Časopis “Svjetlo” je zabilježilo da je prvi strani kupač bio izvjesni dr. Emil Teirich, koji se “kupao svaka tri četvrt sata”… Nizvodno od kupališta bio je plićak preko kojega su godinama Koranu gazili seljaci iz Mekušja i tako brže dolazili do grada. No voda je znala biti ćudljiva, tako da je zabilježeno kako su vojnici i građani 1915. iz rijeke jedva spasili starijeg seljaka. Kad je došao k sebi, prve su mu riječi bile: A gdje je moja lula?
Na jednoj od razglednica iz 1935. godine vidi se Foginovo kupalište koje je otvoreno 1905. godine, a na drugim razglednicama se vidi kako je sve više kupača izvan zatvorenih bazena. Nakon zatvaranja kabina kupalište se proširilo na obje obale rijeke.
Pripremili Nikola Perić i Danko Fajt
