KOLUMNE / SIGNALI NAD GRADOM

Signali nad gradom, kolumna Tihomira Ivke: Zadnji obračun karlovačkog HDZ-a sa HDZ-ovcem Brankom Vukelićem

Signali nad gradom, kolumna Tihomira Ivke: Zadnji obračun
karlovačkog HDZ-a sa HDZ-ovcem Brankom Vukelićem

Kontradiktorno, ali istinito, što je formalno više demokracije u strankama, to je zapravo sadržajno ima sve manje. Tako je pomodnost zvana „jedan član, jedan glas“ kao garancija neposredne demokracije zapravo prerasla u kamuflažu činjenice da je zapravo riječ o „šalabahter“ demokraciji, teledirigiranim izborima u kojima se usmenim sugestijama ili na papirićima sa spiskovima provodi volja vodstva ili stranačke skupine. I nema tu puno izuzetaka u strankama, bez obzira na ideološku opredijeljenost. Neke od njih ni ne fingiraju mogućnost izbora „falš“ protukandidatom onako radi reda: ističu da je jedan kandidat za predsjednika odraz jedinstva i stamenosti stranke, a zapravo se nesvjesno približavaju sjevernokorejskom modelu „voljenog vođe“.

U subotu je izabrano novo vodstvo karlovačkog HDZ-a, Damir Mandić nije imao konkurenciju pa mu je produžetak mandata predsjednika bio zagarantiran i rizik za neizbor ravan nuli unatoč tajnom glasovanju. Prema onom što se može čuti iz HDZ-a i onom što bi bilo logično, Mandić će biti i HDZ-ov kandidat za gradonačelnika. Hoće li i postati nasljednik Damira Jelića, trenutnog prvog čovjeka grada koji je već neko vrijeme po stranačkom poslu na svojevrsnoj posudbi u Zagrebu, to je već malo složenije pitanje. Mandić je objektivno slabiji kandidat od Jelića, stvari se na državnoj razini kompliciraju s tendencijom da budu još kompliciranije, što neće ići na ruku HDZ-ovim kandidatima na terenu, a možda i SDP dođe k pameti, suzbije vatromete taštine ambicioznih čelnika bez objektivnog pokrića i napokon ponudi kandidata koji bi zaista i mogao dobiti izbore u Karlovcu.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

O tome još ima vremena raspredati, od očekivane potvrde Mandića mnogo su zanimljiviji i znakovitiji rezultati izbora za članove Gradskog odbora HDZ-a. Dapače, neki rezultati te „šalabahter“ demokracije su i evidentno nelogični. Kandidata je bilo 30, a biralo se 20 članova. Među tih 20 ima apsolutnih anonimusa karlovačkoj javnosti, a među deset onih što nisu zadobili povjerenje članova su neka zvučna imena karlovačkog HDZ-a. Posebno bode u oči ime Mire Škrgatića. Na stranu stara slava i činjenica da je ne tako davno bio gradonačelnik, ali koja je logika uskrate povjerenja trenutno najviše pozicioniranom karlovačkom HDZ-ovcu u izvršnoj državnoj vlasti? Pogotovo kad se zna da među izabranim kandidatima ima i sasvim prosječnih stranačkih juniora. Zapravo, kako je moguće u ovoj konkurenciji ne izabrati zamjenika ministra prometa, čovjeka koji može i od kojeg se očekuje da bude glavna poluga bržeg rješavanja karlovačkih prometnih problema? Ne moramo dalje od kroničnog zastoja gradnje „gradskog prstena“.

Poslije Škrgatića, iznenađuje i neizbor Ivana Mrzljaka i Stjepana Turkovića, koji su doskora bili neka vrsta potpornih stupova karlovačkog HDZ-a, pa i Željka Štajcera. Možda jest nelogično, ali je s druge strane vrlo jednostavno objašnjivo, da ne kažemo prozaično. Subotnja izborna skupština Gradskog odbora HDZ-a izgleda kao zadnji obračun s pokojnim bivšim gradonačelnikom i ministrom Brankom Vukelićem, odnosno kao konačno uklanjanje njemu odanih kadrova koji na vrijeme nisu uskočili u drugi vlak. Igranje politike se posebno okrutno obilo o glavu Stjepanu Turkoviću. Taj vjerni Vukelićev kadar u odsutnom trenutku Jelićevog prevrata u preuzimanju gradskog HDZ-a od Vukelića, procijenio je da će politički preživjeti ako se prikloni Jeliću. Bolji poznavatelji kažu da je upravo Turković bio jezičac na vagi za Jelićevu pobjedu nad njegovim bivšim mentorom Vukelićem. I preživio je Turković, ali nikad nije zadobio Jelićevu punu naklonost što je razumljivo jer je za očekivati da onome tko jednom izda neće biti problem da opet okrene kaput u nekom narednom unutarstranačkom sukobu.

Doduše, Turkovićevo ime bilo je na šalabahterima za gradski odbor, ali to je očito bio samo manevar kojem je prethodio usmeni dogovor da se za Turkovića ne glasa, a čega Turković nije bio svjestan. Nije ni čudo da ga je na skupštini skoro šlagiralo. Tako to ide, u politici stvari funkcioniraju skoro kao u „Kumu“, krenete od kuće na vlastitu promociju, a dobijete metak u leđa. Ali njemu za utjehu, a svima ostalima na frustraciju, stranke i HDZ posebno, više sliče staroj komunističkoj partiji negoli bi to htjele i negoli su svjesne. Baš kao i u doba od kojeg bježimo kao vrag od tamjana, stranački odstrijel peče samo po pitanju taštine, ali ne i po pitanju novčanika, odnosno egzistencije. Jer, politička eliminacija bez obzira na prirodu „krimena“ nerijetko se nagrađuje još boljom sinekurom.

Izdvojeno


Reci što misliš!