Karlo Mandić donedavni je igrač, a danas član uprave RK Dubovac Gaza, radi na Starom gradu Dubovcu, organizira malonogometni turnir na Dubovcu, logično bi bilo pomisliti da je Dubovčak, ali ipak nije, niti danas, niti korijenima...
– Ne ne, nisam na Dubovcu, nisam nikada tu živio, ali normalno da uz sve što si naveo i taj kvart osjećam svojim. Što se tiče življenja možda se najviše osjećam Rakovčaninom, iako sam sada u Grabriku, a kao mali sam živio na samom Korzu, u stanu iznad “Croatia Osiguranja”…
Elitna pozicija!
– Haha, je, ali to je zaslužio deda. Ne znam znaš li to (pokazalo se da nemam pojma, op.a.) ali moj djed je Stjepan Ledić, sudionik one legendarne utakmice protiv NBA selekcije i dugogodišnji igrač Željezničara u zlatno doba karlovačke košarke. Uvijek je pričao da se krvavo namučio da dođe do stana, a na kraju je dobio taj na zbilja odličnoj lokaciji.
Korijeni su ti, znači, košarkaški, a iako si rukometaš i ti zapravo redovito haklaš košarku pa i u natjecateljskom smislu. Jesi li je ikad trenirao?
– Ne, nikad nisam trenirao košarku službeno u nekom klubu, ali oduvijek sam je volio i oduvijek sam je puno igrao. Znalo je biti faza kada smo barem po 4-5 puta tjedno igrali ili na Vunskom ili u Šancu. Natjecateljski igram, naravno, Ljetnu ligu, koja je fantastična stvar i za sve nas koji volimo igrati košarku, ali i za publiku i cijeli grad. Doduše, sad me dosta muče ozljede pa nažalost ne mogu igrati koliko želim, na laganijoj razini odhaklam s veteranima Švarče, a što se tiče Ljetne lige i moje ekipe Rakovca recimo da se pokušavam dovesti u što bolje stanje da mogu odigrati barem par utakmica, a da se ne dovedem u probleme.
Ozljede su ti zaustavile i rukometnu karijeru, o čemu je zapravo riječ?
– Koljena su u dosta lošem stanju pa što se tiče baš aktivnog bavljenja rukometom zaključio sam da bi to jednostavno bilo preveliko mučenje i rizik tako da sam morao prestati.
Sportskom terminologijom, “otišao si na vrhuncu”?
– Haha, da, može se tako reći, prošao sam svašta sa Dubovac Gazom, od najnižih rangova, situacija u kojima se nije znalo da li će klub uopće preživjeti, kada smo zapravo mi mlađi i ušli u upravu jer je u jednom trenutku bila situacija “dečki ili ćemo mi ovo preuzet ili će se klub ugasit” pa preko prvo ulaska u Drugu ligu (treći rang natjecanja) pa borbe za ostanak u istoj i onda, na kraju, sve do rasta i borbe za vrh i pred dvije sezone i velikog slavlja i ulaska u Prvu ligu Jug, što je za klub zaista bio fenomenalan i velik rezultat. S tim velikim uspjehom onda su uslijedila i razmišljanja i na klupskoj i na osobnoj razini. Na klupskoj, kada smo se malo ohladili, neizbježno je bilo da se pojavi i strah – što sada. Razlika je ipak bila golema i u troškovima i u potrebnoj kvaliteti momčadi, ali koliko god da je u jednom trenutku sve to djelovalo kao velik zalogaj, zaista smo jedinstveno odlučili da idemo “na glavu” u to i da ćemo napraviti sve da se i financijski pokrijemo, ali i da ne budemo tu samo prolaznici. Osobno, opet je tu bilo razmišljanja što i kako, koljena su me stvarno već jako mučila, a srećom tada su polako u prvu momčad ulazili i neki kvalitetni mladi dečki pa mi je bilo lakše donijeti i odluku da je istovremeno glupo mučiti se i riskirati teže probleme u budućnosti i uzimati mjesto nekom mlađem, a rezultati su pokazali da je ekipa odlična.
Drugi su vas zapravo jako podcjenjivali, pogotovo prije prve sezone, ali čak i prije ove po forumima, društvenim mrežama i u sportskim kuloarima proglašavani ste glavnim favoritom za ispadanje, no rezultati su bili daleko bolji…
– Da, za prvu sezonu još i razumijem, drugu je to možda bilo zaista i malo pretjerano podcjenjivanje, ali opet, nekad je to i dobro, dodatno te motivira, a pokazali smo na parketu da su sve takve procjene pogrešne.
Klub već dulje vrijeme nosi ime Dubovac Gaza, oba kluba su imala i svoju dugu samostalnu tradiciju. Je li to konačno rješenje, ili postoje i neke inicijative za ponovno formiranje RK Gaze?
