Ekipa karlovačke Gimnazije osvojila je drugo mjesto na finalu Nacionalne kviz lige u Šibeniku. Četiri Karlovčanina i jedan Dugorešanin bili su blizu i titule pobjednika, ali ne žale previše, jer cijela priča, koja traje već tri godine, bila je, ističu, sjajno iskustvo.
Ekipu čine četvorica iz istog maturantskog razreda iz općeg gimnazijskog smjera, Luka Vitas, Ivan Frković, Karlo Jakin i Lovro Košutić, dok je Luka Lenuzzi maturant prirodoslovnog smjera.
Na finalu u Šibeniku uz njih je bila mentorica Martina Vičić (koja je i razrednica četvorici, dok je Lenuzziju razrednica Ivana Huljev), kao i proktor Nacionalne kviz lige za Karlovac i županiju, Bruno Vojvodić iz Ekonomsko-turistčke škole.
Na upit o tome čime se inače bave u slobodno vrijeme, ili kakve su im druge aktivnosti, svi spominju ljubav prema sportu, ali i gejmingu.
Zaista sportski aktivan je u ovom trenutku samo Karlo, koji je košarkaš Rollinga, ali i stalni sudionik sve kultnije Ljetne lige u Šancu (“ne znam za koga ću igrati ove sezone, upravo se vrše pregovori, mogući su spektakularni transferi!”).
Luka Lenuzzi dugo je igrao stolni tenis, a drugi Luka, Vitas, često hakla nogomet, ali ne aktivno u nekom klubu već s frendovima. Ivan je, pak, trenirao i nogomet i rukomet, dok Lovro, koji nam se nije pridružio zbog drugih obaveza, kažu dečki, “ne izlazi iz teretane”.
Dakako, svi spominju i izlaske s društvom, a neki imaju i krajnje neobične hobije.
Lenuzzi: Ja dosta čitam knjige, to je zbilja neobično u današnje vrijeme (smijeh).
Jakin: Lovro recimo voli modu i prati sve o njoj (svi se smiju, a Lovro nije tu da to potvrdi ili demantira).
Kvizovi?
Lenuzzi: Neizravan kontakt s kvizovima imam još od nižih razreda osnovne škole, jer je tata pokrenuo kvizašku ligu u Karlovcu i često bih pogledao njegova pitanja i počeo se zanimati za cijelu tu priču.
Vitas: Karlo i ja smo imali jedno iskustvo prije ovog školskog, igrali smo na kvizu na Danima piva koji je radila Morana Zibar, ne znam točno koja je to bila godina, ali dosta je već prošlo.
Frković: Meni je Nacionalna kviz liga srednjoškolaca zapravo prvo iskustvo, ali privuklo me poprilično, volim kvizove.
Spominju kako su nastupali i na kvizovima svugdje po gradu, u Golden pubu, Vanilli, Marsu, zatim u Dugoj Resi, a jednom su nastupili i u Ziggyju koji je domaćin gradske pub kvizaške lige i slovi kao znatno najteži kviz u Karlovcu.
Kako ste se zapravo spojili za Nacionalnu kviz ligu? Jeste li se znali prije?
Frković: Nas četvoricu je okupila naša razrednica, prof. Vičić i rekla nam da ima jednog odličnog dečka za nas iz drugog razreda.
Lenuzzi: Isto tako je prišla meni i pitala bi me da li bih zaigrao s dečkima i kako su me kvizovi, kao što sam rekao, oduvijek privlačili, nije me bilo teško nagovoriti. Inače se prije uopće nismo znali.
Jakin: Zapravo, smiješno je da smo Luka i ja cijelo vrijeme bili “susjedi” i na moru, u Ražancu, ja sam njega čak i primijetio tamo, ali on mene nije.
Kakav je format lige? I samog finala?
Vitas: Ekipe su podijeljene u divizije i u cijeloj Hrvatskoj igra se isti kviz s istim pitanjima. Na samom finalu je 20 najboljih ekipa, pobjednici 11 divizija plus oni koji su imali najbolje rezultate od niže plasiranih. Liga traje osam kola i u svakom kolu su 24 pitanja podijeljena u tri rubrike.
Jakin: Da, u ligi je po osam slikovnih pitanja, osam ABCD pitanja i osam “slobodnih” pitanja, a svako prati i glazbeno pitanje koje nosi manje bodova. U ligi je to 0,4 boda, a na finalu 0,2 boda.
Vitas: U finalu je u prvom krugu 25 pitanja, nakon čega pet najboljih ekipa ulazi u finale, gdje je novih 25 pitanja ali po rubrikama.
Lenuzzi: Da, dobili smo petnaest rubrika na izbor i onda je svaka ekipa imala pravo odabrati jednu rubriku, s tim da su vodeći iz prvog kruga mogli jednu rubriku i ukloniti, odnosno spriječiti da je bilo tko izabere.
Frković: Jednako tako ekipa koja je bila najbolja u ligi je u prvom krugu imala pravo “zabraniti” jedno pitanje, znači ako su mislili da to ostale ekipe većinom znaju, a oni ne, mogli su ga poništiti.
Ove godine sudjelovalo je 339 ekipa iz cijele Hrvatske, ali i iz Bosne i Hercegovine te jedna ekipa iz Srbije. Drugo mjesto je sjajan uspjeh, a vi ste ga se baš nekako kontinuirano držali – bili ste drugi drugi nakon prvog kruga finala i, eto, drugi na kraju. No, pokazalo se da je i vaša divizija bila najjača u državi?
