Sjećanje i poruke Vukovaru
U studenom 2009. godine cijeli tjedan posvećen je sjećanju na
događaje koji su obilježili noviju hrvatsku povijest. U predvorju
škole postavljena je klupa na kojoj je gorio lampion kao simbol
nade, spokoja, mira, sjećanja, ali i novog početka. Na njoj su
ostavljeni bijeli papiri na kojima su učenici i profesori mogli
zapisati svoje dojmove, misli i poruke Vukovaru i Vukovarcima. Te
godine većina maturanata bili su te ne tako davne 1991. tek
rođeni i priču u Vukovaru nisu doživljavali kao oni koji se svega
dobro sjećaju. Zato su za 24 razreda na satovima vjeronauka
pročitane 24 priče Siniše Glavaševića. Cilj je bio da učenici ne
zaborave gdje pripadaju, da se svi zajedno sjete Vukovara barem
tih dana i pošalju poruku da nisu zaboravili. U tom duhu, nakon
tjedan dana svi ispisani papiri uvezani su u knjigu, na prijedlog
jednog učenika nazvanu “Post scriptum”. Knjiga je potom poslana u
Gimnaziju Vukovar.