Skautski (izviđački) pokret
Oduševljenje izviđačkim pokretom te inicijativa da se što više
mladih učlani u izviđače, tada nazivane skautima, vidljiva je u
sljedećoj kroničarevoj bilješci s početka tridesetih godina 20.
stoljeća: “Skautski pokret jedan je od najidealnijih omladinskih
pokreta. Kod skauta iščezava svaka razlika: svi su među sobom
jednaki drugovi i drugarice, braća i sestre, svi imaju ista prava
i iste dužnosti. Stoga među njima vlada idealna sloga, nesebična
ljubav i veliko poštovanje. Osim toga skautizam oplemenjuje srca
mladeži. Upućujući mladež na međusobno upoznavanje on ih
sprijateljuje i daje uputstva, kako će drug drugu priskočiti u
nevolji. Skautizam smanjuje egoizam, tu najgoru manu mladeži,
uspiruje i rasplamsava ljubav prema bližnjemu, širi idealizam.
Ovo su svojstva kojima prožeto srce ne može biti drukčije nego
plemenito. Skautizam obrazuje i um mladeži. Skauti imaju svoja
predavanja koja mnogo doprinose i naobrazbi uma. Kako je ovaj
pokret raširen među mladeži čitavoga kulturnog svijeta, skauti
šalju svoje drugove i drugarice da upoznaju krajeve svoje
domovine, šalju ih pače i preko njezinih granica. Tako im se
putujući širi duševni horizont, a dolazeći u dodir sa skautima iz
drugih krajeva vraćaju se svojim domovima obogaćeni raznovrsnim
znanjem. Skautizam jača napokon snagu svojih članova. U
logorovanjima po najljepšim krajevima naše drage domaje pričuva
se tijelo da otvrdne i da se okrijepi. Tu imaju skauti u divnoj
prirodi, u punoj mjeri, i čista zraka a i sunčeva svjetla, imaju
prilike za sve plemenite igre kojima se krijepi tijelo, a srce
veseli daleko od gradske buke i prašine. Zato: širimo skautsku
ideju!”