Prvo smo od Morane Rožman kroz vrlo zanimljive odgovore „isprovocirane“ pitanjima novinara Marina Bakića u opsežnom intervjuu, saznali da je Paviljon Katzler pred gašenjem, onda je javno reagirao predsjednik Gradskog vijeća i šef gradskog HDZ-a Damir Mandić, znakovitom najavom da će „pokušati“ riješiti problem. Mjesec dana je prošlo, a zaintrigirana lokalna javnost ostala je uskraćena za informaciju što se desilo s pokušajem da se Paviljonu Katzler pomogne da preživi.

Ne treba biti poseban turistički stručnjak ili analitičar da se utvrdi kako je Paviljon Katzler na ulazu u Radićevu ulicu, mali, ali vrijedan element karlovačke turističke ponude. Dapače, usudili bi se reći da je u godinama iza nas na neki način bio dodatni ili zamjenski karlovački turistički ured. K tome, bio je i jedan od najaktivnijih izložbenih prostora, slatka galerijica koja se tematski bavi stvarima eminentnim za Karlovac, prije svega karlovačkom (boljom) prošlošću. I sve to s puno ukusa, decentno, kvalitetno, na visokoj estetskoj razini.

Sadržaj se nastavlja...

Druga je stvar što u Karlovac još uvijek dolaze premalo turista da bi se Paviljon samofinancirao od prodaje suvenira. No to ne bi smjelo dovesti u pitanje njegov opstanak. Koliko se sjećamo, ni muzej, ni galerija, ni kazalište, ni knjižnica, ni sportski klubovi, ni turistička zajednica..., ne mogu živjeti od vlastitih prihoda. Pa i dalje postoje jer ih se potpomaže novcem poreznih obveznika.

Godinama je Morana Rožman ulagala svoje vrijeme, znanje i sredstva da održi razinu sadržaja i otvorena vrata Paviljona Katzler petkom i svetkom. Iskustvo nam govori da se svaki entuzijazam s vremenom istroši, da ovakvo „volontiranje“ ima rok trajanja. Na kraju dana treba od nečega platiti račune i ne ugroziti egzistenciju činjenicom da smo predani recimo to tako, jednom hobiju. Ali, kad se taj hobi poklopi s javnim interesom, to je prostor u kojem bi trebala intervenirati politika. I za divno čudo, to se ovaj put i dogodilo, šteta je samo što je reakciju na najavu zatvaranja Paviljona Katzler, vjerojatni kandidat HDZ-a za gradonačelnika Damir Mandić začinio glagolom „pokušati“, što miriši na tipično lakonsko političarko obećavanje bez obveze. Puno bi uvjerljivije od „pokušat ćemo“ bilo reći „riješit ćemo“.

U tom smislu, nudimo s ovog mjesta dva jednostavna rješenja koja će sigurno ostaviti vrata Katzlera otvorenim. Prvo je rješenje staviti Moranu Rožman na platni spisak Turističke zajednice. Ne umanjujući doprinos djelatnika Turističke zajednice, oni sigurno rade predano i kvalitetno, jasno je da Morana Rožman karlovačkom turizmu svojom aktivnošću nije doprinijela i ne doprinosi ništa manje od njih. Uostalom, po gradskim poduzećima i ustanovama utopljeno je kroz godine hrpe radnika čija je prva, a možda i jedina „kvaliteta“ politička podobnost, tako da zbog još jednog (ovog puta politički indiferentnog) imena, neće proračunu pasti ni vlas s glave.

Drugo rješenje proizlazi iz činjenice – koliko se iz intervjua dalo razabrati – da Paviljon Katzler formalno vodi udruga. Ne može biti lakše; proračunski podržati udrugu tako da njena voditeljica iz tih sredstava može isplatiti skromnu plaću. I to je sve. Nema razloga za „pokušavanje“. To politička volja riješi potezom pera, i to je vrlo mala cijena za održavanje vrijednog turističkog karlovačkog punkta.