Ministar kulture Zlatko Hasanbegović svoj je desant na hrvatsku kulturu započeo ukidanjem za njega neracionalnog i neprihvatljivog instituta sufinanciranja neprofitnih medija iz državne kase. U jednoj Vladi kojoj je riječ „reforma“ stalno na jeziku, ispada da je poduzimanje prvog reza i stezanja remena baš na neprofitnim medijima najveći problem u proračunskom deficitu, iako to ne može biti dalje od istine. Ali je zlokobno znakovit signal.

Naime, 28 neprofitnih medija je u posljednje tri godine primilo potpora u iznosu od 8,7 milijuna kuna javnog novca, dok su u isto vrijeme komercijalni mediji dobili preko 200 milijuna kuna novca poteklog na ovaj ili onaj način iz sredstava poreznih obveznika. Među njima i oni koji otvoreno zaglupljuju narod i gade javni prostor jeftinim žutilom, poput izrazito komercijalnih i profitabilnog dnevnika 24sata.

Sadržaj se nastavlja...

To Hasanbegoviću nije problem, kao što nije problem ni činjenica da je opskurna Z1 televizija s koje odzvanjaju ustašofilske poruke, u tri godina sufinancirana javnim novcem iz raznih izvora sa 7,8 milijuna kuna, tek 900 tisuća kuna manje od potpore za 28 neprofitnih hrvatskih medija, koji su – usput budi rečeno – najkvalitetnije što hrvatsko novinstvo ima, odnosno oni se uvelike jedini bave ozbiljnim novinarstvom i ne podliježu senzacionalizmu, žutilu i u krajnjim, ali ne rijetkim slučajevima, novinarskoj somnambuliji. Nema sumnje, Hasanbegovićevo opravdanje uskraćivanja pomoći tom vrijednom dijelu medijske hrvatske scene nema veze s novcem, to je samo dimna zavjesa iza koje se krije činjenica da oni njemu idu opako na jetru. Politički jer su većinom nasađeni lijevo, i svjetonazorski jer su uglavnom nastrojeni, recimo to tako, antikonzervativno. I kao takvi su dosadni i opasni korov kojeg treba istrijebiti.

Iz brojki i kontroverzi iz ovih uvodnih rečenica da se zaključiti kako bez potpore proračunskih sredstava u ovom ili onom obliku teško mogu preživjeti i neprofitni i komercijalni mediji. KAportal danas slavi rođendan i šest je godina preživio u specifično teškim uvjetima. I KAportalu je svejedno deklarira li se kao komercijalni ili neprofitni medij, kako god se okrene lokalne političke strukture ga dosljedno ignoriraju. Jer, baš kao i Hasanbegović, vole mir i tišinu. Ili, ako već neke buke ima, bolje da ne bude disonantna, da se ne talasa previše i ako se već mora nekoga kritizirati neka to ne bude vlast. U to ime i s tim u skladu, u 6 godina postojanja KAportal je iz javnih kasa primio 6 tisuća kuna, i to ne na račun nekakvog medijskog pluralizma – što je bez lažne skromnosti – zaslužio, već u vidu poduzetničke potpore. Po viđenju politike u gradskom proračunu 2016. lokalni mediji, osim gradskog Radio Karlovca koji dobiva također jadnih 400 tisuća kuna, ne zaslužuju ni kune potpore. Po viđenju iste te politike, političke stranke zaslužuju 350 tisuća kuna iz gradskog proračuna.

Tako to ide, vlasti kojima je demokracija samo prazna floskula na jeziku, medije niti vole, niti smatraju da je njihova uloga važna i društveno korisna kao čuvara javnog interesa, koji propituju, otkrivaju, ukazuju na stranputice i kritiziraju, koji drže javnost budnom i pritišću politiku i političare da budu bolji. To što je u Karlovcu prije 15 godina od novinarstva živjelo barem 70 ljudi, a danas jedva dvadesetak zabrinjavajuća je tendencija. To je djelomično posljedica promijenjenih (vlasničkih) odnosa u novinarstvu, poslovnih politika medija i selidbe tiskanog novinarstva u cyber prostor, ali i još jedan poraz političkih struktura, iako si one misle da je to zapravo njihov trijumf. Nešto je tu trulo kad je više aktivnih novinara u Karlovcu bilo u „crnom“ socijalizmu i za vrijeme rigidne postratne Tuđmanove vladavine, nego danas.

U svakom slučaju, s javnim novcem ili bez njega, KAportal ne namjerava nestati. Namjerava biti još veći i jači. To više nije samo pitanje otpora, ni ćeifa, niti posla. To je obveza prema sve većem broju naših čitatelja, vjernim i aktivnim komentatorima koji već šest godina zajedno s autorima čine od KAportala vrijednu karlovačku online društvenu tribinu.