izbore izađe više od 50 posto birača. Na pročelnike, direktore i ravnatelje pritisak da daju ostavku može izvršiti onaj tko je blagoslovio njihovo imenovanje, može ih „uvjeriti“ gradonačelnik i šef gradskog HDZ-a, a tko može pritisnuti gradonačelnika koji je izabran direktno na izborima osim ako sam ne odluči otići? Njegov potpis na bianco ostavku je čista farsa, za razliku od svih drugih bianco ostavki.

Kao što je rečeno na početku, bianco ostavke nisu posljedica brige za građane i opće dobro, već gotovo vulgarna stranačka stvar. U HDZ-u je svakako neće otkriti, pa se na ovom mjestu moramo poslužiti vjerojatnim scenarijima i pretpostavkama. Jedan od najvjerojatnijih motiva je kadrovska križaljka nove vlasti na državnoj razini. Treba popuniti mjesta u ministarstvima, javnim ustanovama, poduzećima..., u osebujnoj metodi kadroviranja na relaciji Most Domoljubna koalicija. A govori se kako se Karlovac nije istaknuo u predlaganju imena jer se ljudima baš i ne ide s uhodanih i dobro plaćenih rukovodećih poslova na pet minuta od kuće, na nesigurne, slabije plaćene, udaljene poslove na državnoj razini. Pa, kad ne ide milom…