Karlovac je uvijek imao vrhunskih glazbenika, no tek 2025. po prvi puta će imati i bend na izboru za Eurosong. Pojedinačnih izvođača je bilo, no EoT je prvi bend iz grada na četiri rijeke koji ne samo da nastupa, nego i dobro stoji u svim predviđanjima. I to na desetu obljetnicu... Svoj prvo polufinalni, a vjerujemo i finalni nastup najavljuju Maja i Boris Kolarić te Goran Glavač
MAJA: Da, zgodno se poklopilo uz tu našu obljetnicu, osnovani smo kao bend 2015. godine tako da ove godine slavimo i 10 godina postojanja i djelovanja, a ovo je još jedno zgodno priznanje da je sve to nešto i vrijedilo.
Ti i Boris već imate iskustvo Dore…
MAJA: Da, nama je ovo treći nastup, ali prvi u pravom karlovačkom bendu, tako da je i nama ovo ipak nešto posebno, mada su i protekla dva nastupa bila zanimljiva i draga na svoj način.
BORIS: Mislim da će nam to biti i vrlo korisno iskustvo, jer nastupali smo i kao izvođači s Manntrom 2019. i kao autori s Ćivrom godinu kasnije. Također, s Manntrom smo bili u prvom planu kao dio benda i osjetili taj vid nastupa, a s Ćivrom smo bili “pozadinska snaga”. Iako, ovo će zaista biti nešto posebno i novo i nama, jer po prvi puta je zaista sve na nama, autori smo, izvođači, koreografija, plesačice i plesači, kostimi, sve je bila naša odgovornost.
GORAN: Meni je ovo prvi susret s Dorom, ali pozitivno sam nabrijan i jedva čekam da sve to krene. U Opatiji smo od subote, bit će dosta obaveza do samog nastupa, a mogu reći i da smo jako zadovoljni time kakav je na kraju raspored, jer nastupamo u prvom polufinalu kao posljednji izvođač, a obično se kaže da je to uvijek dobro, odnosno da je najbolje biti ili prvi ili zadnji, jer to najviše ostaje ljudima u sjećanju.
Koliko izvođača nastupa u polufinalima i koliko ide u finale?
BORIS: Po 12 izvođača u svakom polufinalu, a po 8 ide u finale. U polufinalu glasa samo publika, a u finalu je ako se ne varam miks svega, publika, naši žiriji, ali i strani žiriji, nisam siguran koje su zemlje ove godine u pitanju.
Koje su vam obaveze do samog nastupa?
MAJA: Subota, nedjelja i ponedjeljak su rezervirani za probe, tu se isprobava i dorađuje sve, cijeli scenski nastup, kamere za live prijenos, svaki dan izvodimo pjesmu tri puta te i sami, naravno, možemo utjecati na neke detalje oko samog nastupa, snimanja, ozvučenja… Utorak je slobodan dan, a zatim u srijedu imamo takozvani “plavi tepih”, odnosno snimanje onih kratkih videa koji se prikazuju prije samog nastupa. U četvrtak je polufinale.
Što je između polufinala i finala?
GORAN: Pa zapravo i ne znamo točno je li u subotu još neka proba, znamo da ako ne uđemo u finale da idemo doma po kratkom postupku (smijeh)
Ne puste vas da ostanete navijat za ostale?
MAJA: Ne, ne, ništa, bilo nam je drago, zbogom (smijeh).
Kad smo kod toga, dugo ste već na sceni, jeste li dobri s nekim od izvođača, mislim na nešto konkretnija poznanstva?
BORIS: Pa i ove godine nastupa Ćivro, s njim se naravno odlično znamo. Prijatelji smo i s Fenkstom, s kojim smo isto radili neke stvari zajedno.
MAJA: Svirali smo i s Ogenj, ali ni oni ni mi se baš ne sjećamo najbolje tih koncerata (smijeh), to su bile neke punk večeri, znamo da smo bili skupa i družili se, ali sjećanja su izblijedjela. Sad se opet “upoznajemo”, neki dan kad smo imali live s probe i uigravanja koreografije oni su nam se javili sa svoje probe i s pivama u rukama (smijeh).
