Upravo ponašanje u prvim danima nakon izbora, daleko od nekih novih, u mnogome će okarakterizirati predstojeći mandat
Damir Mandić i u trećem će mandatu biti gradonačelnik Karlovca. Možda s profesionalne strane to nije dobro reći, no autor ovog teksta nije propustio niti jedne izbore od kada je napunio 18 godina i nikada nije dao glas HDZ-u niti će to, praktički sigurno, ikada učiniti.
No, to je isključivo stvar demokracije i svačijeg osnovnog prava, nikada ne i mržnje ili prezira, jednostavno mislim da “stranački nepotizam” koji provodi HDZ i koji nikada neće nestati nije i ne može biti zdrava podloga za napredak bilo države bilo grada.
Izvan strančarenja
Ali, isto tako, autor ovog teksta smatra da je, izvan spomenutog strančarenja, prvi mandat Damira Mandića bio jedini korektan hadezeov gradonačelnički mandat u proteklih 35 godina hrvatske neovisnosti (uz donekle i onaj upravo od strane HDZ-a naprasno prekinuti polumandat Mire Škrgatića). Negdje od 2005. do 2017. (a i od 1990. do 2001.) u gradu se nije mogla vidjeti niti dizalica niti bager, u svih tih 20-25 godina vrijedno spomena je možda samo uređenje Foginovog kupališta (izuzevši sada koalicijskih četiri godine vlasti).
U prvom Mandićevom mandatu riješeni su neki komunalni problemi, obnovljeni neki zastali projekti, pokrenute su i neke druge aktivnosti koje su dobile svoju realizaciju u drugom mandatu (istina je da su za gotovo sve zaslužna EU sredstva, ali barem je njih netko znao iskoristiti), ali i one koje su taj drugi mandat pokvarile.
I zato isto tako treba reći da taj drugi mandat nipošto nije bio dobar i bilo bi lijepo vjerovati da je toga svjestan i sam gradonačelnik.
Nestala podrška građanima
U svom prvom mandatu Mandić je ostavljao dojam gradonačelnika koji je spreman reagirati na razne manje ili veće nepravde, znao je i izravno reagirati na pritužbe građana oko svakodnevnih “sitnica”, a kod krupnih problema, kao što su oni s rekonstrukcijom ceste D6 jasno je stao uz građane. Koliko im je to značilo ili nije, znaju samo oni uz tu cestu, je li tu bilo i “fige u džepu” ili nije – nije na nama da nagađamo, no činjenica je da je tada gradonačelnik javno stao iza građana.
Tim je neshvatljivije da to nije učinio i s katastrofalnim posljedicama aglomeracije (je li to možda zato što se Euroasfaltu ipak smjelo suprotstaviti, a Pioniru baš i nije uputno? Nadajmo se da ne!) i upravo zato njegov drugi mandat ne može dobiti prolaznu ocjenu.
I upravo zato, uz čestitke na ponovnom izboru, treba reći da vremena za slavlje nema. Upravo sada, kada nije predizborno vrijeme, gradonačelnik može povratiti barem dio povjerenja ukoliko najhitnije krene u rješavanje problema u Zvijezdi, i to prvo onih koje imaju građani, a tek onda na red može doći KAMOD i slične lokacije.
Problemi s vodom
Grad možda nije izravni krivac za oštećenja, ali jest odgovoran za svoje građane i odavno se moralo osobno, bez kamera i novinara, pričati sa svim oštećenim ljudima i vidjeti kako im se može pomoći. I pretrpjeti i njihovo opravdano ogorčenje, ponegdje i bijes, jer to nije napravljeno odmah. Upravo sada, daleko od nekih novih izbora, gradonačelnik kojem je zaista stalo do tih ljudi, a kako je u predvečerje izbora tvrdio, napravit će sve da im po hitnom postupku pomogne na sve načine.
Isto vrijedi i za probleme s vodom i, više je nego evidentno, apsolutnu nesposobnost trenutačnog vodstva Vodovoda i kanalizacije da ih uopće adresiraju, a kamoli da ih riješe. Prepucavanje oko kvalitete nalaza pritom je suvišno, prije svega s gradske strane, ali dijelom i sa strane Inicijative, jer to da su nalazi bistre vode uredni je uglavnom jasno – no, to baš nimalo ne pomaže onima kojima je voda još uvijek prečesto žuta.
Ako nitko nema rješenja, onda ta rješenja treba potražiti izvan grada pa ako treba i izvan države.
Ukratko, gradonačelnik je u prvom mandatu ipak ostavljao dojam čovjeka koji brine o građanima, dok je u drugom to u potpunosti pokvario. Treći mandat vjerojatno će u potpunosti zacementirati mišljenje koje će ostati o njemu kao gradonačelniku, ali i čovjeku, sugrađaninu.
