KULTURA

In memoriam: U 85. godini preminuo kazališni velikan Georgij Paro, i posljednjom predstavom vezan za Karlovac

In memoriam: U 85. godini preminuo kazališni velikan Georgij Paro,
i posljednjom predstavom vezan za Karlovac
foto: Zorin dom

Tužna vijest stigla je danas iz Zagreba, u kojem je u 85. godini života preminuo proslavljeni hrvatski kazališni redatelj Georgij Paro, koji je cijelog života bio vezan uz Karlovac. Paro je rođen u Čačku, no osnovnu školu i gimnaziju završio je u Karlovcu te prijateljskim vezama, ali i povremenim profesionalnim angažmanima, za koje je uvijek šteta da ih nije bilo i više, ostao vezan uz grad na četiri rijeke. Grad za koji je i sam isticao da ga je profesionalno oblikovao, od razrednice, čuvene karlovačke profesorice Marije Vrbetić pa do prvih redateljskih angažmana u Zorin domu kojim je upravljao još jedan karlovački velikan, Stjepan Mihalić.

Režirao je više od 200 predstava u zemlji i inozemstvu. Zapažen je po inovativnim interpretacijama Krležinih drama, a za kazališnu je scenu adaptirao niz proznih djela iz domaće i svjetske literature.  Predavao je režiju naraštajima studenata na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, a punih je deset godina bio i intendant HNK Zagreb. Tijekom bogate redateljske i pedagoške karijere bio je i umjetnički direktor kazališnih festivala, pa tako i dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Svojim posljednjim kazališnim uratkom također je ostvario poveznicu s Karlovcem - u prosincu 2017. godine premijerno je izvedena predstava "Dobri čovjek Bažulek" u njegovoj režiji, a u zajedničkoj koprodukciji karlovačkog Gradskog kazališta Zorin dom i Kazališta KNAP iz Zagreba. U veljači je prilikom karlovačke izvedbe ove predstave dobio i Medalju gradonačelnika, samo jedno u nizu velikih priznanja i nagrada koje je dobio za života.

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

(Govor Draženke Polović povodom predstavljanja knjige „Pospremanje“ (2010.) u "Zorin domu" u Karlovcu)

"Pospremanje“ nije samo osobna poetika i filozofija teatra već vrlo suptilno autobiografsko djelo i profinjeno svjedočenje o sebi i svom odnosu sa svijetom. To je intimna priča o odanosti i posvećenosti literaturi, idejama i ljudima.

Pritom, naravno, kada netko naslovi knjigu „Pospremanje“ i kada još kao neku vrstu mementa stavi rečenicu iz Senkerove Podvale ludosti - „Zatvorite ta vrata!“ - sasvim je jasna njegova namjera o svojevrsnom umjetničkom i životnom svođenju računa.

I kada se uzmu u obzir sve tri razine knjige – njezina namjera te teatrološka i  autobiografska dimenzija, onda se o njoj, s punim pravom, može govoriti i iz zavičajnog, karlovačkog kuta. Naime, oduvijek je Žorž Paro naglašavao što njemu znači Karlovac, karlovačka gimnazija i „Zorin dom“; što mu je u intelektualnom i formativnom smislu značila razrednica Marija Vrbetić ili Stjepan Mihalić koji mu je prvi pružio šansu da režira.

Uostalom u „Zorin domu“ je sve i započelo 1957. godine s prvom profesionalnom režijom tada nevjerojatno moderne i skandalozne, u Londonu netom praizvedene drame Johna Osborna Osvrni se gnjevno.

Upravo stoga, poštujući želju za velikim spremanjem, valja naglas reći i što Žorž Paro znači Karlovcu i Karlovčanima. Pritom se naravno ne radi o institucijama (one uvijek djeluju po nekim svojim pravilima i drugim vrijednostima od onih o kojima je ovdje riječ), već o onom građanskom, obrazovanom i zavičajno osviještenom dijelu stanovnika grada i njegove okolice.

Naime, taj dio Karlovca, odupirući se sve snažnijoj i dominantnoj filozofiji zaborava, Para ne doživljava samo kao dio opće kulture i obrazovanja, već kao dio zavičajne vrijednosti i kolektivne svijesti po kojoj ovaj je grad vrednije, značajnije i bogatije mjesto.

Ova njegova knjiga, kao i visoka, američki nonšalantna figura koju je tako lijepo povremeno vidjeti negdje na platou ispred karlovačkog kazališta, u okamenjeni, banalni, prečesto mitomanski isprazni  i provincijskim strahom od svijeta i različitosti kontaminirani karlovački mikrokozmos, unosi tako potrebni duh kozmopolitizma, pravih vrijednosti i iskonskog intelektualizma. A sve to derviševski mirno, suzdržano, samozatajno i mudro, kako uostalom sugerira i Berberova naslovnica knjige „Pospremanje“, a dokazuje autorski rukopis,  Karlovcu i svijetu odašilje Georgij Paro.

 

Izdvojeno


Reci što misliš!