Mladi talijanski volonter u Centru za mlade Grabrik za razliku od većine ostalih u Karlovcu ostaje kraće, ali i ima već podosta volonterskog iskustva...
– Ovo mi je, doduše, prvo volontersko iskustvo u ovakvom obliku, da je samostalno i na neko malo duže vrijeme, no radio sam dosad i u Italiji, ali u inozemstvu u nekim zajedničkim, timskim projektima, primjerice u Sloveniji, na Kosovu…
Slovenija, Kosovo, sada Hrvatska… privlače te ovi prostori?
– Pa zapravo da, jako mi je lijepo ovdje, fascinira me ovo područje, svugdje mi je zanimljivo i lijepo iako moram priznati da mi je zasad favorit Slovenija i čak se mogu zamisliti da jednom u njoj i živim.
Ime i prezime sugeriraju i da imaš slavenske korijene?
– Da, iako sam ja rođeni Talijan, no otac mi je Rus. Ne znam potiče li od tuda moj interes za ova područja, uostalom Rusija je ipak nešto drugo, a i nemam neku posebnu vezanost za nju, imam tamo nešto rodbine, ali jednostavno veze nisu tako bliske i tijesne da bih osjećao i jaču poveznicu s Rusijom, mislim da smo se zadnji puta vidjeli pred barem desetak godina. Volio bih otići i tamo, iako sada uz ratno stanje to postaje i još teže.
Iz Monze si koja je prosječnom Hrvatu najpoznatija po Formuli 1, jesi li išao na utrke?
– Nikada! Zapravo, u vrijeme kada su utrke bježim iz Monze (smijeh) jer postane prenatrpano, previše je ljudi, prevelike gužve i onda koristim svaku priliku da se maknem iz grada.
A ako želimo posjetiti Monzu izvan utrke?
– Vrijedi je vidjeti, Monza je lijep grad. Centar grada je lijep i zanimljiv, s puno dućana, restorana i sličnih prostora, ali meni je ipak najdraži park, što vjerujem da će ljudi u Karlovcu dobro razumjeti, Monza ima stvarno jako lijep i jako velik park u kojem provodim jako puno vremena i to mi je odličan spoj gradskog života i života s prirodom, jer zaista je moguće tamo u potpunosti se izolirati od gradske buke i vreve i osjećati se kao da si negdje daleko u prirodi.
Pretpostavljam da su ti onda i u Karlovcu parkovi prvi “zapeli za oko”?
– Da, parkovi i rijeke. Grad je mali, ali sviđa mi se kako na neki način živi sa svojom prirodom, sviđa mi se što ima puno zelenila, što ima četiri rijeke, a mogu reći da me i oduševljava to što se usred grada možete kupati na rijekama, Monza također ima rijeku koja protječe kroz sam grad pa i kroz spomenuti park, ali ne da se u njoj nitko ne kupa nego ne bih nikom preporučio ni da je dotakne (smijeh). Također, šokira me kad mi automobili zaista stanu na pješačkom prijelazu, u Italiji je tako nešto nemoguće!
Što zapravo radiš u Karlovcu? Odnosno, koji ti je zadatak?
– Volontiram u Centru za mlade Grabrik i osnovni zadatak su mi zapravo radionice izrade treeneta, ali radim i na svim ostalim poslovima koji zatrebaju u centru, recimo radio sam stop motion video o turskom jeziku, fotografirao sam Maturijadu koja mi je bila isto jako zanimljiva i zabavna.
Nemate to u Monzi?
– Ne, nemamo takav običaj, u Monzi je običaj da se večer prije posljednjeg dana srednje škole ne ide spavati i da onda tako bunovni dođemo u školu, ali nema posebne odjeće, organiziranih fešti po gradu…
Što je zapravo treenet?
– Treenet su ručno ispletene mreže smještene među drvećem, mogu biti sasvim male, ali i puno veće i služiti za odmor, igru, razne avanture. Time sam se i inače dosta bavio, držim često radionice i to je nešto što me poprilično privlači. U Karlovcu će biti tri radionice, prva je već održana, a druga je na rasporedu baš sutra.
Jesu li radionice povezane ili na drugu može doći i netko tko nije bio na uvodnoj?
– Zapravo jesu povezane i u suštini su zamišljene tako da se kroz njih napreduje, ali imao sam u vidu i tu mogućnost koju spominješ tako da ako netko nije bio na prvoj radionici ali ga stvarno jako zanima može doći i na drugu, potrudit ću se da ga uključim u cijelu priču što više.
Imaš li još neke planove?
– Imao sam u planu još neke radionice, ali nisam baš siguran hoću li uspjeti išta od toga ostvariti, jer je i malo vremena, moj volonterski angažman završava već sredinom srpnja.
Tu si od sredine svibnja? Nisu li volonteri obično tu puno dulje?
– U pravilu jesu, godinu dana, no Carpe Diem je ove godine imao malo peh i komplikacije s trećim iz volonterske ekipe, ne znam točno kako je to sve išlo, prvo se malo nešto razvuklo, onda je ako se ne varam volonter čak i došao ali je morao jako brzo otići, tako da sam na kraju ja tu uskočio i kao svojevrsna zamjena, ali na kraće vrijeme.
Nakon toga se vraćaš u Italiju? Što te zapravo tamo čeka, jesi li završio fakultet, imaš li već neki posao koji te čeka?
– Ne idem odmah u Italiju, još ću neko vrijeme provesti u Hrvatskoj i Sloveniji, malo turistički, a malo opet radeći radionice treeneta. Što se Italije tiče, prvostupnik sam geologije i planiram nastaviti do magisterija, ali trenutačno razmišljam kako i u kojem smjeru, napravio bih određene promjene, kroz vrijeme sam ustanovio da jako volim biti u kontaktu s ljudima, ali i povezan s prirodom i sada treba vidjeti mogu li pronaći neki spoj svega toga i koji će to spoj biti.
Ovdje si ipak kraće nego drugi volonteri pa pretpostavljam da ti ništa ne nedostaje iz Italije?
– Ipak nedostaje! Hrana!
Ne valja ti naša pizza?
– Haha ne, nisam mislio na pizzu, zapravo probao sam pizzu u Karlovcu i iskreno kažem da je jako dobra! Ali u Italiji je ponuda u dućanima puno veća i bolja pa mi nedostaju neke stvari koje se ovdje ne mogu pronaći, pogotovo neke zdravije opcije.
Kako provodiš slobodno vrijeme, imaš li neke hobije, bilo sad kad si u Karlovcu bilo općenito?
– U posljednje vrijeme sve više volim kuhati, tako da se dosta zabavljam s time. Volim i šah i jako ga puno igram, što online, što uživo, u Karlovcu sam isto upoznao ekipu iz Prostorije, ali moram priznati da su malo prejaki za mene.
