Potpredsjednica Udruženja obrtnika grada Karlovca i Obrtničke komore Karlovačke županije te predsjednica županijskog Ceha intelektualnih usluga, ali i državnog Ceha uslužnog obrta i intelektualnih usluga gospodarskog karaktera Sandra Toth, začetnica je i već tradicionalnog Susreta žena obrtnica pa razgovor i počinjemo sa - ženama u obrtu, točnije njihovom brojkom...
– Ima ih dosta, situacija nije loša, naprotiv. Nije potpuno izjednačena ta brojka, ali udio je solidnih 43%, odnosno konkretno u Karlovcu trenutačno djeluje 1120 obrta, a žena obrtnica je 482. U državi je udio žena obrtnica oko 41%, dakle tu smo iznad državnog prosjeka. U županiji je prosjek malo slabiji, ali i tu broj obrtnica stalno raste, s krajem siječnja bilo ih je 919 i, evo, mogu reći da se nadamo da će uskoro biti i tisućita obrtnica na listi.
U subotu, 15. ožujka, održava se 4. Susret žena obrtnica Karlovačke županije. O čemu je zapravo riječ i što očekuje sudionice?
– Susret je županijskog karaktera, dakle prvenstveno je namijenjen ženama obrtnicama iz Karlovačke županije, ali ranijih godina znale su nam se pridružiti i obrtnice iz drugih gradova i sredina. Dakako, prvenstveno pozivam sve naše obrtnice da se prijave ako to dosad još nisu učinile, mogu to učiniti preko ove poveznice, a tu će naći i sve ostale informacije o samom susretu.
Ti si začetnik susreta?
– Pa, može se reći da je nastao na moju inicijativu, ali uz veliku pomoć kolegice Ane Marčac, potpredsjednice Ceha intelektualnih usluga, ali i potporu još barem desetak žena koje sada ne bih kretala nabrajati u strahu da nekog ne zaboravim. Organizator susreta je Udruženje obrtnika grada Karlovca, ove godine uz potporu Veleučilišta u Karlovcu, u čijem se Atriju susret i održava. Malo i zbog trenutačnih radova, a malo i zbog prilike da iskoristimo i pokažemo druge vrijedne prostore u našem gradu, u ova četiri izdanja smo se selili pa je prvi susret bio u prostorima Obrtničke komore Karlovačke županije, zatim smo bili u Aquatici pa u Kinu Edison i sada u Atriju Veleučilišta. Jednom kada se završe radovi, vjerujem da će Obrtnička komora biti stalno mjesto susreta.
Kad smo kod radova, obrtnici u Zvijezdi sigurno prolaze vrlo teške trenutke?
– Nema sumnje. I mi se ispred Obrtničke komore i Udruženja obrtnika trudimo da im maksimalno olakšamo ovo razdoblje, drago mi je da je i Grad prihvatio neke naše prijedloge i inzistiranja pa da su dobili razne olakšice, no sigurno da je i dalje teško. Nadam se da će cijela ta priča ipak završiti što prije i da će obrti i preživjeti, a nakon toga i još bolje zaživjeti u obnovljenoj Zvijezdi.
Vratimo se susretu, što će se zapravo događati?
– Onako ugrubo mogu reći da susret ima tri dijela. Prvi su različiti paneli, radionice, predavanja, dijelom i specijaliziranih za žene obrtnice, dijelom i općeg karaktera koji vrijedi za sve obrtnike, a bit će predstavljene i mjere Zavoda za zapošljavanja. Drugi dio je sajamski, imat ćemo izložbeni prostor na kojem svi mogu predstaviti svoj obrt i svoje proizvode. I treći je, naravno, druženje i opuštanje na after partyju.
Broj obrta raste iz godine u godinu što je svakako dobar pokazatelj, no ima li onih koji su u problemima, odnosno koji “zamiru”, ne misleći sada na neke stare obrte koji su već dulje vrijeme na izdisaju?
