U plaćenoj fotelji će Jelić ipak izdržati do zadnjeg dana, a predmnijevamo da ni tu kandidature za novi mandat neće biti.

Ne čekavši sudbinu HDZ-ovih moćnika kojima se jednog dana nije vidjelo kraja, a drugog dana su završavali u blatu, Damir Jelić je iz stranačkog života odlučio otići na svoj način. Sjetio se valjda kako su svoju karijeru u HDZ-u završili svojevremene stranačke velmože Mesić, Pašalić, Jadranka Kosor, Tomislav Karamarko, Branko Vukelić…, da nabrojimo samo neke u dugom najurenih i poniženih.

Ivo Sanader je bio jedan od rijetkih koji se povukao sam. Izbjegao je da ga nabiju nogom u tur, ali na kraju nije izmakao da odgovara za grijehe kriminalne prirode čak ni ovako kilavom pravosuđu kao što je hrvatsko. U slučaju Jelića gotovo smo sigurni da pravosudnog epiloga neće biti, pa se može reći da je postupio logično i uskratio zadovoljstvo odlučivanja o njegovoj sudbini onima koji u niskom startu čekaju da od njega preuzmu lokalnu stranačku moć. 
 
Damir Jelić veže svoje zvjezdane političke trenutke za tamni politički svemir Tomislava Karamarka, čovjeka koji se namjerio konzervativnom revolucijom izvesti Hrvatsku na pravi put, a sve što je napravio je tragikomični eksperiment s Mostom i premijerom stručnjakom koji je jedva natucao hrvatski jezik i „obogatio“ Sabor ultra konzervativnim i filoustaškim marginalcima koji bi bez HDZ-a hrvatski parlament vidjeli samo na televiziji. Nema sumnje, u Hrvatskoj je i prije Karamarka bilo ekstremno desnog duha. Nažalost, Karamarko je bio taj koji ga je pustio iz boce. 

Sadržaj se nastavlja...

Jelić je preživio Karamarkovu detronizaciju i dolazak Andreja Plenkovića manje zbog činjenice što je dobivao izbore u Karlovcu i Županiji, a više što u Karlovcu nitko od HDZ-ovaca nije imao volje za moć i strasti za sječu stranačkih glava, kakvu je imao Jelić kad je smicao sve koji su mu stajali na putu u vrijeme njegova preuzimanja karlovačkog HDZ-a.

U takvim okolnostima Jelić je mogao nastaviti ležerno vladati karlovačkim HDZ-om, čvrstom rukom dakako, jer kod njega nema mnogo tolerancije za disonantne tonove, sve do stranačkih izbora u kojima je HDZ-ovo desno krilo predvođeno Kovačem, Penavom, Steirom i Brkićem pometeno voljom velike većine stranačkog članstva.

Kad se već uzdržao otvorene podrške bilo kojoj od strana, a znalo se da je ideološki bliži desnoj struji, i Jelić je shvatio kako su situacije kad se i s njim računalo kao mogućim kandidatom da preuzme HDZ na državnoj razini prošlo svršeno vrijeme. Maknuo se s puta jer bi ga ionako - na ovaj ili onaj način - maknuli.

Njegova najava da se više neće natjecati za stranačke funkcije u HDZ-u razumljiva je. Manje je razumljivo ono što je učinio jučer, dao neopozivu ostavku na mjesto predsjednika županijskog HDZ-a. Čemu to, ako se neće ponovno kandidirati, mogao je samo pustiti da mu mandat istekne do stranačkih izbora koji će se održati čim prođe ova priča s korona virusom. 

Priča o tome da se „želi okrenuti radu s mladim ljudima i ovo je simboličan primjer da upravo mladima otvara prostor“ besmislena je jer ga, za početak, kao vršiteljica dužnosti zamjenjuje Nada Murganić, ciglih 15 godina starija od njega. Onda bi imalo više logike davanje ostavke na mjesto župana Karlovačke županije i otvaranje prostora neznatno, ali ipak mlađim zamjenicama župana.

U plaćenoj fotelji će Jelić ipak izdržati do zadnjeg dana, a predmnijevamo da ni tu kandidature za novi mandat neće biti. Gotovo sigurni kandidat HDZ-a za županicu (ako to bude željele) bit će upravo Nada Murganić. Bivša ministrica donedavno se doimala i kao bivša političarka, dok nije mudro među prvima bezrezervno podržala Plenkovića u unutarstranačkoj utakmici za predsjednika HDZ-a. Drugim riječima, izgleda da je političko vrijeme Damira Jelića isteklo.

Jelić ne bi bio Jelić da se i povodom ostavke nije obratio javnosti osebujnim priopćenjem koja uključuje i „urbi et torbi“ ispriku. „Ispričavam se svima u stranci, koaliciji, oporbi, medijskom sustavu, gospodarstvu, udrugama, djelatnicima općina, gradova i Županije i svim građankama i građanima Karlovačke županije, tijekom 16 godina rada, na nenamjernim uvredama.“

Uvredama? I na svom političkom kraju kao da ne razumije bit svoje službe nekad kao našeg gradonačelnika, danas župana. Zaista misli da ga to što i na koji način je nekome rekao određuje kao dužnosnika? 

Svima spomenutima u priopćenju prije svega se trebao ispričati što nije napravio više stvari od javnog interesa u svojim mandatima. Što nije više izgradio, što je gubio vrijeme na strančarenje, forsirao stranačku podobnost nad stručnošću, što je nametao svoje privatne vjerske fiksacije u prostor svjetovne vlasti, što u Zagrebu nije izlobirao više koristi za svoj kraj, što nije efikasnije trošio proračunska sredstva…