Ako oporba nema dokazano karizmatičnog i popularnog pojedinca, onda SDP kao nominalno i dalje najjača oporbena stranka nema nikakav razlog podržati nekog izvan svojih redova

Dva su razloga zašto bi lokalni izbori u Karlovcu naredne godine mogli biti zanimljiviji nego se to činilo prije samo šest mjeseci.

Za prvi smo saznali već prije neko vrijeme kad se rasplamsala borba za pozicije u karlovačkom HDZ-u i došlo do presedana da aktualni gradonačelnik dobije protukandidata za predsjednika gradskog HDZ-a u vlastitoj gradonačelnici. Ta kandidatura nije bila pro forma da se pokaže kako su demokratski procesi u HDZ-u uzeli maha, već da je u karlovačkom HDZ-u došlo do raskola. Da je lako moguće da će se do samih izbora baviti sam sa sobom i da će se poražena grupacija, koja god to bila, u predizbornoj kampanji držati po strani. Prošlotjedni unutarstranački izbori nisu stavili točku na „i“ te priče već su karlovački HDZ gurnuli u još težu pat poziciju s neizvjesnim krajem. 

Sadržaj se nastavlja...

Naime, gradonačelnik Mandić je uspio pobijediti Andreju Navijalić, ali u predsjedništvo su izabrani redom njeni „igrači“, što je prilično čudno. Naime, kako je u lobiranju članstva, na što su oba tabora potrošila puno energije, gospođi Navijalić uspjelo uvjeriti dio članstva da su oni bolja rješenja od Mandićevih kandidata za predsjedništvo, a nije ih uspjela nagovoriti da je ona bolje rješenje od Mandića? Isto vrijedi i u Mandićevom slučaju. Što je presudilo da dođe do situacije da će predsjednik teško naći zajednički jezik s predsjedništvom, pa onda i predsjedništvo s njim, teško je reći. Iz unutarnjih krugova može se čuti o sumnjama da je bilo manipulacija s izbornim listićima u tajnom glasovanju, a i kampanja je bila prljavija negoli se to izvana činilo. Tomu u korist ide i detalj da je po Karlovcu kolao dokument, koji je anonimno došao i u sandučiće nekih novinara, o kompromitirajućim detaljima iz života kandidata. O tome kako su se pred rat pri zdravoj pameti u svom radnom kolektivu s 27 godina života izjašnjavali kao Jugoslaveni i nevjernici, a sad drže lekcije o hrvatstvu i katoličkim vrijednostima. Bez obzira je li dokument vjerodostojan ili ne, možda je utjecao na karlovačko članstvo HDZ-a ako je došao do njih kao i do novinara. 

U nekim drugim vremenima s izborom predsjednika HDZ-a znali bi automatski da je to i kandidat za gradonačelnika. Dapače, u nekim drugim vremenima, da se HDZ-ov zamjenik gradonačelnika usudio suprotstaviti aktualnom gradonačelniku, brzo bi ga progutao „demokratski“ mrak. Da se nešto čudno događa, sugerira i intervju na KAportalu nove šefice županijskog HDZ-a Nade Murganić koja nije htjela reći da bi rado vidjela Damira Mandića kao kandidata HDZ-a za gradonačelnika, ali je prilično decidirano rekla da bi između Mandića i mogućeg drugačijeg prijedloga predsjedništva, odnosno gradske organizacije HDZ-a, podržala prijedlog organizacije. Sve gore pobrojano moguće je samo iz jednog razloga. Damir Mandić nije kopija Damira Jelića. I baš zbog toga na kraju ne bi bilo iznenađenje da Mandić bude eliminiran kao kandidat HDZ-a za prvog čovjeka Karlovca.

Recimo to ovako. Ako kandidat za gradonačelnika bude Mandić vjerujemo da ćemo dobiti kandidata za gradonačelnika, ako to bude netko iz tabora koji se nije odrekao Jelića i njegovih „demokratskih“ metoda, onda ćemo ispred HDZ-a dobiti kandidata interesne skupine koji će usput biti i kandidat za gradonačelnika. Nije da se tu nešto glorificira Mandić, i on je izašao ispod Jelićevih skuta kao i gospođa Navijalić, ali s ipak bitnom razlikom. On se od njega i njegovih autoritarnih metoda djelovanja odmetnuo, a to je za Karlovac pozitivna naznaka. U svakom slučaju, karlovački HDZ nikad prije izbora nije bio toliko raskoljen i to otvara određene prilike oporbi na izborima.

