I toj deklarativnoj brizi nema kraja, Grad je neumoran u naporima koji ne vode nikud, već u osnivanje novih radnih skupina i novih strategija.

Onako, bez dubljeg razmišljanja, prilično uvjerljivo je zvučalo objašnjenje gradske pročelnice Hermine Plemić povodom uklanjanja zgrade u gradskom vlasništvu u zabačenoj ulici na Borlinu krajem prošle godine.

„U Karlovcu je 70-ak ruševnih i oštećenih objekata u vlasništvu Grada, RH, ali više od 90 posto je privatno vlasništvo, što, nerijetko zbog neriješenih vlasničkih odnosa, otežava postupanje, a ako se radi o zaštićenim kulturnim vrijednostima, procedura je još sporija i kompliciranija“ – rekla je pročelnica prebacujući lopticu na zle privatne vlasnike koji, eto, ne brinu o imovini zbog koje Karlovac u svom velikom dijelu izgleda tako tragično zapušteno i propalo.

Sadržaj se nastavlja...

A onda je ovih dana angažirani politički aktivist Dimitrije Birač pred ruševinom bivšeg kina, vrtića i knjižnice na Švarči podsjetio da je ta zgrada u suvlasništvu Grada Karlovca i uz glavnu cestu sugerira prolaznicima kroz ovaj grad kako se ovdje raspolaže imovinom. I onda riječi pročelnice Plemić odjednom počnu zvučati kao ono što jesu: jeftino zamagljivanje nemoći vlasti da uredi i privede svrsi ono što je u gradskom vlasništvu ili u zoni izravnog utjecaja, a kamoli da riješi probleme sa zapuštenom privatnom imovinom.

Eh, da je samo zgrada na Švarči problem. Spustimo se malo u grad, posebno u stari dio. O Zvijezdi je već dosadno govoriti, istina je da država poduzima malo ili ništa po pitanju održavanju svoje imovine, a privatni vlasnici to čine u skladu sa svojim (ne)mogućnostima. Suprotnosti su velike, par blještavih građevina utopilo se u prevladavajuću bijedu, građevine su odraz drastičnih socijalnih razlika, a ne volje jednih i lijenosti drugih. Grad se pak vrti u perpetuumu mobile neispunjenih obećanja. Radićeva i Zvijezda su uvijek prvi prioritet, a na kraju se uvijek uređuje nešto drugo. Obeća se da će Radićeva biti komunalno obnovljena i popločena, a onda se uređuje Šebetićeva s jedne i početak Rakovca s druge strane, Radićeva ostane čekati bolja vremena. U krug se vrte obećanja o oružani, hotelu Central, uređenju mrtvog Jelačićevog trga, velikoj vojarni, bivšoj vojnoj ambulanti i sve ostane na riječima. Čak je i Studentski centar nakon odlaska Davora Jurčevića počeo „obolijevati“ od političarskih obećanja bez pokrića. Kad je 2014. godine Jurčević rekao da će Studentski dom u vojarni na bedemu biti završen za otprilike godinu dana, bio je završen za otprilike godinu dana. Kad je krajem 2018. Veleučilište od MORH-a dobilo bivšu vojnu bolnicu u Zvijezdi u kojoj su se rađali Karlovčani do 1977. godine, rečeno je da će tamošnji novi dio studentskog doma biti gotov 2020. godine. Zagazili smo u 2021. a bivša vojna bolnica izgleda jednako trulo kao i u zadnjih 20 godina. Slično je i s „Bosanskim magazinom“ u neposrednoj blizini koji bi „do početka 2022.“ trebao biti preuređen u studentsku menzu koju Karlovac i dalje nema.

Na papiru, Grad Karlovac studiozno pristupa problemima nekretnina koje nagrđuju grad, propadaju i stoje prazne od kad smo se oslobodili jarma Jugoslavije i Beograda.

Naime, ne tako davno Grad Karlovac je naprosto oduševio Državnu reviziju jer je „ustrojio propisane evidencije nekretnina, kontinuirano provodi aktivnosti na rješavanju imovinsko pravnih odnosa te evidentiranju imovine u poslovne knjige. Najveći dio nekretnina upisan je u zemljišnim knjigama i katastru nekretnina kao njegovo vlasništvo i unesene su u Registar nekretnina te je stvorena baza za evidentiranje do sada neevidentiranih nekretnina u poslovnim knjigama. Donio je i Strateški plan upravljanja imovinom u vlasništvu Grada Karlovca, kojim je utvrđena misija, osnovna načela utemeljena na razvrstavanju nekretnina prema namjeni i u skupine jedinica imovine mjere, aktivnosti i rokovi za provođenje aktivnosti.“ Oduševljenje Državne revizije tu ne staje jer je Karlovac donio i interne akte kojima su uređeni uvjeti i kriteriji za pojedine oblike raspolaganja nekretninama i procedure kojima su propisani postupci, ovlasti i nadležnosti zaposlenika kod upravljanja i raspolaganja nekretninama. Državnoj reviziji nije preostalo ništa drugo nego da Gradu Karlovcu da najveću moguću ocjenu utvrdivši da učinkovito upravlja nekretninama. Od toliko procedura, akata promišljanja, studija i strategija Grad Karlovac je zaboravio napraviti samo jednu sitnicu – učiniti nešto konkretno s nekretninama o kojima se „papirnato“ tako lijepo brine.

I toj deklarativnoj brizi nema kraja, Grad je neumoran u naporima koji ne vode nikud, već u osnivanje novih radnih skupina i novih strategija. Kao u osnivanje Radne skupine za karlovačku Zvijezdu iz 2017. koja je do travnja 2018. morala razraditi ideje, vidjeti jesu li provedive, naći novac za njih i napraviti bazu projekata i na osnovu kojih se 2018. trebalo krenuti u uređenje Radićeve i Haulikove za početak. A nije.

Prije nekoliko dana gradska vlast svoju predanost i posvećenost uređenju svoje imovine potvrdila je novom Strategijom upravljanja imovinom Grada Karlovca za razdoblje 2021. – 2027. godine i pozvala građane i stručnu javnost da se uključe u javno savjetovanje i svojim mišljenjem, prijedlogom ili konstruktivnom kritikom doprinesu oblikovanju ovog strateškog dokumenta. Ne treba niti govoriti da je u esencijalnom strategija – u kojoj je riječ „analiza“ spomenuta ravno 130 puta - ista kao i ona iz 2007. godine iz jednog poraznog razloga: problemi su isti kao i prije 15 godina. Treba imati obraza po stoti put s istom ozbiljnošću naklapati o revitalizaciji Zvijezde i povratku stanovništva u gradsku jezgru…do nove strategije. To je nešto kao u filmu „Groundhog Day“ u kojem se glavni junak budi svaki dan u istom danu i ponavlja sve ispočetka. Jedino što se u karlovačkom slučaju budimo u horor verziji, svakih deset godina iznova ne ugledamo svisca kao Bill Murray u filmu, već Radićevu, Zvijezdu, Edison…, u još gorem stanju.