Jelić, nažalost, nije bio građanski orijentirani političar odan demokratskim uzusima, bio je mentalni komunist, samo s drugačijom ideološkom podlogom.

Razmišljanje o lokalnom moćniku Damiru Jeliću u prošlom svršenom vremenu nakon ostavke na mjesto župana i gotovo sigurnog oproštaja od politike, kod potpisnika ovih redova ne izaziva osjećaj sreće, a još manje trijumfalizma. Prije svega žalost. Žalost za izgubljenim vremenom koje je kao karlovački vladar proćerdao na sporedne stvari, na moć radi moći, na vlast radi vlasti. Žalost što se nije maknuo u stranu prije.

Karlovac bi 2020. drugačije disao i drugačije izgledao da se taj nekad hvaljeni i voljeni gimnazijski profesor nije u jednom trenutku odlučio baviti politikom koja ga je etički deformirala, da bi poslije toga on sam moralno deformirao lokalnu politiku.

Sadržaj se nastavlja...

Nažalost, Damir Jelić je bio sve ono što smo mislili da smo ostavili iza sebe 1990. godine: antidemokratski nastrojeni autokrat koji slabo podnosi drugačije mišljenje, čvrstorukaš, makjavelist bez sadržaja i ideje osim one osnovne, kako ostati i učvrstiti se na vlasti. Usput je svoje privatne fiksacije, poput novootkrivene vjere u Boga, promovirao u poluslužbeni obrazac ponašanja civilne vlasti pod njegovom kontrolom. Sve se to svodi na isto. Nekad Kumrovec, danas samostan u Buškom Blatu. Jelić, nažalost, nije bio građanski orijentirani političar odan demokratskim uzusima, bio je mentalni komunist, samo s drugačijom ideološkom podlogom. 

S tim u vezi, u potpisniku ovih redova sa žalom za uludo izgubljenim vremenom, miješa se osjećaj prijezira prema svakome tko se u zadnjih 13 godina njegove lokalne dominacije upleo u to vrzino kolo jalove vlasti zbog nekakvih funkcija i osobnih probitaka, prema svima onima koji su pod njim smišljeno i planski saginjali glavu i savijali kičmu. Naime, u takvoj situaciji malo je bilo mjesta i vremena za opće dobro, od Jelićeve vlasti Karlovac i Karlovčani su slabo profitirali, profitirala je berićetno tek uska klika.  

Možda bi ovaj oproštaj od Jelića kao političkog moćnika, ili lokalnog šerifa – kako kome draže – bio blaži s progledavanjem kroz prste da je kao gradonačelnik i župan iza sebe ostavio velike, vizionarske stvari u bilo kom smislu. Da je Karlovac u njegovo vrijeme postao otvoreniji, veći, bogatiji, uređeniji, izgrađeniji i, u hrvatskim okvirima, važniji grad. Nažalost nije. Moglo bi se prigovoriti ovdje da stvari nikad nisu crno-bijele pa ne mogu biti niti ovaj put. Slažemo se. Nije crno-bijelo, iza Jelića će ostati 13 godina duga siva fleka, objektivno beznačajna epizoda u povijesti Karlovca. Hvala mu za ništa.