– Razmišljanja vjerojatno ima svakakvih, ali ja mislim da je ovo idealno rješenje. Ja sam u ovaj zajednički klub došao iz RK Gaze, to je moj klub, ali opet se vraćam na period kada je i Dubovac bio na najnižim granama, paralelno se to događalo i Gazi i u jednom trenutku se moralo prelomiti, ili idemo dalje zajedno ili ćemo se, vjerojatno, i jedni i drugi ugasiti. I bojim se da bi se to i dogodilo da nije došlo do dogovora i suradnje.
Možda je “prijetnja” pogrešan termin za neke, ali upotrijebit ću baš njega – dakle, prijeti nam ozbiljna mogućnost da sljedeće godine Karlovac i Dubovac Gaza budu u istom rangu. Misliš li da bi to moglo potencijalno biti štetno za karlovački rukomet?
– Da. Također ne bih želio “crniti”, ali mislim da bi to bila najgora moguća stvar koja se može dogoditi gradskom rukometu i, naravno, svim srcem navijam i nadam se da se Karlovac stabilizira u proljetnom dijelu i da pod svaku cijenu izbore ostanak u Premijer ligi. Ili, u najmanju ruku, jer svi smo svjesni da je situacija jako teška, da u slučaju da ispadnu zaista ekspresno izbore povratak odmah u prvoj sezoni. Siguran sam da bi dugoročni boravak dva kluba u istom rangu oslabio oba kluba i bio jako nepovoljan po karlovački rukomet. Ovako kako je danas, iako nije sve idealno i iako ima prostora i za još bolju suradnju, ipak imamo kakvu-takvu “piramidu” koja je sasvim u redu i koja je zapravo idealna, jedan krovni klub u Premijer ligi, jedan jak klub u ligi do, a kroz budućnost, tko zna, možda se stvori i još neki klub u nekom nižem rangu, ili ostanemo na tome da igraju druge ekipe postojećih klubova. No, ovo omogućava puno bolju suradnju, mi imamo korist od Karlovca i igrača koji nisu u prvom planu tamo, oni bi opet morali imati korist od nas kroz razvijanje tih istih igrača preko jakih utakmica, dakle obostrana korist. Sve to bi sigurno bilo otežano ako se nađemo u situaciji da smo u istom rangu natjecanja.
Kako stvari stoje s mlađim kategorijama?
– Tu veliki dio posla obavlja i drži Rukometna škola, HRK Karlovac ima sve kategorije, mi smo do ove sezone imali U15 i U17 selekciju, no ove godine imamo samo U17. Ne znam hoćemo li se odlučiti na još neku mlađu selekciju u dogledno vrijeme, ali plan je u sljedećoj sezoni pokrenuti drugu ekipu koja bi igrala Treću ligu i mislimo da će to biti vrlo korisno baš za mlađe igrače i njihov razvoj.
Rukometna škola “drži” rad s mladim školarcima u gradu, no vi imate odličan projekt u vrtiću?
– Pa da, dio smo projekta “Vrtko” koji zapravo ide preko Svjetske rukometne federacije IHF i rado smo se u to uključili i već neko vrijeme provodimo ga u sportskom vrtiću Gaza. Nije to, naravno, pravi rukomet, naglasak je na upoznavanju djece sa sportom, laganim igrama s loptom, ali ima i lakših rukometnih poligona i upoznavanja sa sportom, djeci je sve to jako zabavno i rado sudjeluju pa ako samo dio njih nakon toga i u školi ostane zainteresiran za rukomet to će biti super.
Osim sportski, kao što sam spomenuo na početku, uz Dubovac si vezan i poslovno?
– Da, zaposlen sam kao kustos pedagog u Muzejima grada Karlovca, a trenutno radno mjesto mi je na Starom gradu Dubovcu i mogu reći da sam vrlo zadovoljan, a vjerujem i da dobro radimo i da se to osjeti i u gradu. Prošle godine imali smo šezdesetak programa tako da polako vraćamo Stari grad Dubovac na kartu kulturnih zbivanja, gdje je, uostalom, oduvijek i bio, ali želimo što više naglasiti i njegovu drugu ulogu, a ne samo kao vidikovca i mjesta s dobrim restoranom, što je, dapače, također vrlo značajna stvar. Mogu reći i da smo Kastel i mi u uzajamno korisnom odnosu, oni svakako imaju koristi od samog smještaja na ovakvoj lokaciji, mi opet imamo koristi i od njih jer odlično rade, imaju odlične ocjene po svim društvenim mrežama i turističkim internet stranicama pa često privlače i strane goste koji žele nešto dobro pojesti na proputovanju prema moru ili za povratka s mora, a onda kada se tu nađu zainteresira ih i ostalo i jako puno njih onda razgleda i branič kulu i vidikovac i izložbe koje su otvorene…
Broj gostiju je zadovoljavajuć?
