Kako sada stvari stoje, u beskrajnoj priči sastavljanja nove državne vlasti, Miro Škrgatić bit će u administraciji Tihomira Oreškovića najviše pozicionirani Karlovčanin. Kad se sve sabere i oduzme, prilično je to iznenađujući epilog s obzirom da je bilo realno za očekivati da će gradonačelnik Karlovca Damir Jelić preuzeti jednu od ministarskih stolica. No, u čudnoj igri konsenzusa i veta između Mosta i HDZ-a, kao što znamo, ministrom obrazovanja je postao slabo spominjani Riječanin Šustar, friška pridošlica u HDZ iz laburista. Manje je iznenađenje to što Škrgatić nakon 3 i pol godine napušta vjerojatno bolje plaćenu i ležerniju funkciju savjetnika predsjednika Uprave Autoceste Rijeka-Zagreb da bi došao u slabije plaćeni žrvanj izvršne vlasti. Naime, sve funkcije u posljednjih 20 godina arhitekta Škrgatića vezana su uz politička imenovanja, odnosno uz odanost HDZ-u. Škrgatić je primjer kako se uz politiku može daleko dogurati, dakako uz primjerenu pamet, taktiku i ambicioznost. I dakako, uz uspone i padove, ali i spremnost da se na tom putu proguta poneka gorka knedla, da ne kažemo nešto drugo.

Škrgatić je svoju političku karijeru započeo upisivanjem u HDZ 1995. godine, nakon desetgodišnje profesionalne karijere u Urbanisu, prvu političku funkciju obnašao je u doba gradonačelnika Branka Vukelića , kao pročelnik za prostorno uređenje. U to vrijeme kritiziran je od strane oporbe da je posredno kriv za preskupe ili neprikladne zahvate koji su promijenili vizuru grada; prije svega, uređenje platoa na Korani gdje se od tog vremena održavaju Dani piva, Kaufland, i urbanističku „šaku u oko“ , auto servis Rudman pored knjižnice, galerije i povijesnog arhiva.

Sadržaj se nastavlja...

Nakon jedinog gubitka vlasti HDZ-a u Karlovcu 2001. godine Škrgatić nije elegantno otišao iz gradske uprave, raspoređen je bez funkcije na treći kat magistrata u Banjavčićevoj gdje obično završavaju nepoćudni poslije promjene vlasti, pa se zbrinuo na pročelničkom mjestu u Karlovačkoj županiji u kojoj HDZ vlast ni dana od ustanovljenja županija nije prepustio političkoj konkurenciji. Vratio se motiviran za političku borbu kao kandidat za gradonačelnika s obzirom da je voljom Ive Sanadera Vukelić dohvatio mjesto ministra. U vjerojatno politički najnekorektnijoj kampanji u Karlovcu i šire, Škrgatić je rabio vehementnu retoriku koje se ne bi posramio ni Milanović, sve da sruši jednu solidnu vlast SDP-a u Karlovcu. Što agresivnom retorikom, što milom, što silom i uz načelo para buši tamo gdje burgija neće, Škrgatić je 2005. i postao gradonačelnikom.

No dobri stari običaj HDZ-a (napušten u postsanaderovskoj eri), da se predizborni nacionalistički vuk pretvori u postizborno liberalno janje koštalo ga je funkcije. Pokušaj da progura na određena mjesta ljude sa znanjem ali i „krivim“ političkim pedigreom , ovu je političku mačku dovela do situaciju da dojučerašnji politički miševi kolo preuzmu. No, drugi stari običaj koji HDZ nije napustio da kad nešto zgriješiš, za kaznu dobiješ bolju funkciju, osigurao je Škrgatićevoj karijeri novu dimenziju. Prvo kao kratkotrajnog pomoćnika Vukeliću u Ministarstvu rada, pa člana Uprave Autoceste Rijeka – Zagreb, a onda 2009. i predsjednika Uprave ARZ-a. Na mjesto zamjenika ministru Butkoviću dolazi s mjesta savjetnika predsjednika Uprave ARZ-a. Impresivna niska funkcija ne ostavlja sumnju da Škrgatić ima veliko iskustvo, pitanje je samo je li zahrđao u zavjetrini savjetničke funkcije i ima li volje na novoj funkciji dati sve od sebe. Ovisno o ministru i nekim drugim okolnostima, mjesto zamjenika ministra može biti gotovo paradno/protokolarne prirode s krajnjim dometom da zamjenik sjedi na sjednicama Vlade u odsutnosti ministra, ali mogu se s tog mjesta napraviti i velike stvari.

Miro Škrgatić ima iskustvo i znanje, k tome je (uz Željka Gojšića koji je okačio politiku o klin), najbolji govornik što ga je HDZ u Karlovcu ikad imao, što je u politici vrlo važna predispozicija. Govorimo to iz lokal patriotskog kuta gledanja, jer Škrgatić bi na današnjoj visokoj poziciji u Ministarstvu prometa mogao biti koristan za Karlovac više nego ikad. Za početak, u ostvarenju najvažnijeg karlovačkog prometnog projekta „gradskog prstena“ čiji su prvi najvažniji (povezivanje Rakovca podvožnjakom s Grabrikom) i zadnji metri napravljeni upravo u doba kad je Škrgatić bio pročelnik, odnosno gradonačelnik. Prošlo je dugih 8 godina kako se „gradski prsten“ nije pomaknuo s mjesta. Doduše, znano je da postoji dosta razloga da se gradonačelnik Jelić i Škrgatić politički ne vole, ali nijedan ne može biti izgovor da napokon ne zaokruže ovaj projekt od vitalnog značenja. To je iznad njih dvojice, to je za Karlovac.