Ubraja se među najbolje svirače bisernice (prima) na svijetu, a mnoge tamburaške skupine u svijetu i u samoj Hrvatskoj izvode njegove skladbe koje sklada od 1980. godine.
Jerry, punim
imenom Jerome Joseph
Grcevich pripada trećoj generaciji Hrvata rođenih u
Americi u Turtle Creeku kod Pittsburgha u Pennsylvaniji te zna da
su njegovi preci došli u Ameriku iz Sigeca pored Koprivnice, te
Pisarovine, Malog Erjavca, Gradeca Pokupskog i Jaškova malih
mjesta u neposrednoj i malo daljoj okolici Karlovca, a po
navedenim precima dobio je i ime Jeronim i Josip.
Kako su mu otac i stric imali tamburaški sastav i ozbiljnije su
se bavili tamburaškom glazbom, već je u djetinjstvu zavolio
tamburu te često, uz oca i strica, nastupao na različitim
manifestacijama za Hrvate u Americi. U svojoj 21. godini učio je
tamburicu uz slavnog vojvođanskog tamburaša Janiku
Balaža. Svirač je svih pet tamburaških instrumenata –
bisernice (prima), braća (basprima), bugarije (kontre, tamburaške
gitare), begeša (berde, tamburaškog kontrabasa) i tamburaškog
čela, često snima sve dionice na svojim albumima. Ubraja se među
najbolje svirače bisernice (prima) na svijetu, a mnoge tamburaške
skupine u svijetu i u samoj Hrvatskoj izvode njegove skladbe koje
sklada od 1980. godine.
– Moj tata i stric, i moj djed, svirali su tamburice. Često su
vježbali s orkestrom u našoj kući. Osluškujući kao dijete njihovo
sviranje ta je glazba ušla u moje srce. Kasnije sam im se
pridružio i s njima svirao. Usvojivši sviranje i tamburašku
glazbu počeo sam skladati, ali mi je nedostajao tekstopisac
kojega sam pronašao u Miroslavu Škori. Od tada smo zajedno
stvarali. Treća pjesma koju smo zajedno stvorili bila je “Ne
dirajte mi ravnicu” Miroslav Škoro je napisao tekst i glazbu a ja
sam napisao aranžman, te odsvirao sve instrumente i otpjevao
prateće vokale – kaže Jerry.
Ne odvaja se od tambure pa je i u Josipovo svetište došao s
tamburom koju mu je darovao Antun Nikolić Tuca
koji je surađivao s Krunoslavom Kićom Slabincem
za koga je pisao melodije i aranžmane, kao i za Zvonka
Bogdana, Stjepana Jeršeka Štefa i druge tamburaše. Tom
je prigodom odsvirao svjetski poznatu duhovnu pjesmu “Milost” s
mnoštvo prekrasnih vlastitih improvizacijskih ukrasa te pjesmu
“Josip oče sveti” ujedinjen sa zvukovima orgulja i glasova
brojnih vjernika.
– Vjeru u Boga i dobrotu prema čovjeku usadila mi je moja baka.
Ona mi je još uvijek veliki uzor, iako se preselila u vječnost.
One me učila poštenju i povjerenju u Boga. U blizini moga doma u
Americi postoji jedna crkva koja je otvorena i po danu i po noći.
Rado uđem u tu crkvu baš u sitne sate po noći te u tišini, molim
na svoj način. Sviram svoju tamburu uvjeren da melodiju čuje
baka, roditelji i dobri Bog. To je moja molitva. U tim trenucima
uvijek pronađem mir, ali i nadahnuće za neke nove skladbe –
svjedočio je svoju vjeru Grcevich.
– Moje srce je uvijek ovdje, i u cijelom svijetu gdje ima naših
ljudi, naših Hrvata, tamo sam ja – naglasio je.
DOKTORAND O. GAUDENCIJE VITO SPETIĆ,OSPPE, PREDVODIO JE MISNO
SLAVLJE
Hodočastili su župljani svetog Franje Ksaverskog iz naselja
Švarča sa župnikom vlč. Dujom Kurtovićem koji je
koncelebrirao u zajedništvu s mons. Antunom
Senteom ml., rektorom Josipova svetište. Pjevanje su
animirali župni pjevači sa Švarče i Dubovca uz orguljsku pratnju
s. Blandine Rakarić, KBLJ.
U prigodnoj homiliji o. Gaudencije Vito Spetić
je ostalog kazao:
– Mene uvijek fasciniraju one reklame za mršavljenje ili za neke
druge ljudske potrebe. Kako može netko biti tako smiješan da
vjeruje da će ispijanjem tablete odmah smršaviti. No, ljudi žele
u to vjerovati, a ne žele vjerovati da iz življenje Riječi Božje
može učiniti sretnim, da samo s Bogom ljudski život može biti
smislen i ispunjen. Stoga može li čovjekov život biti sretan ako
je tvrdo tlo za riječ Božju. Ne može. Može li ljudski život biti
sretan ako se očekuje od drugih da budu pravedni, a ne od sebe.
Ne može. Stoga ja moram biti taj pravednik, ja moram biti taj
koji će živjeti po Riječi Božjoj. Tada mogu očekivati čuda u
svojoj sredini u svojoj obitelji, u svojoj domovini …