U Parku su zastupljene dvije vegetacijske zone - zona bukovih šuma i zona bukovo jelovih šuma. Unutar ovih zona razvile su se šume crnog graba, šume crne johe, šume barske ive, smrekove šume i šume običnog bora.

U okviru posjeta Hrvatskoj, studenti šumarstva iz Quebeca obišli su Nacionalni park Plitvička jezera i upoznali se s njegovim prirodnim posebnostima, šumskim zajednicama i dominantnim vrstama drveća, izvijestili su iz Javne ustanove Nacionalnog parka. 

Nakon održanog predavanja o prirodnim posebnostima i bioraznolikosti šuma, studenti sa mentorima Nadia i Marco, posjetili su i mješoviti laboratorij u Znanstveno-stručnom centru "Dr. Ivo Pevalek" te razmijenili iskustva i saznanja o entomološkim vrstama koje su obuhvaćene monitoringom.

Sadržaj se nastavlja...

Naime, više od 4/5 površine NP Plitvička jezera prekriveno je šumskom vegetacijom. U Parku su zastupljene dvije vegetacijske zone - zona bukovih šuma i zona bukovo jelovih šuma. Unutar ovih zona razvile su se šume crnog graba, šume crne johe, šume barske ive, smrekove šume i šume običnog bora.

Vremenski uvjeti dozvolili su obilazak Donjih jezera te plovidbu elektrobrodom, koja je započela preko najvećeg i najdubljeg jezera Kozjak, na kojem se nalazi i jedini otok, Šefanijin. Nakon iskrcaja sa elektrobroda,  nastavili su obilazak  prema vapnenačkom kanjonu Donjih jezera uz duža zadržavanja budući bogatstvo vode i slapova  jednostavno stavljaju bez daha. 

Donja jezera formirana su u uskom vapnenačkom kanjonu strmih obala, a čine ih jezera Milanovac, Gavanovac, Kaluđerovac i Novakovića Brod. Najveća jezera su Kozjak i Prošćansko jezero. Ujezerivanje vode omogućile su sedrene barijere čija se starost kreće od 6.000 – 7.000 godina. 

Prolazili su i pokraj špilje Šupljare, jedne od 114 zabilježenih speleoloških objekata. Špilje Vile jezerkinje, Šupljara i Golubnjača dodatno su zaštićene kategorijom geomorfološkog spomenika prirode, još 1964. godine. U Rodića pećini kod Sertić Poljane i u Mračnoj špilji kod Donjih jezera pronađene su kosti špiljskog medvjeda, pa se ovi lokaliteti mogu smatrati paleontološki značajnim.

Finalna lokacija bio je Velik slap koji se nalazi u sustavu Donjih jezera te se smatra najljepšim od svih plitvičkih slapova. Nastankom se razlikuje od ostalih. Dok su ostali plitvički slapovi nastali prelijevanjem vode iz jezera u jezero preko sedrenih barijera Veliki slap je nastao obrušavanjem potoka Plitvice.