Naravno, već je dobro poznata i vaša veza s Markom Purišićem, odnosno Baby Lasagnom, koji je napravio fenomenalne stvari prošle godine, a ove je upravo vas spomenuo kao jedne od svojih favorita…
BORIS: Da, to je bilo jako lijepo od njega. Dugo se znamo s Markom, svirali smo zajedno u Manntri, a nakon Eurosonga nastupali smo zajedno prvo u Karlovcu na Danima piva, zatim na njegov poziv i na njegovom velikom koncertu na Šalati i to je zbilja bilo super iskustvo.
MAJA: I moram reći da je Pure jako iskren dečko, nema kod njega ulagivanja, da mu je pjesma bezveze rekao bi nam to bez uvijanja, tako da je sigurno bilo lijepo čuti da mu se sviđa.
Imate li i vi neke svoje favorite? Ili je to ipak malo nezgodno pitanje budući i sami nastupate i, jasno, svima je cilj isti…
GORAN: Nije nezgodno pitanje, ali ja se ne bih izjašnjavao iz jednostavnog razloga što je izbor pjesme za Eurosong puno više od same pjesme. Može mi sada neka pjesma biti dobra, ali da kompletan paket na nastupu bude blijed i nezanimljiv, jednako kako može biti da mi neka pjesma nije na prvu “ušla u uho”, a da me ostavi “paf” nakon scenskog nastupa. Činjenica je da, koliko god to bio izbor najbolje pjesme, istovremeno je i izbor cijele te priče, moraš imati scenski nastup, priču, biti atraktivan, tako da ću neke svoje favorite znati tek kad odgledam i kompletan nastup.
Što možemo od vas očekivati na polufinalnom i, siguran sam, finalnom nastupu, hoće li vam se netko pridružiti na pozornici?
MAJA: Da, imamo sjajnu ekipu koja je radila s nama, pravu karlovačku, koreografiju nam je radila Sanja Tek iz Plesnog kluba st.ART, a s nama će na pozornici biti i njihovi plesači Lucija Luić, Vito Vojak i Lara Brezovac.
BORIS: Mislim da će nastup biti jako atraktivan i zanimljiv ljudima, plesači rade zaista vrlo atraktivne stvari, usudio bih se reći da neke još nisu ni viđene. Vjerujem da će se sve to svidjeti gledateljima, vjerujem i da ćemo sve odraditi kako treba, a trebat će biti maksimalno skoncentriran i ozbiljan, recimo sjećam se nastupa s Manntrom na kojem je pod bio dosta sklizak i bio je jedan jako nezgodan trenutak koji publika vjerojatno nije ni primijetila ali mene je na sekundu uhvatila panika da ću se razbit nasred pozornice (smijeh).
GORAN: Od ostalih suradnika treba još spomenuti da nam je Dino Petrina radio light, Erik Pečanić pirotehniku…
MAJA: A kostimi su DIY (“do it yourself”) uz veliku pomoć dvije old school tete krojačice, Vesne Koren i Rosane Beader.
Što zapravo vi sami očekujete? Jasno je da svaki izvođač koji se tamo nađe barem potajno sanja i o prvom mjestu, no što bi bilo nešto što bi vas u svakom slučaju zadovoljilo?
GORAN: Stvarno nije neka prazna fraza da nam je prvenstveni cilj da mi sve odradimo onako kako želimo. Ja ću biti zadovoljan ako ću mirno zaspati tu večer i neće biti nečeg što me proganja. Sve ostalo je plus.
BORIS: Da, glavno je da mi budemo zadovoljni, ostalo je na žiriju i publici, idemo korak po korak.
Za početak, barem do finala?
BORIS: Pa.. nadam se. Da.
Kažem to sve zato što i inače jako dobro stojite u raznim anketama, forumskim glasanjima, kladionicama… niste među prva 2-3 glavna favorita ali u većini ste u prvih 5, u najgorem slučaju u prvih 10…Pretpostavljam da ste time zadovoljni?
