Kuhanje u karanteni za fini petak – gregada od oslića

Još dok sam bila u šestom razredu,odabrala sam šta želim raditi,i nikad još nisam požalila.
U toj dobi sam već kao omiljeno štivo odabrala kuharice gospođe Vučetić. Već sam u srednjoj školi shvatila da nisam odabrala posao koji ću raditi nego život koji ću živjeti. Kuhanje nije samo to – kuhanje. Kuhanje za mene je strast, ljubav, muzika, inspiracija, istraživanje, putovanje, igranje….

Do sada radeći taj posao,istraživala sam sebe,svoje granice,težnje,ambicije,ambicije svojih kolega,poslodavaca. Uvijek dajući sve od sebe, svejedno me pratio osjećaj nezadovoljstva – priznajem.
I osjećaj da sam zatvorena u kalupu, kao školjka koja se neda do kraja otvoriti, to nisam ja. Ja volim izražavanje, slobodu u stvaranju, stvaranje možda i onoga što netko ni ne razumije.

A onda mi je zazvonio mobitel! Jureći u kuhinju (tada na sezoni), javio se sa druge strane dobro poznati glas.

Darko.

Iako se nismo čuli ni vidjeli godinama, taj poziv je mogao značiti samo jedno – uzimamo konobu i idemo raditi ono što želimo i kako želimo! Konoba Črni kos nije se desila slučajno, o toj konobi, o toj lokaciji, o toj želji smo pričali prije 15-ak godina.

I zaista, nakon nekoliko razgovora počeli smo raditi na našoj želji i pričati našu priču.

To je posebna priča, to je jedna od mojih težnji, usuđujem se reći da je to nakon svih ovih godina cilj, ili krug koji se je spojio, kako hoćete. 
Tu sam izišla iz kalupa, tu sam postala svoja, tu kuham šta smislim, tu radi inspiracija, tu sam sve ono što sam željela biti još od srednje škole.

Ovdje nisam na radnom mjestu kuharice, ne čekam narudžbe konobara, ne serviram to na tanjur, pa ajde dalje…to je tako hladno…

Tu sam sve!

Ujutro obavim nabavu, počinjem u kuhinji sa pripremama, kruh je već spreman za pečenje, pripremim stolove, upalim svijeće, postavim cvijeće, prilagodim muziku, dočekam goste, uzimam im kapute, ponudim ih rakijicom, popričamo koju, predstavim jela, ponudu, preporučim vino. Obožavam kad me ljudi pitaju šta je u kome jelu, kako se radi, volim kad uzmu preporučeno. Ljudi još nisu naučeni da im kuhar prezentira jelo, ali većinu to oduševi – pogotovo to jer smo drugačiji od drugih, jer nismo forma,kalup!. To je ta strast, to je ta ljubav, to je kad radiš ono što voliš! To je to!

Volim da se ljudi osjećaju kao da su došli kod dragih prijatelja na ručak.

I ja goste doživljavam tako,i kao i svaka domaćica želim im pružiti ono najbolje od sebe.
Komunikacija sa gostima nam je jako bitna,zaista ne želimo ono: Dobar dan,izvolite- hvala lijepa,doviđenja!

Zato se i ja i Darko trudimo kao domaćini primiti goste, ispričati i približiti im našu priču, naš stil, nazdraviti s njima, popiti čašu vina, potaknuti smijeh, uživanje u hrani, ambijentu… i mislim da uspijevamo – većina prepoznaje našu strast i ljubav prema ovome što smo odabrali kao nastavak puta.

Iako je nekima bio čudan ovaj naš stil ,gosti su to izvrsno prihvatili pa često dobijemo povratnu informaciju- kod Vas je super,osjećamo se kao da smo doma, osjećamo se kao da se znamo dugo, te se eto u sve većem broju vraćaju. Neki su jednom došli slučajno, a sad su naši stalni gosti.

Darko obožava ložiti ognjište i pripremati čripnju, gradele su mu uvijek spremne za fine komade mesa – biftek, ramstek, riba. Ja pak u kuhinji obožavam raditi na tavama – pašte, rižota, umake, juhe. A i deserti su mi velika strast.

Pošto smo veliki gurmani, odmah smo znali da naš jelovnik neće biti jednostavan, uobičajen, standardan.

Slobodno mogu reći da je jelovnik personaliziran,o dnosno to su jela u kojima mi uživamo. Razne tjestenine koje radimo u konobi, rižota, jela s tartufima, riblja jela, jela pod čripnjom, gulaši, brudeti, tradicionalna jela,steakovi, domaće štrudle, gibanice, pite.

Eto, dvije godine su iza nas a još ima veliki prostor za napredak. Velike obaveze su pred nama, velika davanja i odricanja. Ali, znamo da nismo pogriješili i da radimo onako kako želimo ono što volimo!

Nedugo sam pročitala jednu dobru izreku i odmah sam je prisvojila. 
“Izaberite posao koji volite i nećete morati raditi niti jedan dan u životu.”

Ja još imam ambicije, želje, ciljeve. Jedna od želja je napisati svoju kuharicu – ne u klasičnom stilu nego opet kroz recepte napisati neku gastro – putopisnu hedonističku priču, razmišljam o gastro blogu, ali sve u svoje vrijeme. Ovo sada također čast i izazov – imati svoj gastro kutak u jednom od najčitanijih portala. Zaista ću se potruditi ponuditi nešto novo, zanimljivo a opet udahnuti dio sebe u sve to.

Eto,za prvi dan jedan recept. Pošto je Korizma,sutra petak,neka bude prigodan – riblje jelo.

Gregada od oslića

Za početak malo o gregadi. Gregada je jelo iz jedne teče, volim reći da je to kao složenac, juha i glavno jelo u jednom. Gregadu ja osobno radim od više vrsta ribe, obično od cijelih riba koju režem na komade. Uzimajući u obzir situaciju u kojoj se nalazimo,išla sam na povoljniju i dostupniju verziju,jer bih voljela da svatko proba ovo izvrsno jelo.

U veću tavu ili široki plitki lonac staviti malo maslinovog ulja da se ugrije. Luk izrezati na listiće te staviti da se lagano upari na ulju. Dodati sitno sjeckani češnjak, peršin.

Ovaj proces zaista neka traje kratko – 3-4 min,tek toliko da luk zamiriši na ulju.

Krumpir oljuštiti, narezati na ploške debljine 3-4 cm,posložiti na luk, na krumpir staviti komade oslića kojeg smo prije posolili. 

Sve zaliti ribljim temeljcem (ja ga gotovo uvijek imam jer glave, repove od ribe koja ide u gregadu,kuham za temeljac). U slučaju da ga nemate, podlijte vodom (razina vode neka bude sa razinom oslića), začinite još sve sa soli i paprom, dodajte 1 dcl bijelog vina i sok od pola limuna.

Kuhajte na srednje jakoj vatri, pod poklopcem i povremeno samo tresite posudu. Jelo je gotovo kad krumpir omekša. Na kraju još posipajte peršinom, pokapajte maslinovim uljem. Ovako ja radim gregadu,volim da ima juhe,da se može točati sa kruhom. Ako radite sa filetom oslića, možete ga narezati na manje(da bude kao a la bakalar),ali ja ostavljam cijele filete.

Nekad ubacim i koju školjku ako imam (dagnje su povoljne, a ovako na bijelo su mi super),ne zaboravite – kuhanje nije samo recept. Neka mašta radi! A sad, hajde, hladi se!

Želim Vam dobar tek! Ne zaboravite na čašu crnog vina i – ostanite doma!

Kuharica sam. I uživam u svome poslu.