Podrška DOMiNO-a
Sada, u svakom slučaju, već od ponedjeljka nije vrijeme niti za pripremu svečane sjednice, niti za pripreme za ljetni odmor, već za hitno rješavanje problema.
Kada je u pitanju većina u Gradskom vijeću, koja je sasvim izvjesna, gotovo sve navedeno, ali dakako u nešto manjem obimu, odnosi se i na DOMiNO, odnosno igrom slučaja samo Alenka Ribića, koji će HDZ-u donijeti većinu u vijeću. Banalna su pa i smiješna očekivanja da će izrazito desna stranka podržati izrazito lijevu i ta je podrška politički zapravo sasvim logična i Ribiću na njoj može zamjerati samo potpuni politički analfabet.
Međutim, ta podrška može pa i mora biti uvjetovana i upravo onim što je navedeno gore oko brige o trenutačno najugroženijim našim sugrađanima. I to, ponavljamo, hitno!
Sasvim je sigurno da za četiri godine opet neću glasati za HDZ, ali bilo bi lijepo da to bude na razini na kojoj sasvim sigurno neću ni navijati za Segestu ili Slaven Belupo, i da mogu, kao i što veći broj Karlovčana, biti zadovoljan onime kako je Damir Mandić odradio svoj (zasigurno) zadnji mandat.
Čestitke za rad i kampanju
O oporbi u cjelini rečeno je puno u prošlom osvrtu. Draženka Polović zaslužuje uglavnom čestitke za svoj rad u protekle četiri godine, kako u Saboru, tako i u predizbornoj kampanji.
Teško je uopće pojmiti da oporba većinom, pogotovo SDP, 20 godina nije uspjela shvatiti nešto tako jednostavno – četiri godine treba biti najveći kritičar i korektiv vlasti, a u predizbornoj kampanji trebaju se nuditi rješenja, programi, planovi, ideje.
Nije urodilo pobjedom, ali teško je to i bilo očekivati u gradu u kojem SDP ne postoji, a Možemo se ipak nije u protekle četiri godine dovoljno ekipiralo – samim tim njihov je rezultat zapravo izvrstan.
Najveći problem za oporbu, kako kada je u pitanju vijeće, tako i kada su u pitanju izbori za gradonačelnika jest što i dalje gradom smatraju samo uže područje Karlovca – da se uzimaju u obzir samo glasovi u gradskim četvrtima u vijeću bi oporba imala većinu, lako moguće da će za koji dan rezultati pokazati i da bi Draženka Polović bila gradonačelnica, no Karlovac nije samo uži centar, a sve izvan njega za najveći dio oporbe je svih ovih 30 godina “terra incognita”, nešto gdje nikada nisu stupili nogom, ali pritom dobro dođe za pokoju opasku da je “selo izabralo za grad” (nikako ne i od strane D. Polović, koja je i po tome bila izrazito korektna).
Farma trolova
Neizostavno je spomenuti i da je izborna kampanja bila uglavnom pristojna i korektna kada su u pitanju sami akteri, ali ne samo ružna već jednostavno odurna kada su u pitanju društvene mreže, u čemu je prednjačila HDZ-ova farma trolova, ali mora se priznati da je i s druge strane bilo izrazito nekorektnih i primitivnih opaski.
HDZ i Mandić bi se prvi, ako im je stalo do građana ovog grada, trebali ograditi od kontinuiranih napada na Možemo iz perspektive domoljublja, iako su gotovo svi poznatiji akteri ove stranke ili hrvatski branitelji ili su im hrvatski branitelji bili supružnici. No, kikseva je, nažalost, bilo i s druge strane, pa i vrlo ružnih riječi.
Oporba se, pritom, prepucavala i između sebe, kada su politički akteri u pitanju jedini otvoreni napad bio je onaj predstavnice Stranke umirovljenika na Dimitrija Birača, ali bilo je toga još – nije HDZ jedini s farmom trolova, niti je to Karlovac, a više je nego očito bilo da su neki trolerski napadi na Birača, ali čak i na Draženku Polović bili orkestrirani s jedne druge farme, no o onima koji ne postoje nema smisla previše trošiti riječi.
Na kraju, može se i spomenuti da je zapravo vrlo pogrešna sintagma o tome da je netko pobijedio na izborima. Jest, ali naglasak nije na tome. Nije naglasak na tome da je HDZ pobijedio, već je naglasak na tome da su građani (bilo izlaskom, bilo neizlaskom na izbore) HDZ-u i Mandiću dali još jednom povjerenje da vode SVE građane.
Ne zahvaljujte im riječima, već djelima – već od sutra.
