Skautski (izviđački) pokret

Oduševljenje izviđačkim pokretom te inicijativa da se što više mladih učlani u izviđače, tada nazivane skautima, vidljiva je u sljedećoj kroničarevoj bilješci s početka tridesetih godina 20. stoljeća: „Skautski pokret jedan je od najidealnijih omladinskih pokreta. Kod skauta iščezava svaka razlika: svi su među sobom jednaki drugovi i drugarice, braća i sestre, svi imaju ista prava i iste dužnosti. Stoga među njima vlada idealna sloga, nesebična ljubav i veliko poštovanje. Osim toga skautizam oplemenjuje srca mladeži. Upućujući mladež na međusobno upoznavanje on ih sprijateljuje i daje uputstva, kako će drug drugu priskočiti u nevolji. Skautizam smanjuje egoizam, tu najgoru manu mladeži, uspiruje i rasplamsava ljubav prema bližnjemu, širi idealizam. Ovo su svojstva kojima prožeto srce ne može biti drukčije nego plemenito. Skautizam obrazuje i um mladeži. Skauti imaju svoja predavanja koja mnogo doprinose i naobrazbi uma. Kako je ovaj pokret raširen među mladeži čitavoga kulturnog svijeta, skauti šalju svoje drugove i drugarice da upoznaju krajeve svoje domovine, šalju ih pače i preko njezinih granica. Tako im se putujući širi duševni horizont, a dolazeći u dodir sa skautima iz drugih krajeva vraćaju se svojim domovima obogaćeni raznovrsnim znanjem. Skautizam jača napokon snagu svojih članova. U logorovanjima po najljepšim krajevima naše drage domaje pričuva se tijelo da otvrdne i da se okrijepi. Tu imaju skauti u divnoj prirodi, u punoj mjeri, i čista zraka a i sunčeva svjetla, imaju prilike za sve plemenite igre kojima se krijepi tijelo, a srce veseli daleko od gradske buke i prašine. Zato: širimo skautsku ideju!“