– Ima. Nažalost, ima, a evo kao predsjednica i županijskog Ceha intelektualnih usluga i državnog Ceha uslužnih obrta i obrta za intelektualne usluge gospodarskog karaktera mogu reći da je i jedan od obrta koji spada pod taj ceh u prilično lošoj situaciji. Riječ je o računovodstvu koje je jedno vrijeme bilo dosta popularno kao obrt, ali sada je brojka u stalnom padu. Posao je dosta stresan i sve manje mladih obrtnica i obrtnika se odlučuje na to, a s druge strane oni stariji polako odlaze u mirovinu i računovođa svakako već sada nedostaje, a situacija bi s godinama mogla postati i gora. Iz pozicije žena mogu reći da, barem kod nas u Karlovačkoj županiji, nedostaje i pedikera pa je i to možda ideja za nekoga tko ne zna čime bi se bavio, a ima afiniteta…
Kako sam spomenuo te stare obrte, za koje svi znamo da gotovo nestaju, ima li tu pokoji pozitivan primjer? Mislim na neka stara zanimanja kojima se bavi netko mlad?
– Ima i toga. Evo prvi mi pada na pamet mladi dečko koji u prostoru Konzuma ima postolarsku radionicu.
Moraju li svi obrtnici biti članovi Obrtničke komore?
– Da, to je automatski. Ponekad se neki noviji žale jer moraju plaćati komorski doprinos, a istovremeno se ni sami ne raspitaju koje sve benefite time dobivaju, a ima ih, naravno.
To sam i mislio sljedeće pitati, koliko su ne samo obrtnici već i možda budući potencijalni obrtnici upoznati s mogućnostima?
– Generalno mislim da je dosta ljudi nedovoljno upoznato i s oblicima potpora i benefita koje mogu dobiti preko same Obrtničke komore, kao i s onim što nude Zavod za zapošljavanje, Grad Karlovac, Karlovačka županija… s druge strane, ima i onih koji to prate, vjerujem da je rast u broju obrta dobrim dijelom uzrokovan i zaista vrijednim potporama za samozapošljavanje. Također, možda će se neki i iznenaditi, ali primjetan je broj povratnika izvana zbog mjera za povratnike. Nije to tako čudno, jer ne snađu se svi vrhunski vani, a i oni koji se snađu ponekad imaju jaku želju za povratkom, naravno, ako za to dobiju uvjete. Uostalom, i sama sam donekle bila u takvoj situaciji…
Radila si vani? Gdje?
– Dvije godine sam radila u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Suprug je, zapravo, tamo dobio posao pa smo otišli zajedno, no i ja sam se vrlo brzo zaposlila na računovodstvenim poslovima. Bilo je zanimljivo, bilo je dobro, jako mi je drago zbog tog iskustva, ali cijelo vrijeme sam znala da ću se jednom vratiti, vezana sam uz Karlovac i želim da mi ovdje bude baza, da tako kažem. Možda se još nekad pruži neka prilika i mislim da u tome nema ništa loše, treba iskoristiti priliku da se upoznaju i druge sredine i drugi načini funkcioniranja, ali osobno bih se uvijek vratila. Što se tiče drugih, naravno, kako kome odgovara, znam ljude koji su se jako dobro snašli vani i super im je i ne bi se vratili, znam i one koji su se vratili i ne bi više išli van, a znam i baš u Emiratima neke koji stalno govore da se žele vratiti, ali nekako ipak stalno ostaju.
Možda im paše klima?
– Haha, sumnjam! Meni je to bilo dosta problematično, iako volim ljeto i više sam tip za toplije doba godine, ali temperature su znale rasti i do 50 stupnjeva na suncu, što je previše je previše!
Tvoj obrt SIT je obrt za poslovne usluge, što zapravo to znači, čime se sve baviš?
– Zanimljivo je da sam zapravo krenula s obrtom za organizaciju vjenčanja. To je nekako krenulo kao ideja preko sviranja, gdje je opet bilo i nastupa po svadbama i znala sam tko su dobri fotografi, snimatelji, tko radi catering, i tako dalje. No, s vremenom sam se ipak prebacila na ono za što sam i školovana. Ukratko danas se bavim računovodstvenim poslovima, zatim radim planove za samozapošljavanje što mi je možda i najdraži dio, kad stvoriš od nečega i nekoga nešto. Uvijek mi je posebno drago čuti da je neki od klijenata zadovoljan i da mu posao dobro ide. Imam i coworking prostor u svom uredu na tržnici i zapravo sam se i sama iznenadila koliko je to ljudima zanimljivo i privlačno. Jednostavno, nakon pandemije mnogi su ostali raditi od kuće, a dijelu ljudi to i ne odgovara, fali im socijalizacije i onda coworking prostori tu super dođu. Dolaze obrtnici, poduzetnici, studenti, čak i turisti, nerijetko se ljeti jave oni koji i preko godišnjeg rade, dođu na nekoliko sati i odrade svoje pa nastave put.
