Karlovački šah nakon izuzetno slavne prošlosti proživljavao je duge godine "životarenja" i gotovo potpune anonimnosti. Sve se promijenilo prvenstveno zahvaljujući "alfi i omegi" kluba Željku Bediću, ali i sve brojnijim mlađim šahistima i zaljubljenicima u šah, među kojima se posebno ističe Luka Sertić. On je voditelj svih mlađih kategorija i druge seniorske ekipe, a aktivan je i igrač. U prvoj ili drugoj ekipi?
– Igram također za drugu ekipu, iako bi po rejtingu mogao igrati za prvu, no u klubu smo odlučili da vodim drugu ekipu i onda sam, razumljivo, uz njih i na mečevima pa ujedno i igram. Vodim i sve mlađe kategorije i sviđa mi se ta uloga, pogotovo sada kada je zaista sve više i više mladih zainteresirano za šah i mogu reći da vidim nekoliko zaista velikih talenata, sada će sve ovisiti o njima kako će se dalje razvijati i hoće li biti dovoljno zainteresirani za to. Jer, šah je specifičan, a djeca često vole isprobavati razne sportove što je, naravno, sasvim u redu i pozitivno s jedne druge strane, međutim kada govorimo o nekom tko je zaista velik šahovski talent onda bi tu trebala biti potpuna posvećenost šahu i pravi rezultati i razvoj se mogu očekivati samo ako se stvarno od samog početka jako “zagrize”.
Spomenuo si da bi po rejtingu igrao za prvu ekipu, koliki ti je rejting?
– Nisam siguran koliko mi je točan rejting u ovom trenutku, negdje oko 1900. Mogao bi biti i bolji, no igram dosta promjenjivo, jedan mjesec sam odličan, drugi sam loš. A, puno važnije je i to da se rejting računa po klasičnom šahu, a ja sam osobno puno skloniji brzopoteznom, to je moja glavna snaga u šahu, ali i tempo koji mi najviše odgovara i šah kakav najradije igram pa ću tako često i radije birati brzopotezne turnire nego turnire u klasičnom šahu.
Kažeš da je interes mladih sve veći, koliko je zapravo u ovom trenutku članova Karlovačkog šahovskog kluba?
– Pedesetak, od čega je gotovo polovica mladih i to je stvarno super, jer prije samo nekoliko godina gotovo da uopće nije bilo mladih. Sada su se, prvenstveno velikim trudom i zalaganjem Željka Bedića, stvari jako pokrenule na svim poljima pa tako i kada su u pitanju mladi.
Uz to stižu i rezultati? Kakvi su bili ove sezone i koliko si zadovoljan?
– Kadeti su prvaci Druge lige i ušli su u prvoligaško društvo i time sam, naravno, prezadovoljan. To je jedna sjajna ekipa za koju se mogu samo nadati da će ostati na okupu, jer potencijal im je jako velik. Uostalom, Drugu ligu su osvojili sa 17 pobjeda i samo jednim neodlučenim rezultatom, a i taj neriješeni rezultat protiv Samobora je mogao biti naša pobjeda. Juniori su imali solidan nastup, imali smo dvije ekipe u Drugoj ligi od kojih je ona jača, prva ekipa, zauzela peto mjesto, što je dobar rezultat iako moram priznati da sam ja očekivao i više. Bilo je i vrlo dobrih rezultata na pojedinačnim prvenstvima za mlade šahiste, tu bih svakako posebno istaknuo Mateja Maljevca koji je bio zaista odličan peti na prvenstvu najmlađih dječaka do 8 godina, a siguran sam da je mogao biti i prvi da nije još malo “vrckast” i neozbiljan. Jasno, to se u toj dobi može i očekivati, ali mogu reći da je to nevjerojatan talent i da dečko ima potencijal napraviti stvarno puno u šahu.
Djevojke?
