Američka odbojkašica Kennedy Stanford pojačala je u drugom dijelu sezone odbojkašice Kelteksa. Iako pruža vrlo dobre igre, klub je u kriznom razdoblju, ali ona je i dalje puna optimizma. U Karlovac je stigla iz Colorada, a još prije toga...
– Rođena sam i odrasla u Dallasu, Texas i tamo sam završila osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje, odnosno da budem preciznija škola je bila u Arlingtonu koji je dio metropolitanskog područja Dallas-Fort Worth-Arlington. Nakon toga sam krenula na Colorado State University u Fort Collinsu i tamo sam pred manje od tri mjeseca, sredinom prosinca, diplomirala novinarstvo i sportski menadžment.
Je li odbojka tvoj prvi sport ili si se i ranije bavila nekim drugim sportovima?
– Nije prvi, počela sam s atletikom još u osnovnoj školi. Bila sam jedno vrijeme dosta zagrijana i zaljubljena u atletiku, moj otac je bio odličan sprinter na koledžu, trčao je 100 i 200 metara, ja sam se opredijelila na malo dužu, ali i dalje praktički sprintersku dužinu – 400 metara. Kasnije, u srednjoj školi bavila sam se svim i svačim, nastavila sam s atletikom, bila sam u kros ekipi, igrala sam košarku… no, tu je već bila glavna odbojka.
Počela si tek u srednjoj?
– Ne, s odbojkom sam također počela u osnovnoj školi (middle school, odnosno viši razredi osnovne škole u našem sustavu, op.a.). I bila sam užasna! (smijeh). Imali smo četiri ekipe u školi, od najbolje do najgore, i ja sam bila u toj zadnjoj, najgoroj. Ali odmah sam jako zavoljela odbojku i obožavala sam treninge, utakmice, cijeli sport i dala sam sve od sebe da napredujem i, eto, izgleda da je uspjelo.
Sve to je dovelo i do vrlo dobrih rezultata na ozbiljnoj koledž razini, kako tvojih tako i timskih…
– Pa da, Colorado State University ima vrlo dobru žensku odbojkašku ekipu, evo u mojoj posljednjoj sezoni bile smo prve u svojoj Mountain West diviziji i sudjelovale na državnoj završnici, svakako je sve to bilo sjajno iskustvo, okusila sam igranje pred 8.000 gledatelja, sigurno je da je to nešto što ću dugo pamtiti.
Zanimljivo je da si poziv da dođeš u Hrvatsku, u Karlovac, dobila praktički odmah nakon diplomiranja i morala si odlučiti u jako kratkom roku?
– Istina, razmišljala sam o mogućnosti da odem igrati odbojku u Europu, jer je i nekoliko kolegica imalo dobra iskustva s tim angažmanima, a onda se sve dogodilo nekako jako brzo, pronašla sam agenta, diplomirala i za par dana dobila ponudu za Kelteks, ako se ne varam 28. prosinca sam dogovorila sve, a 2. siječnja sam već bila u Karlovcu na treningu.
Je li bilo dvojbi, jesi li znala što o Hrvatskoj?
– Pa jesam, ne mogu reći da sam znala puno, ali nisam bila ni potpuno bez ikakvih informacija o Hrvatskoj, štoviše ovo mi nije ni prvi posjet ovoj zemlji, jer bila sam u Puli u okviru Global Challenge odbojkaškog natjecanja s ekipom djevojaka iz naše divizije. Na koledžu sam, pak, radila jedno istraživanje na temu Dubrovnika pa mi sve to nije bilo potpuna novost.
Iz milijunskog američkog Dallasa, a i Fort Collins gdje si studirala je po broju stanovnika ispred svih hrvatskih gradova osim Zagreba, stigla si u mali hrvatski grad. Je li to na neki način bio kulturni šok?
– Ne, zaista nije. Zanimljivo je da me puno ljudi to pitalo baš na sličan način, kao, kako mi je nakon Dallasa u malom gradu, ali odgovor je da mi je super i zapravo sam tako nešto i priželjkivala. Sviđa mi se ovdje, uživam u šetnjama, osjećam se sigurno u bilo koje doba dana, volim i to što u takvim sredinama postoji taj izraženi osjećaj zajednice, svi su mi uvijek bili spremni pomoći ako bilo što zatreba. Uklopila sam se dobro, cure u ekipi su jako gostoljubive, a moram naglasiti da su mi posebno velika pomoć bile klupske kolegice Sarah i Duška, koje su također ovdje došle iz drugih zemalja.
Razlike u svakodnevnom životu?
– Pa, puno su manje nego što sam očekivala. Čak mogu reći da me iznenadilo koliko je američke pop kulture ovdje, sviđa mi se da odem, naprimjer, u Papas bar i vrti se R’n’B glazba koju jako volim. I u svakodnevnom snalaženju nema problema, jer većina ljudi zna engleski barem malo, tako da se zaista osjećam ugodno i lijepo ovdje.
Nedostaje li ti nešto iz SAD-a?