MAJA: Jako smo zadovoljni i mogu reći da na neki način nismo to ni očekivali. Nama je stvarno bilo lijepo i super i kada su nas odabrali, a onda se sve to zakotrljalo puno jače i ozbiljnije, stizale su pohvale sa svih strana, slušanost je bila odlična. Bilo je i smiješnih situacija, jer prije nismo uopće obraćali pažnju na neke stvari niti pratili ta neka kretanja i onda nas zove prijatelj i kaže da smo u trendingu, a mi nemamo pojma što je to (smijeh).
BORIS: Da, ono, okej, je li to dobro ili loše?
GORAN: Ja sam guglao pa sam našao više značenja, neka i nisu dobra, ali zaključili smo da je to valjda ipak ovo dobro (smijeh).
Na YouTubeu je pjesma pregledana 236 tisuća puta dosad, a primjećujem da ima i stranaca koji se javljaju, dosta je tih ESC fanova koji pasionirano prate i izbore najboljih pjesama u svim državama?
MAJA: Je, to nas je isto jako ugodno iznenadilo pa i zapanjilo.
BORIS: Evo baš ovih dana nam se javio čovjek iz Brazila, znači nije ni samo Europa.
MAJA: Niti samo oni koji sudjeluju, jer iz nekog razloga nam se jako puno javljaju i Rusi.
GORAN: I Skandinavci.
Jeste li se dosad već prijavljivali za Doru ili vam je ovo bio prvi pokušaj?
MAJA: Prvi! Iako smo naletjeli na jednu veliku forumsku zajednicu obožavatelja Dore i Eurosonga i oni sami organiziraju svoju Doru s pjesmama koje sami predlažu i u prošlom izboru su stavili naš “Phoenix”. Evo, nismo ni znali za to i baš nam je bilo simpatično pročitati i vidjeti da nas je netko predlagao za ovo natjecanje prije nego što smo se i sami odlučili prijaviti.
GORAN: A i super smo prošli, osvojili smo šesto mjesto!
Svi ste mi kroz vrijeme bili i pojedinačno gosti u ovom ciklusu intervjua, ali da podsjetimo malo ljude čime se inače bavite, ima li možda i nekih promjena?
GORAN: Kod mene nema, inspicijent sam u Gradskom kazalištu Zorin dom, koliko stignem uz to i glazbu, bavim se i grafičkim dizajnom koji mi je još jedna velika ljubav.
BORIS: Ja sam i dalje profesor saksofona na Glazbenoj školi Karlovac, koliko god da sam sada fokusiran na bend i Doru, za učenike uvijek moram imati vremena i već se veselim i prvim natjecanjima koja kreću već u ožujku. Novo je da sam stekao zvanje profesora savjetnika, koje je donedavno bilo i najviše, ali sad su “izmislili” i zvanje “izvrsnog savjetnika” tako da ću se sad morati i oko toga potruditi (smijeh).
MAJA: E, zato kod mene ima podosta promjena. Kad smo pričali radila sam kao profesorica povijesti na Tehničkoj školi i surađivala s Učeničkim domom, a sada sam zaposlena u Centru za pružanje usluga u zajednici “Vladimir Nazor” i radim u stambenoj zajednici, dakle kao podrška donedavnim korisnicima doma koji kreću u samostalan život.
BORIS: Možda je ovo dobra prilika da se spomene i da nam očito nije dosta da sviramo u istom bendu, već evo sada surađujemo i na Gogijevom poslu, odnosno radimo glazbu za predstavu “Čudesna šuma”.
Osjećate li podršku na poslu i inače u krugu ljudi među kojima se krećete, s kojima se družite?
SVI: Da!
MAJA: Velika je podrška stvarno, kolege na poslu ne prestaju pričati o tome, i inače osjećamo u gradu puno potpore i to nam je drago. Evo, čak nam je i ekipa iz Amadeusa rekla da nikad u životu nisu gledali Doru ali sad zbog nas hoće (smijeh).
Borisov i Majin otac Vladimir Kolarić stari je karlovački glazbenik i rocker, što on kaže za “Bye, Bye, Bye”?
BORIS: Sviđa mu se, odmah čim je stvar krenula rekao je “to je to, to je stvar za Eurosong”.
