KOLUMNE / SIGNALI NAD GRADOM

KOLUMNA TIHOMIRA IVKE

SIGNALI NAD GRADOM: Dobro promišljeno bacanje gradskog novca na skele

SIGNALI NAD GRADOM: Dobro promišljeno bacanje gradskog novca na skele

Grad ne nagrađuje one koji se brinu o svojoj imovini, a časti one vlasnike koje godinama ne ulažu ni u kune u svoje vlasništvo.

I nakon Gradskog vijeća na kojem su prvo gradonačelnik Mandić, a onda i zamjenik gradonačelnika Ivan Mrzljak pokušali objasniti situaciju, ostalo je niz otvorenih pitanja vezanih uz pad skele u Gajevoj ulici koja je – da podsjetimo –  postavljena da trošne zgrade tamo ne ubiju nekog od prolaznika, da bi sve završilo tako da samo pukom srećom sama skela nije nekog ubila.  Zapravo, odgovor gospodina Mrzljaka je skandalozan, samo to više nitko ne primjećuje jer su nelogični i netransparentni poslovi na račun gradskog proračuna i(li) javnog novca postali rutina. 

Kaže gradonačelnik Mandić da će „vidjeti što i kako premda je jasno i ugovorom definirano da je izvođač radova bio dužan osigurati sve uvjete da se ovako nešto ne dogodi“. Zaista zanimljiva tvrdnja, u kojoj je gradonačelnik Mandić uskratio javnost za ključnu informaciju: piše li u ugovoru što se događa ako izvođač ne ispuni sve uvjete da se ovako nešto ne dogodi? Ako piše, ne bi gradonačelnik započeo rečenicu da će vidjeti „što i kako“ dalje. 

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Nadalje, kaže njegov zamjenik lakonski da nakon što to nisu učinili vlasnici zgrada, Grad je odlučio postaviti zaštitne skele na 20-ak zgrada. To zaista tako ide? Kad se na privatnoj imovini pojavi neki problem, Grad uskače sa proračunskim novcem da to sredi? Ono što nije rekao jesu li prije toga vlasnici upozoreni da su zgrade opasne, je li zatražio od njih da ih osiguraju. Ne znamo ni to hoće li računi za postavljanje zaštitnih skela biti na kraju ispostavljeni privatnim vlasnicima, pa onda ako ne plate računi biti pretvoreni u vlasničke udjele tako da Grad napokon može raspolagati s tim građevinama kako hoće. Ova situacija nije od jučer, kao ni u cijelom kvartu oko Gajeve ulice. 

Grad ne nagrađuje one koji se brinu o svojoj imovini, a časti one vlasnike koje godinama ne ulažu ni u kune u svoje vlasništvo. To za početak nije fer, a onda nije ni pametno s bilo kojeg aspekta. Privatno vlasništvo je neotuđivo pravo, ali je s druge strane i odgovornost, pogotovo kad se nalazi u centru grada koji bi htio biti nekakva kontinentalna turistička meka. Tko nagrđuje centar grada svojim vlasništvom i pušta ga do ruševnog stanja, tog se ne nagrađuje, nego se na njega vrši pritisak. No, i u ovom slučaju potvrđuje se izniman talent gradske vlasti za naopako. 

Ispod te načelne razine kriju se konkretne nelogičnosti, koje postaju vrlo logične kad se raščlane. Nitko na Gradskom vijeću nije postavio pitanje zašto zaštitne skele Izgradnje Marinković (zanimljivo, upravo je Grad Karlovac dao subvenciju 2018. godine Izgradnji Marinković da kupi, hm…skele),  moraju sezati do samih krovova ruševnih zgrada u Preradovićevoj i Gajevoj. Zašto jednostavno nisu s obje strane ulice postavljeni pješački „tuneli“ visine nešto preko dva metra od istih tih skela? Zašto je postavljeno još tri kata skela kao da se ide u obnovu tih zgrada, a ne ide? Sad se pokazalo da su takve skele i živa opasnost jer ih je teško pričvrstiti za trošne zgrade, pogotovo kad na njih „mudro“ postavite platno koje u određenim vremenskim uvjetima postanu ogromno jedro. I ti vremenski uvjeti ne moraju biti ekstremni, treba napomenuti da skelu nije srušila oluja nego vjetar normalne jačine, to zna potpisnik ovih redova iz prve ruke jer je bio tamo kad se prevalila preko Gajeve. 

Možda se odgovor krije u činjenici da kvadrat skele na tržištu na dan košta 30-ak kuna. Nije ista zarada ako je visoka dva ili osam metara. Kad se ta visina pomnoži sa stotinjak metara ukupne dužine dolazimo do prilično velike kvadrature i prilično masnog dnevnog računa. Nije se jednom oprala dobra lova na „vječnim“ skelama po gradu, pa moramo puhati na hladno. Ne mislimo da je ovom slučaju riječ o nečem tako nezakonitom, ali Grad Karlovac je na početku radova mogao i morao dati na uvid detalje ugovora i ići transparentnije u javnost jer kao što znamo, ni Mandić ni Mrzljak nisu skelu platili iz svog džepa. Može gospodin zamjenik Mrzljak reći da novac od 2,2 millijuna kuna za hitne intervencije nije gradski nego državni, ali to ne mijenja puno na stvari. Možda ga se dalo pametnije potrošiti.

Recimo, potez zgrada od križanja Jarnevićeve i Gajeve koje su sada zaštićene skelama već se dugo vremena prodaju u kompletu i oglas je dostupan svima pa i gradskoj upravi. 1.190 kvadratnih metara prostora za tričavih 69 tisuća eura. To nije ni 60 eura po kvadratu, više vrijedi kvadrat zemljišta na kojem stoje. Je li bolje manje od četvrtine novca za intervencije potrošiti na kupnju tih zgrada, srušiti ih, dati za obnovu za jednu kunu nekome tko ima ideju i novca, ili već nešto, nego ulupati u beskorisne (i opasne) skele. Bolje je. Ali kad bi tako bilo, onda od toga neki ne bi imali koristi. A to da neki imaju koristi više od drugih u našoj stvarnosti smisao je postojanja gradske uprave, zar ne?

Izdvojeno


Reci što misliš!