– Je, iako može biti i nešto veći, ali tu ne idemo na nekakvu veliku masovnost kao osnovni cilj. Nama je cilj biti atraktivna destinacija za obiteljske izlete i za pojedinačne posjete, manje smo orijentirani na velike grupe, jer u konačnici to može biti i štetno za ovakav tip destinacija koje imaju veliku povijesnu i kulturnu vrijednost.
Kakvi su planovi za ovu godinu?
– Planovi su, naravno, nastaviti sve što smo i dosad radili, s tim da nas čekaju i veliki radovi, koji su već počeli u okolici Starog grada, koji će možda utjecati i na poslovanje dio vremena, iako se nadamo da ćemo izbjeći moguće zatvaranje u nekom periodu. Najkritičnije će, da tako kažem, biti kada će se vršiti arheološka istraživanja dvorišta, sada se gleda koliko je moguće da se to napravi u nekim segmentima da zapravo ni u jednom trenutku ne budemo potpuno zatvoreni, ali neovisno o tome riječ je o jako dobrom i vrijednom projektu nakon kojeg će, siguran sam, Stari grad Dubovac biti još atraktivniji i samim Karlovčanima, ali i gostima našeg grada.
Trenutno radite cijele godine?
– Da, ekipirani smo tako da radimo cijele godine, jedno vrijeme je bilo stanke u zimskom periodu, no sada smo otvoreni cijelo vrijeme, jedino što smo preko ovog zimskog razdoblja za goste otvoreni do 18 sati, a u toplijim mjesecima to produljimo do 20 sati.
Postoji li nešto u skorije vrijeme što vrijedi posebno najaviti?
– Imat ćemo, naravno, program uz Noć muzeja, tu bih svakako spomenuo i glazbeni program “Glazba spaja” koji bi trebao okupiti velik broj karlovačkih glazbenika i kojem smo se jako veselili tijekom Adventa, nažalost dogodila se ona tragedija u školi u Prečkom i Dan žalost koji se poklapao baš s tim planiranim događanjem tako da se nadamo to nadoknaditi sada. Naravno, kako za Noć muzeja tako i svaki drugi dan svi su dobrodošli i na razgledavanje branič kule i njenog postava, ali i vrlo vrijedne izložbe iz entomološke zbirke.
Igrao si rukomet i u upravi si rukometnog kluba, voliš košarku i sudjeluješ na košarkaškim turnirima, ali, a opet ostajemo na Dubovcu, organiziraš i ljetni malonogometni turnir?
– Da! Jasno, ne organiziram ga sam, organizira ga klub i stvarno mogu reći da praktički svi u tome jako rado sudjeluju. Počeo je zapravo baš kao jedan od oblika pomoći klubu pri ulasku u Prvu ligu Jug, s idejom da se i na taj način skupe određena sredstva koja će olakšati sezonu, ali uz to je bila želja i da pokrenemo ponovno turnir koji je jedno vrijeme bio jako popularan, a s vremenom je ugašen. Prve godine bilo je tako-tako, jedva smo navukli 10 momčadi, skoro da smo ih morali vući za rukav da dođu, ali već prošle godine bilo je puno bolje i uz puno više interesa, a vjerujem da će turnir i dalje rasti, iako nemamo neke prevelike ambicije i želimo ostati realni i u skladu s našim mogućnostima.
Provlači se kroz razgovor ljetna košarkaška liga, sada smo se dotaknuli i ljetnog malonogometnog turnira… sjećam se da je jedno vrijeme, doduše vrlo kratko, postojala i ljetna rukometna liga, misliš li da ima šanse da se tako nešto ponovno pokrene?
– Ja bih jako volio, ali nisam baš optimist. Istina je, postojala je, ali to je bilo vrijeme kada je bilo i više aktivnih rukometaša, ili onih koji su taman prestali i žele ostati aktivni pa smo imali Dubovac, Gazu, Švarču, veterane Dubovca… bojim se da bi se danas teško našlo momčadi za nekakvu ligu. No, volio bih da se netko toga “uhvati” pa da me i razuvjeri, jer mislim da Karlovac danas zaista može biti jako zadovoljan svojom kulturnom i zabavnom ponudom događanja, ali da ima još puno prostora za rast u sportskom dijelu. Kada je to u pitanju, ali baš i rukometna liga, spomenuo bih i da RK Dubovac Gaza svakog ljeta već četiri godine organizira i turnir u rukometu na pijesku na Foginovom i mislim da je to dosta zgodno događanje koje je privlačno i rukometašima, ali i svima drugima koji se vole baviti sportom, jer nije baš nužno da budeš rukometaš da bi se uklopio u rukomet na pijesku. Nastavit ćemo svakako i ove godine.
