Čujemo da je Horvatova ambicija ponovno zasjesti u fotelju župana. Čujemo i da istu ambiciju ima i aktualna „v.d.“ županica Martina Furdek – Hajdin.

Kao što postoji razlog zašto dolazite na neku vodeću političku funkciju, tako postoji i razlog zašto s nje silazite. U oba slučaja se obično da primijeniti ona stara narodna „dok jednom ne smrkne drugom ne svane“, posebno ako je riječ o vlasti, gdje su ulozi veći, a iza floskule služenja zajednici se prečesto krije nešto mnogo manje plemenito: lukrativni posao. Nažalost, to je u nas posebno naglašeno, želja za moći pomiješana je s činjenicom da je obnašanje vlasti unosna djelatnost.

Obično znamo kako i zašto netko dolazi na funkciju u vlasti, mislimo tu na one koje se ne ostvaruju direktno na izborima poput gradonačelničke. Znamo kakve su nečije zasluge i ambicije, znamo i ono bitnije: čiji je tko igrač, čiji pulen, tko mu je baba i stric. I znamo da su svima deklarativno na prvom mjestu građani i rad za opće dobro. A onda, rijetko koga vlast ne pokvari. Dapače, čini se da je inzistiranje da se ostane pri idealima s kojima se došlo na vlast nepoželjna vrlina i recept za kratko trajanje u politici. 

Sadržaj se nastavlja...

Ono što - nasuprot dolasku na vlast - vrlo rijetko saznamo je zašto netko odlazi s političke funkcije, naoko ničim izazvan.  Tako i dalje ne znamo pravi razlog zašto je nakon godina nemilosrdnog eliminiranja neistomišljenika i vođenja stranke na karlovačkom području čvrstom rukom Damir Jelić dao ostavku na mjesto župana. Prilično mudro kao razlog naveo je zdravstveno stanje, znajući da će tako utišati daljnju raspravu. Zdravlje je privatna stvar, nije etički ni politički korektno kopati po nečijem zdravstvenom kartonu, pa bila u pitanju i javna osoba koja je vedrila i oblačila. Pa onda nećemo to činiti ni mi. Ali, imamo pravo, baš kao i njegovi stranački kolege s kojima smo razgovarali, sumnjati u istinitost razloga njegova odlaska. Ako i je u pitanju neka bolest, čini se da je u Karlovcu postala zarazna jer su se Jeliću pridružila još dvoje stranačkih kolega.

Donedavno vrlo ambiciozna Marija Jelkovac dala je ostavku nenadano na mjesto predsjednice karlovačkog HDZ-a, zajedno sa samozatajnim tajnikom Dubravkom Strinićem i još se manje zamarala objašnjavanjem odlaska s funkcije od Jelića, tvrdeći da iza odluke ne stoji ništa posebno. A onda se uvalila u logički tjesnac izjavom da je funkciju najpoštenije prepustiti drugima „kad osjetite da se ne možete posve kvalitetno posvetiti svim obvezama“. Naime, i prije dvije godine kad je gradski HDZ preuzimala od gradonačelnika Mandića i danas, Jelkovac ima iste obveze kao saborska zastupnica. Pa je dosad nalazila načina kvalitetno obavljati sve obveze.
 
Što god Jelić, Jelkovac i Strinić rekli, otišli su s funkcija jer su morali. Plenkovićev HDZ nije HDZ po mjeri spomenute trojke, a niti je spomenuta trojka po mjeri Plenkovićevog HDZ-a. Na stranu zdravlje i obaveze, ali na snazi je diskretno, ali temeljito čišćenje kadrova koje je Plenković naslijedio iz ere „konzervativne revolucije“ Tomislava Karamarka i Milijana Brkića. Sve su ostalo nijanse. Je li Jelić otišao nakon razgovora s premijerom gdje je dobio ponudu koja se ne odbija, u formi časnog uzmaka s uključenom fino plaćenom sinekurom izvan političke vlasti ili diskretne prijetnje da bi mu se nešto iz vremena njegova vladanja Karlovcem moglo natovariti na leđa preko pravosudnih tijela? Ili je Jelić zaključio sam da tu za njega više nema mjesta? Nije ni bitno. Otišli su onako kako i došli. Na silu.  

Tako to u HDZ-u ide. A u kojem pravcu ide vidljivo je i po tome tko je postavljen kao vršitelj dužnosti predsjednika karlovačkog HDZ-a do unutarstranačkih izbora. Već pomalo zaboravljeni lokalni stranački as Ivica Horvat čamio je u rezervi, i to prisilnoj jer je očito da taj bivši župan, a kasnije rukovoditelj po gradskim i državnim firmama i ustanovama nije odustao od političkih ambicija. Horvata se pamti kao smirenog, nekonfliktnog političara, čovjeka koji ni ljude oko sebe ni javnost nikad nije davio svojim osobnim ideološko-vjerskim preferencijama. 

U Plenkovićevom „castingu“ za bijeg HDZ-a na politički centar od Karamarkovog radikalnog skretanja udesno, Horvat se u Karlovcu nameće kao logični, gotovo idealan izbor. Čujemo da je Horvatova ambicija ponovno zasjesti u fotelju župana. Čujemo i da istu ambiciju ima i aktualna „v.d.“ županica Martina Furdek – Hajdin. Kolikogod joj status odane Jelićeve suradnice širom otvarao vrata u osobno-profesionalnom napredovanju u posljednjih desetak godina vjernosti, tako će joj ta hipoteka u promijenjenoj konstelaciji stranačkih odnosa zalupiti vrata pred nosom. Ako mjesto župana zaista želi, Horvat će se prošetati do tog cilja i kroz stranku i kroz izbore. Gospođa Furdek-Hajdin vjerojatno će morati potražiti novi posao.