– Nedostaju mi samo psi (smijeh). To sam i obitelji rekla, na koledžu se već navikneš malo na to da si odvojen od obitelji, znam da ćemo se uskoro opet vidjeti, ali psi mi zbilja nedostaju!
Jesi li naučila ponešto hrvatskog jezika?
– Jesam nešto malo, kažem, zapravo nije bilo ni puno potrebe, ali potrudila sam se naučiti neke stvari. Znam naručiti kavu i kupiti krafne i već to bi mi bilo sasvim dovoljno (smijeh). Znam i brojati, iako nisam baš potpuno sigurna. Naravno, naučila sam i odbojkašku terminologiju, barem osnove, no tu nema većih problema, i ja sam radila na ozbiljnoj razini i u klubu se radi na ozbiljnoj razini tako da se možemo lako snaći i razumjeti.
Postoji li i, ako da kolika je, razlika u kvaliteti američke koledž odbojke i hrvatske Superlige?
– Postoje i sličnosti, a postoje i razlike. NCAA odbojka je širok pojam i tu ima svega, rekla bih da su elitne ekipe u SAD iznad vrha Superlige, ali isto tako ima i slabih ekipa koje su ispod razine Superlige. S te strane Superliga je možda i kompetitivnija, liga je mala i sve ekipe su prilično izjednačene, nema lakih utakmica.
Kelteksu ove godine ne ide najbolje, sada je već sigurno da ćete morati u kvalifikacije za ostanak u Superligi. Kako se tebi čini ekipa i vjeruješ li da ćete ipak zadržati status u najvišem rangu hrvatske odbojke?
– Da, rezultati nisu najbolji, ali ja sam uvjerena da smo dovoljno kvalitetne da ostanemo u Superligi. Kada je ovakva situacija lako je pasti u loše raspoloženje i izgubiti samopouzdanje, ali osjećam da su djevojke spremne suočiti se s ovim izazovom i da smo zaista motivirane pokazati da nam je mjesto u Superligi i ove ključne utakmice odigrati najbolje što možemo, a to će, vjerujem, donijeti i uspjeh.
Neobično je to da cijelu sezonu igrate puno bolje u gostima nego kod kuće. Ti si došla tek u drugom dijelu sezone, no imaš li kakvo objašnjenje zašto je tako?
– Istina je i zanimljivo je to da nam se to nekako preokrenulo. Ne znam zašto je tako, očito smo pod nekakvim pritiskom kada igramo kod kuće, iako osobno to ne osjećam niti mislim da djevojke osjećaju taj pritisak prije utakmice, ali ponekad kada uđeš u takav niz ti se i podsvjesno uvuče neka nesigurnost. Važno je da to što prije okrenemo, da se riješimo tog tereta prije kvalifikacija i zato nam je jako važna sljedeća domaća utakmica, vjerujem da ćemo u njoj pobijediti, a onda i u kvalifikacijama biti na top razini.
Što ti planiraš nakon sezone, je li ovo bila samo kratkotrajna odbojkaška avantura ili planiraš nastaviti s odbojkom? Ili se posvetiti karijeri?
– Iskreno, još razmišljam. Prvo ću sigurno otići u SAD i to prvo u Dallas koji će uvijek biti moj dom. Nakon toga planiram u Colorado, odradit ću nekoliko odbojkaških kampova, a poslije… još nemam definitivan odgovor.
Postoji li uopće u SAD neka profesionalna odbojkaška liga?
– Da, postoji, donedavno je zapravo postojala velika praznina nakon koledža, no sada su pokrenute dvije lige Pro Volleyball i LOVB Pro, tako da postoje opcije za nastavak karijere i u SAD-u. No, da budem iskrena, ako ću se odlučiti za nastavak odbojkaške karijere možda bih isprva više voljela igrati drugdje, iskoristiti priliku da putujem, vidim malo više svijeta…
Pratiš li ostale američke profesionalne sportove? Spomenula si da je Dallas tvoj dom pa pretpostavljam da navijaš za tamošnje klubove? Ili ipak za one iz Colorada?
– Ni jedno ni drugo! Istina, Dallas je moj dom, ali u sportu sam fan klubova iz Chicaga, moji roditelji su oboje rodom iz Illinoisa i podržavaju tamošnje klubove pa sam s tim odrasla i jednostavno su i na mene prešle te navijačke simpatije.
Stigneš li u Hrvatskoj pogledati što od američkih natjecanja?
– Gledala sam malo Superbowl, srećom je sve bilo riješeno već u prvom poluvremenu, jer glavni problem mi je vremenska razlika. Uhvatila sam ponešto košarkaških utakmica koje su bile u ranijem terminu.
Kako provodiš slobodno vrijeme?
– Puno čitam, jako volim dobru literaturu, a kada je vrijeme lijepo spojim to i sa šetnjom, u gradu ima puno lijepih lokacija za uživanje u čitanju. Volim i filmove, ali nisam još uspjela otići u kino iako znam da imate titlove, to mi je na listi za učiniti prije odlaska iz Karlovca.
Znaš li da karlovačka knjižnica odnedavno ima Američki kutak?
– Ne! Ozbiljno? Hvala na informaciji, morat ću navratiti…
