KOLUMNE / SIGNALI NAD GRADOM

KOLUMNA TIHOMIRA IVKE

SIGNALI NAD GRADOM: Tko Karlovčanima prepolovi račune za grijanje, pobijedit će na izborima

SIGNALI NAD GRADOM: Tko Karlovčanima prepolovi račune za grijanje,
pobijedit će na izborima

Iako bi se morali duboko zabrinuti zbog činjenice da je studeni 2019. drugi najtopliji otkad se mjere temperature i da proživljavamo nenormalno toplu zimu, nitko u Karlovcu zbog toga neće liti suze. Barem ne oni koji se griju na gradsku toplanu.

Došla je i 2020. godina, a 6 i nešto tisuća korisnika usluga ove gradske firme i dalje plaćaju najskuplje grijanje na svijetu koje je tamo prije pola stoljeća zamišljeno da bude neka vrsta socijalne mjere, usluga koja će građanima podignuti komfor život u stanovima, a da im ne ugrozi kućni budžet.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Iz nedavnog simpatičnog razgovora aktualnog direktora Toplane Hrvoja Klobučara za gradski tjednik iz nepolemičkih pitanja i odgovora moglo bi se zaključiti da kroz trule vrelovode Toplane teče med i mlijeko, a ne energija čija je proizvodnja neracionalna, a onda i nenormalno skupa za krajnjeg korisnika. Otprilike dvostruko skuplja od centralnog grijanja u Zagrebu, s tim da Zagrepčani spojeni na HEP-ovu toplanu/elektranu u svojoj cijeni imaju uračunatu i toplu vodu.

Kroz svoje ružičaste naočale direktor Klobučar vidi stvari sasvim drugačije, njemu je činjenica da se „samo“ 220 korisnika od 2012. odvojilo iz sustava grijanja dovoljan temelj za hrabri zaključak da su građani „u velikoj mjeri zadovoljni uslugom“. Zaboravio je na malu prepreku u tom procesu odvajanja koje podrazumijeva dugotrajni sudski proces s neizvjesnim epilogom i visokim troškovima procesa, pa se na taj put odlučuju samo oni najhrabriji. Mnogi bi radije zakoračili u neki od krugova Danetovog pakla nego u hodnike ovakvog hrvatskog pravosuđa. Da je stvar jednostavnija, da je sudstvo efikasnije ili da se, po zdravom razumu i Ustavu, može reći kako vam nitko ne može uvaliti komercijalnu uslugu koju ne želite i jednostavno se isključiti iz sustava Toplane, bojimo se da bi Klobučar brzo tražio novi posao. Građani možda jesu zadovoljni uslugom Toplane, ali cijenom ne mogu biti. Kako će biti umirovljenik samac sa (nažalost, solidnom za naše uvjete) penzijom od tri tisuće kuna u jednosobnom stanu zadovoljan kad dobije račun za grijanje od skoro tisuću kuna, a zna da plaća i paušal u vrijeme kad se ne grije, a zna da ne može u ovako ustrojenom sustavu uopće kontrolirati trošak zavrtanjem radijatora, ili može minimalno ako ima razdjelnike? Ima direktor Klobučar i na to odgovor i kaže kako oni ne mogu slobodno regulirati cijene, već je tu regulator koji garantira korektnu cijenu i štiti „od nerealnih, odnosno previsokih cijena“. Cijena od tisuću kuna za 50 kvadrata stana u zimi, plus paušalna naknada izvan sezone je realna i korektna cijena? O tome koliko je cijena usluge Toplane realna govori i jedna gotovo anegdotalna priča o slučaju karlovačkog aktivista protiv ovako skupe Toplane koji je istjerao mak na konac i sudski se isključio iz sustava. Uveo je u stan učinkovit napredni sustav grijanja na električnu energiju i kaže da mu je na godišnjoj razini razlika u računu za struju manja od visine paušalne naknade koju i dalje po zakonu mora plaćati Toplani! Toliko o realnim i korektnim cijenama.

Dakako, nije Klobučar kriv, on je samo direktor u nizu koji brani svoju poziciju i pliva u naslijeđenom neracionalnom i zapuštenom sustavu. Uvođenje plina kao energenta prije 14 godina jedini je bitni iskorak u gospodarenju Toplanom u posljednjih trideset godina, sve ostalo je samo produžavanje agonije i guranje pod tepih nagomilanih problema u nedostatku racionalnih, odlučnih i hrabrih poteza gradskih čelnika.

Strategijom razvoja grada Karlovca 2013.-2020. godine u vrijeme gradonačelnika Jelića od velikih riječi i malih koraka, zacrtano je da će Karlovac graditi toplanu – elektranu i tako dobiti učinkovitiji i za krajnjeg korisnika jeftiniji sustav grijanja. Grad si je sam odredio rok od tri godine za izvršenje projekta. Zacrtana je čak i lokacija na Drežniku, napravljene i stručne prezentacije, pokrenuta javna rasprava da bi sve izgledalo ozbiljno u godini lokalnih izbora. Kako su izbori minuli, projekt se u sedam godina nije pomaknuo ni milimetra niti tu priču više itko spominje. Ne razmatra se ozbiljno ni rješenje da Toplana postane kogeneracijsko postrojenje, odnosno da uz toplinu istovremeno proizvodi i struju. Direktor Toplane Klobučar kao pravi političar radije prebacuje lopticu na potrošače koji već plaćaju bezobrazno skupo grijanje i preporučuje im da ulože još svog novca u energetsku učinkovitost zgrada, dok mu je sasvim normalno da Toplana i dalje bude neučinkovita i da kao prije 50 godina baca milijune kroz svoj dimnjak i rasipa energiju koja bi se mogla iskoristiti za proizvodnju električne energije. Ili još bolje, priča bajke o geotermalnim izvorima kao rješenju karlovačkih problema s grijanjem uz uvjerenje kako ćemo se za deset godina grijati s vodom iz Rečice. Geotermalni izvori postoje, to je nesumnjivo, njihov potencijal je znanstveno dokazan, stvar je tehnički izvediva, ali…Ono u što je uvjeren Klobučar, uvjereni su bili i njegovi prethodnici godinama prije njega, o političarima na vlasti da i ne govorimo. A topla voda je i dalje negdje na dva i pol kilometra u dubini zemlje ispod Rečice. I bojimo se da će tako ostati i narednih deset godina, a Karlovčani će i dalje plaćati centralno grijanje koje je skuplje od bilo koje opcije grijanja u privatnom aranžmanu.

Pitanje Toplane i centralnog grijanja nije samo tehničko, već prije svega važno karlovačko političko pitanje kojim vlast manipulira od izbora do izbora. Ostaje nejasno kako to politička oporba ne vidi i ne koristi. Jer, gotovo smo sigurni, onaj tko nađe načina da prepolovi Karlovčanima račune za grijanje, uvjerljivo pobjeđuje na izborima.


Reci što misliš!