Jakin: Da, iako su se ekipe na vrhu mijenjale, nakon prvog kruga prvi su bili Zadrani, a mi drugi, ali na kraju je pobijedila ekipa iz Čakovca, a mi smo zadržali drugo mjesto, dok su Zadrani pali na treće.
Frković: Čakovčani su bili s nama u diviziji i tokom lige se isto vidjelo da su odlična ekipa, mi smo na kraju bili nešto bolji i osvojili prvo mjesto, ali oni su po bodovima ušli u finale i onda tamo osvojili prvo mjesto tako da sigurno da možemo reći da je naša divizija bila ove godine najjača.
Kako je bilo u Šibeniku, je li bilo popratnih događanja?
Lenuzzi: Je, išli smo u petak i to je bio dan za upoznavanje i igrao se prijateljski kviz s random izvlačenjem ekipa.
Vitas: Subota ujutro je bila rezervirana za obilazak Šibenika, ali mi smo to ove godine preskočili, jer smo već treći puta bili na finalu. Lijep je Šibenik, ali mislim da smo u prve dvije godine dovoljno utvrdili gradivo!
Da, bili ste deseti pa šesti pa sada – drugi. Napredovali ste iz godine u godinu, no ovog puta je to sigurno bio i zadnji kviz, jer ste maturanti. Jeste li na kraju zadovoljni, ili vam je malo žao da niste uzeli i prvo mjesto?
Lenuzzi: Ma nije, super je plasman. Odigrali smo dobro, mislim da si nemamo što zamjeriti.
Vitas: Možda smo mogli još 2-3 pitanja znati, ali isto tako i pobjednici možda tako misle.
Frković: Od početka je krenulo dobro, još od prve godine, iako to nije presudno i nisu sva pitanja iz školskog programa, ipak stariji razredi imaju određenu prednost, jer se uvijek “zalome” 2-3 pitanja koja su jako teško odgovoriva onima koji nisu maturanti.
Dosta gimnazijskih ekipa sudjeluje u ligi, vi ove godine odlazite iz škole, vidite li možda svoje nasljednike?
Jakin: Ima jedna ekipa u kojoj su dečki iz drugog razreda, baš kao i mi na početku i koja mi se čini dosta dobra i kvalitetna, za njih mislim da bi mogli puno napraviti, ako će biti ozbiljni i “zagrijani” za ligu i narednih godina.
Frković: Ja bih volio da nas netko naslijedi, iako zasad ipak još nitko nije posebno iskočio, te mlađe ekipe su sigurno potencijal, iako s druge strane mi smo već u prvoj sezoni bili deseti u državi tako da smo se zbilja odlično poklopili.
Vitas: Sigurno će biti i novih ekipa, liga je prilagođena i tome da srednjoškolci ipak imaju razne obaveze pa jedan kviz u ligi traje 45 minuta, što je odlično, to si svatko može izdvojiti.
Lenuzzi: Da, da je to kao pravi pub kviz koji potraje po 2-3 sata onda bi već mnogima to bio problem.
Kad smo već kod tih maturantskih tema, jeste li već odlučili gdje ćete nastaviti školovanje?
Jakin: Ja ću na pravo.
Lenuzzi: Najvjerojatnije farmacija.
Vitas: Strojarstvo.
Frković: Ja izgleda jedini još dvojim, građevinarstvo ili Rudarsko-geološko-naftni fakultet.
Vitas: Košutić će na metalurgiju u Grazu!
Opet se svi smiju pa je za pretpostaviti da će Lovro dobro naučiti kako to ispadne kad ne dođeš na intervju!
Neizostavno pitanje je, od kuda ime? Što je ili tko je Tićulica Džouns?
Jakin: Joj (smijeh). Glupost s Youtubea, to smo uzeli iz šale i sprdnje, to je kao neki sleng valjda, “tićulica” je kao “ti šuti”, a Džouns nemam pojma zašto je dodan.
Frković: Ne koristimo to u razgovoru inače (smijeh).
Lenuzzi: Ali zanimljivo je da je ove godine u finalu, i to isto u zadnjih pet, bila i ekipa iz Drniša Čoksa Džouns. To već nemamo pojma što znači.
Računa li se ovaj plasman kao nekakva prednost pri upisu na fakultete, kao što je slučaj s drugim državnim natjecanjima?
Vitas: Ne, ovo je samo za slavu! Kviz liga zasad ipak nije u tom statusu.
Lenuzzi: Gimnazija ima svoja priznanja na kraju godine za sve osvajače prva tri mjesta na državnim natjecanjima pa ćemo tu vjerojatno biti uključeni.
Jakin: Hoćemo sigurno, kvizovi su postali dosta popularni u Gimnaziji, neke i ja radim s jednim kolegom, a ljudi su dosta zainteresirani i skoro je već pravilo da će biti kviz uvijek kada nešto obilježavamo, a ponekad i izvan toga, ostanemo sedmi sat.
Frković: Ne donosi ništa, ali svi smo odlični učenici pa sam siguran da ćemo se i upisati tamo gdje želimo.
I Lovro na metalurgiju u Grazu?
Svi: Naravno!