– Tu je vjerojatno i najbolji rezultat našeg kluba ove sezone, drugo mjesto ženske ekipe na Hrvatskom kupu. To je stvarno velik uspjeh, napravile su sve što su mogle pa i više od toga, jer pobjednička ekipa Liburnije je imala tri vjerojatno najbolje šahistice u ovom trenutku u Hrvatskoj tako da je to zaista uspjeh iznad svih očekivanja. I među šahisticama se može izdvojiti jedan veliki talent, mala Polina Mykhailets, mlada Ukrajinka koja je članica našeg kluba i koja također predstavlja veliki potencijal.
Ima li još imena za istaknuti?
– Ima, kažem, u ovom trenutku je zaista dosta talenata. Čak i ne bih volio izdvajati da nekoga ne zaboravim, ali mislim da se mora spomenuti Lukas Stanišić, iako je tu priča malo posebnija. Lukas je naš član kada dođe u Hrvatsku, njegovi roditelji su Karlovčani, ali žive u Njemačku, a dijete je sigurno najveći talent koji sam ikada u životu vidio. Ovog ljeta nastupao je i na Svjetskom prvenstvu i također je, sasvim sigurno, ime za koje će se u svijetu šaha tek čuti, naravno, ako ostane jednako zaljubljen u ovu lijepu igru.
Kako si ti i kada počeo?
– Što se tiče šaha općenito, dosta rano. Iako se sam nije bavio šahom, tata me već negdje sa tri godine naučio pravilima i tu negdje sam počeo s igranjem, baka je posebno voljela igrati sa mnom tako da smo stalno igrali partije i tako sam polako počinjao učiti i shvaćati igru. Prvi ozbiljniji susret je bio na šahovskoj radionici na Đačkim ljetnim danima koju je godinama vodio danas nažalost pokojni Aleksandar Grudić. Imao sam 7-8 godina i na kraju tečaja sam bio i treći na turniru, na kojem je bilo i dosta starijih klinaca tako da sam se još više zainteresirao za šah, iako u klub zapravo nisam došao sve do negdje 15. godine, a onda je sve išlo dosta brzo, već sljedeću godinu sam zaigrao za juniore i od tada sam redoviti član kluba, sada evo i voditelj mlađih kategorija, a ujedno sam i šahovski sudac.
Počeo si na Đačkim danima, a sada si zamijenio dugogodišnjeg voditelja i ti ih vodiš. Kakav je tu interes klinaca? Ostanu li kasnije u klubu?
– Ovog ljeta bilo ih je 25 što je odlično, što je zapravo i puni kapacitet koji možemo primiti. Naravno, većina ne ostane u klubu niti se krene aktivno baviti šahom, ali to nije ni za očekivati. Ono što je cilj i što se otprilike i ostvaruje je da nekih 5 do 10 ostane zainteresirano za šah, a da nam dvoje-troje dođe u klub i tako je i bilo.
Hoće li biti šahovske radionice i na Đačkim zimskim danima?
– Nažalost, neće ove godine, iz jednostavnog razloga što su zimski praznici drugačiji i rascjepkani pa jednostavno ne možemo pronaći dovoljan broj termina, a da bi to bilo kvalitetno. No, rada s djecom će biti kako u klubu tako i izvan njega, sada se redovito održavaju i školska prvenstva, evo baš u srijedu imamo prvenstvo osnovnih i srednjih škola, za koje se nadam da će biti dobar odaziv, a najbolji će ići i na državno natjecanje.
Kakva je situacija s primanjem novih članova? Postoje li tu neka dobna ograničenja?
– Ne. Bilo koje dijete koje zna osnove šaha može se prijaviti i doći i bit će nam jako drago da nam se pridruži. Termini naših okupljanja su utorkom i četvrtkom u 19 sati, a srijedom su redoviti klupski turniri.
A postoji li gornja dobna granica?
– Ne, ni to. S tim da nekog od, ne znam, 40 godina, sigurno neću učiti igrati šah. Ali ako je već u tome, ako ga igra, ako bi se želio okušati i napredovati, onda je svakako dobrodošao. Pa i nedavno smo imali čovjeka koji je tako počeo polako dolaziti na turnire i baš je bio očit napredak, mogu reći da je i mene jednom pobijedio.
U cijeloj priči oko mladih talenata i mladih ekipa i djevojaka zaboravili smo na seniore. Ove godine bili su prvi u 4. ligi i ušli u treću, kakva su tu očekivanja?