Ima li dovoljno coworking prostora u Karlovcu?
– Situacija se svakako popravila, postoji prostor u Studentskom centru, imaju ga i Nikola Tesla Experience Centar i Kino Edison, ali, ne bih sad voljela biti kritična, naprotiv, već s najboljim namjerama govorim da mislim da su relativno slabo predstavljeni i promovirani, a to je samo po sebi sjajna stvar i trebalo bi biti bolje iskorišteno.
Pri priči o obrtima dotaknula si se i sviranja pa je vrijeme da i o tome malo porazgovaramo. Uz sve ove obrtničke dopredsjedničke i cehovske predsjedničke funkcije, imaš i jednu glazbenu predsjedničku?
– Da, predsjednica sam Karlovačkog tamburaškog orkestra.
Od kada sviraš i jesi li i počela u Karlovačkom tamburaškom orkestru ili negdje drugdje?
– Sviram od desete godine i da, zapravo bi se moglo reći da sam počela upravo u Karlovačkom tamburaškom orkestru. Konkretno, tada je to bio KUD Željezničar, koji je preko svima jako dobro poznatog i uvijek agilnog Mihajla Šepe imao brojne sekcije po školama. Tako sam ja krenula u OŠ Banija, pa su onda oni koji su bili bolji i zainteresiraniji prešli i u “pravi” orkestar KUD-a Željezničar, koji je kasnije, 2009. godine, promijenio ime u Karlovački tamburaški orkestar. S godinama to je postala prava i ljubav i ovisnost, a onda kada su krenule neke promjene u orkestru, pomlađivanje vodstva, uhvatila sam se i tog predsjedničkog mjesta i zasad me ne puštaju (smijeh).
Kako je orkestar ekipiran, jesi li zadovoljna brojnošću? Jeste li i generacijski dobro popunjeni svim uzrastima?
– Zadovoljna sam, iako moram priznati da i tu postoji problem toga da je djece sve manje, odnosno da ih je sve teže privući. Bitan nam je priljev mladih, jer uvijek postoji jedno kritično razdoblje kada maturanti odlaze na fakultete, jer mnogi se onda prestanu baviti glazbom, barem na neko vrijeme, a neki i potpuno, tako da je bitno imati novu djecu u orkestru i zasad to uspijevamo, ali osjeti se da je to sve teže. Mislim da bi i roditelji trebali više poticati djecu da se uključe u neku od takvih aktivnosti, naravno ne nužno kod nas, ali djeca često imaju i krive zamisli. Pa i mene je mama nagovarala da upišem tamburu pa sam joj govorila da neću i da je to “seljački”, ali me uspjela nagovoriti da barem probam i odmah sam se zaljubila. Svima koji dođu na kraju bude – odlično!
Orkestar je poznat i po svojim tematskim koncertima zadnjih godina, što nam spremate ove godine?
– Da, polako postajemo sve prepoznatljiviji po tome, prošle godine sevdah je bio pun pogodak, a za ovu godinu pripremamo koncert evergreena, krenut ćemo od 50-ih godina pa negdje sve do kraja devedesetih. Naravno, koncerte ćemo imati na već našim uobičajenim županijskim lokacijama u Karlovcu, Slunju i Ogulinu, ali vjerojatno će ih biti i drugdje, već sada nas zovu u Vinkovce, gdje smo zaista oduševili publiku sa sevdahom.
Imala si i bend?
– Da, svirala sam i u Skitnicama, ali i desetak godina u orkestru Folklornog ansambla Matija Gubec. I jedno i drugo je na svoj način također bilo prekrasno razdoblje.
Sviraš li još u orkestru ili samo predsjednikuješ?
– Haha, sviram sviram, ne mogu bez toga, kažem ti, to je ovisnost! Nekad nemam baš puno vremena za probe uz sve druge obaveze i u obrtu, ali i u samom orkestru, no, eto, predsjednica sam pa mi malo zažmire ako napravim neku greškicu (smijeh).
