KOLUMNE / SIGNALI NAD GRADOM

KOLUMNA TIHOMIRA IVKE

SIGNALI NAD GRADOM: Hoće li Grad opet baciti Radio kroz prozor?

SIGNALI NAD GRADOM: Hoće li Grad opet baciti Radio kroz prozor?

Kako god bilo, u karlovačkom HDZ-u nema jedinstva pa bi Perković mogao dobiti protukandidata iz vlastite stranke.

Tamo negdje prije osam godina omča stečaja visjela je nad vratom Radio Karlovca, gradske tvrtke prema kojoj se unatoč vjernosti, autocenzuri i dodvoravanju redakcije vlasti, Grad odnosi maćehinski. Račun je bio blokiran, Agencija za elektroničke medije prijetila je da će im ukinuti radijsku koncesiju nakon 50 godina emitiranja radio programa. 

Grad je slao priopćenja kako u proračunu nema 290 tisuća kuna da zakrpa rupe, a par mjeseci prije poput pijanog bogataša isplaćivao je nagodbe iz gradskog proračuna od 7 milijuna kuna jer je na silu potjerao investitora koje je na Korani počeo graditi auto kamp. Zapravo, kad se s odmakom vremena posloži kronologija poteza gradske vlasti dok je u gradonačelničkoj fotelji sjedio Damir Jelić, teško se oteti dojmu da su se namjerno vukli potezi koji bi obezvrijedili dugogodišnju tradiciju nečeg što bi trebalo biti javni medijski servis. U jednom trenutku se otvoreno pregovaralo o prodaji tvrtke suvlasniku HS Produkta Marku Vukoviću. U drugom trenutku pod izgovorom besparice i štednje ionako slabašna redakcija dodatno je prorijeđena. Pa je s nekoliko urednika i novinara raskinut ugovor, da bi ih se uhljebilo na izmišljena i nepotrebna radna mjesta glasnogovornika u drugim gradskim tvrtkama. Da apsurd i prelijevanje iz šupljeg u prazno budu naglašeniji, na novim radnim mjestima dobili su osjetno veće plaće. Prilično uvrnut sistem štednje, nema što. 

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Čitavo vrijeme Radio Karlovac i Karlovački tjednik držalo se na aparatima, stavka u proračuna namijenjena funkcioniranju konstantno se smanjivala. Iz današnje perspektive i biranje novog čelnog čovjeka tvrtke prije četiri godine moglo bi se staviti u kontekst. Ne samo da je gradonačelniku bilo stalo da na čelo tvrtke postavi nekog podobnog, nego je osigurao da to bude HDZ-ovac bez ikakvog medijskog iskustva i iskustva na poslovnim rukovodećim pozicijama. S obzirom da se na opće iznenađenje javilo čak šest kandidata za direktora, od kojih su neki zaista imali iskustva u medijima i potencijal da od gradskog radija i novina naprave nešto, Jelić je čak bio prisiljen samo nekoliko sati prije izbora smijeniti članicu Nadzornog odbora iz tada koalicijskog partnera HSLS-a za koju je posumnjao da bi mogla glasovati po savjesti, a ne onako kako to on i HDZ žele. A onda se dogodilo nešto neočekivano. Umjesto da potone zajedno s okljaštrenom firmom, novoizabrani Matija Perković je brzo učio, shvatio da bi se ako ne izgradi reputaciju na ovom direktorskom mjestu, mogao vratiti na šalter u „Inkasatoru“ otkud je i došao. 

Grad je i dalje podmetao klipove pod noge vlastitoj tvrtki, ukinuo plaćeni prijenos sjednica gradskog vijeća, pa je financijska situacija postajala još kompliciranija, ali Perković je nekako preživio, a s dolaskom Damira Mandića kao da je i prestala opstrukcija. Za početak, Radio se iz prostorija gdje se još donedavno, karikirano, lupalo po pisaćim mašinama koje je valjda ratna redakcija otela od Nijemaca tamo negdje 1944., preselila u novouređeni prostor s modernom tehnikom. I dalje kadrovski podkapacitiran, Radio Karlovac četiri godine kasnije ulazi u fazu biranja novog direktora s ipak više optimizma. 

Natječaj je raspisan i ne treba imati iluzija da itko izvan kruga utjecaja vladajuće stranke ima šanse zasjesti u najmanje atraktivnu direktorsku fotelju od svih gradskih tvrtki. Ako i bude neke neizvjesnosti, to je zbog struja karlovačkog HDZ-a i frakcionaštva. Nismo sigurni jesu li jedni „mandićevci“, oni na tragu centrizma i političke umjerenosti kojom na državnoj razini HDZ cijepi Plenković, a na drugoj strani „jelićevci“, oni što im je bilo najljepše u doba Karamarka, kad se kurila konzervativna revolucija, princeza HDZ-a bila Josipa Rimac, a ideološke perjanice kriptoustaški marginalci tipa Hasanbegović, Glasnović, Esih i Culej. 

Kako god bilo, u karlovačkom HDZ-u nema jedinstva pa bi Perković mogao dobiti protukandidata iz vlastite stranke. Ako se u tom stranačkom razračunavanju kojim čudom dogodi da Perković, za kojeg čujemo da ima podršku aktualnog gradonačelnika, ne bude reizabran, očito ćemo se naći u situaciji novog eksperimenta. Onaj prije četiri godine kad je Perković izabran političkom voljom, uspio je igrom slučaja. Nismo sigurni da nam treba još jedan eksperiment. Radio Karlovac u međuvremenu nije postao BBC, niti je ovdje uređivačka politika predmet analize. Gledajmo to s aspekta poreznih obveznika čija je prva briga da se naš novac racionalno troši. Gradska tvrtka Radio Karlovac više nije slučaj, stabilizirala je poslovanje, nije više rupa bez dna. U situaciji kad je s nekadašnjih 2 milijuna kuna proračunskih dotacija spala na 400 tisuća, uspjela je za četvrtinu povećati prihode od prodaje i preživjeti. Iskreno, tako nešto od direktora Perkovića je malo tko očekivao. Ako je za loše poslovanje odgovoran direktor, onda je valjda to vrijedi i u slučaju uspješnog poslovanja. Zaslužio je drugi mandat.   

Izdvojeno


Reci što misliš!