– Pa, mi smo nekako već godinama tu negdje između četvrte i treće lige. Uđemo pa ispadnemo pa uđemo… i tako u krug. Nedostajalo nam je i sreće, jer baš prošle sezone kada smo nažalost ispali računali smo pred samu završnicu i pokazalo se da možemo ispasti samo ako se poklopi sedam stvari. Pogađaš, poklopilo se svih sedam. Naravno, za neke od njih smo i sami “krivi”, ali poklopilo se i sve ono drugo što nije bilo pod našim utjecajem. Potencijala za više svakako ima, a vjerujem da će se to kroz godine i pokazati, ali naša je orijentacija uvijek bila da se oslanjamo na vlastite snage. Glavni cilj je nastaviti “buđenje” šaha u Karlovcu, privlačenje mladih, da igraju naša djeca, naši mladi igrači, a ne da dovučemo neke “strance” i onda, kao, imamo neki rezultat, a grad Karlovac od toga zapravo nema ništa. Kad kažem “stranci”, naravno, mislim na ljude iz drugih sredina, koji nisu povezani s Karlovcem, da me ne bi netko slučajno pogrešno shvatio. To naglašavam jer od samog početka u klubu imamo i nekoliko djece iz Ukrajine i Sirije, no njih svi tretiramo kao naše Karlovčane, tu razlike nema, od prvog trenutka su se odlično uklopili i oni su apsolutno naši.
Koliko pratiš velike šahovske turnire, borbu za naslov svjetskog prvaka i slično?
– Upravo te najveće i pratim. Naravno, onako “površno” popratim sve, ali najveće događaje pratim i ozbiljnije, pratim same partije koliko je moguće, išao sam redovito u Zagreb na Grand Chess Tour, čak sam imao priliku i čast sudjelovati u simultanki s najvećim svjetskim velemajstorima. Inače, moram reći da mislim da nismo ni svjesni koliko je to ogroman događaj i da ga nismo u potpunosti ni iskoristili ni izreklamirali, jer to je stvarno nešto golemo. A danas šah ima i jednog Magnusa Carlsena koji je pravi “celebrity”, koji je ove godine nažalost morao otkazati nastup zbog privatnih problema.
Jedno laičko pitanje, kolike su razlike u kvaliteti? Ti npr. ozbiljno igraš šah godinama, kada bi igrao s Carlsenom tisuću partija, bi li ga mogao u jednoj iznenaditi?
– Haha, ma nikako. Ako je baš tisuću partija možda bi u jednoj izvukao remi ako bi mu već bilo dosta i ako bih mu bio dosadan (smijeh). Ja sam s rejtingom 1900 sigurno u top 10% igrača na svijetu, možda i više od toga. Netko tko ima rejting 2100 je u top 1% igrača na svijetu. Carlsen ima 2800. To su nepojmljive razlike.
Što bi izdvojio kao svoje najveće uspjehe?
– Više ih ima u brzopoteznom šahu, gdje sam pobijedio nekoliko FIDE majstora, a u klasičnom sam sa 18 godina pobijedio suparnika s rejtingom 2200. Turnirski bih mogao izdvojiti vrlo kvalitetne i jake turnire “Gospodar mjeseca” koji se redovito održavaju, tamo sam jednom osvojio prilično jak B turnir, a jednom sam bio četvrti na A turniru, i to kad je Bedić bio treći tako da, eto, uvijek je ispred mene (smijeh).
Događa li ti se da se zasitiš šaha, ili je potreban kontinuiran rad?
– U prvim godinama je svakako potreban kontinuiran rad, kasnije si može čovjek dozvoliti i malu pauzu povremeno. Evo i sad sam nakon svih tih obaveza s brojnim ligama, što svojih mečeva, što onih na koje sam vodio ekipe, ali ne u smislu da se potpuno maknem, zapravo se ne sjećam kada se zadnji put dogodilo da ne odigram partiju dulje vrijeme.
A kada se odmaraš od šaha, što onda radiš?
– Igram biljar!