Drugi razlog zašto bi lokalni izbori u Karlovcu mogli biti zanimljiviji nego inače je što ta oporba lijevo od centra u prilično ranoj fazi pokazuje volju da zajednički nastupi na izborima. Ovih dana su kod kolege novinara Marina Bakića na online video okruglom stolu predstavnici relevantnih oporbenih gradskih snaga složili u odavna očitom – samo zajedničkim snagama mogu pobijediti HDZ. To što HDZ srlja u grešku da umjesto aktualnog gradonačelnika Mandića gura nekog drugog ide im na ruku. Neke druge stvari ne idu. Čini se da u Karlovcu na desnici više nema organizirane snage mimo HDZ-a koja bi mogla raspršiti nešto glasova desno orijentiranih glasača, pogotovo u situaciji kad je pozicija Škorinog Domovinskog pokreta u Karlovcu nepoznanica (dobio je u petak svoju podružnicu i čelnika - pogledajte koga op.ur.).

Logična ideja o izbornoj suradnji s mogućom jednom zajedničkom izbornom listom četiri-pet najjačih oporbenih opcija i jednim kandidatom za gradonačelnika kao idealom je jedno na papiru, a drugo u praksi. Nije prvi put da ovakva namjera postoji, i ne bi bilo prvi put da ego pobijedi razum, pa na kraju svatko istakne svoju listu, a HDZ zadovoljno trlja ruke. Ako ovaj put odluče na opće iznenađenje inzistirati na razumu, oporbene stranke kao temelj na umu moraju imati ideju da ako HDZ za gradonačelnika kandidira drvenu stolicu, ta će stolica dobiti 30 posto glasova. Važno je da isto vrijedi u manjoj mjeri i za SDP. Kakav god da jest, SDP će i s drvenom stolicom kao kandidatom osvojiti barem 15 posto glasova. Navike teško umiru. 

Ako oporba nema dokazano karizmatičnog i popularnog pojedinca, onda SDP kao nominalno i dalje najjača oporbena stranka nema nikakav razlog podržati nekog izvan svojih redova, odnosno ponoviti ono što je na prošlim izborima napravio s nezavisnim Davorom Petračićem. U tom slučaju, najlogičnije bi bilo da kandidat ujedinjene oporbe bude neko novo lice iz SDP-a. U tom smislu, ono što radi nekadašnji karlovački čelnik Radničke fronte, a danas nezavisni Dimitrije Birač, koji je uz Petračića i lijevu stranku u naletu Možemo! nukleus mogućeg dogovora oporbe, ne vidi se previše razumno. 

Naime, Birač je neki dan obznanio da bi on mogao biti kandidat oporbe za gradonačelnika. Ambicija je pozitivna ljudska osobina, ali mora biti utemeljena. U redu, Birač je možda inicirao stranke na ljevici da se okupe, aktivan je u političkom životu, mlad i obrazovan. Samo, izbori nisu natjecanje u znanju, aktivnosti i želji, već prije svega u dopadanju biračkoj publici. A tu Birač ima stanovitih problema. Prvo, njegov politički background je krajnja ljevica, a zna se da se izbori dobivaju u uskom pojasu oko političkog centra nalijevo i nadesno. Drugo, rezultati Biračeve aktivnosti zadnjih godina barem na zadnjim državnim izborima prije pola godine nisu dali nekih rezultata: na listi grupe stranaka oko Možemo! dobio je 73 preferencijalna glasa u Karlovcu. Dvostruko manje od kolegica i Draženke Polović i Ane Matan Todoročevske iz Možemo! ili Dragice Malović iz SDP-a koja će kao novo lice vjerojatno uskoro preuzeti gradski SDP. Zašto među njima oporba ne bi potražila kandidata za moguću prvu gradonačelnicu Karlovca? Možda je napokon vrijeme da se ženama prepusti da se dogovore, muškarci u karlovačkoj oporbi su dovoljno puta uprskali stvar. 

Prije mukotrpnih pregovora o vodećoj ulozi u oporbi bilo bi pametno testirati vlastitu popularnost, uložiti novac u profesionalnu anketu i na reprezentativnom uzorku vidjeti brojčano egzaktno koga bi od njih svih Karlovčani mogli zamisliti kao gradonačelnika i tako se poštedjeti razgovora tko politički više teži i vrijedi. Zdrav razum i matematika su se oduvijek dobro slagali.