Premijerom lutkarske predstave "Club 27" u vlastitom prostoru Zakon Teatar odmah je znatno obogatio karlovačku kazališnu scenu. Iako ga mnogi smatraju netom osnovanim, on djeluje već nekoliko godina, ali bez svog prostora nije mogao biti toliko prepoznatljiv u javnosti.
– Da, jasno, nismo mi tako novi, ali sad smo “svoj na svome” napokon i to nam pruža priliku da ova ideja zaživi u punom smislu. Zakon Teatar pokrenut je zapravo još 2019. godine, Gulio Settimo i ja smo bili inicijatori, ali bilo je to neposredno pred pandemiju i onda smo odmah prisilno zamrznuli djelovanje. Intenzivnije se radilo dvije posljednje godine, ali opet ne u punom opsegu, jer nismo imali svoj prostor pa u neku ruku ovo jest i jedan novi početak.
Ti si umjetnički ravnatelj, a tko još čini Zakon Teatar?
– Jako je puno ljudi koji pomažu. Naravno, Giulio je kroz predstave neizostavan dio priče, ako krenem sad nabrajati onda se bojim da ću nekoga i izostaviti, ali moram spomenuti Luku Selmana, Nevena Zebića, Ivanu Moškun Štefanac, Saru Ipša… Ana Maria Štefanac i Petra Cicvarić vode školu glume, a tu je, naravno, i Dora Gemeri koja je “Katica za sve”, u najboljem mogućem značenju tog izraza, zaista nam jako puno pomaže u svemu što zatreba.
Dora, od kuda ti u Zakon Teatru? Imaš li i glumačkog iskustva, ili si tu više kao organizator i pomagač?
– Glumačkog u smislu kazališnih predstava ne, ali kazališnog itekako. Cijeli život sam uz kazalište, 15 godina sam plesala balet u Zorin domu, a zanimljivo je da mi je Peđa bio prvi plesni partner (smijeh). Bilo je to u našoj predstavi “Sjene”, gdje je nedostajalo dečkiju pa su glumci iz Dramskog studija uskočili kao pomoć i oni su bili naše sjene. Imala sam tek šest godina, a veliki Peđa je imao 17 i nisam imala pojma da ćemo jednom usko surađivati.
Jesi li onda i u kontekstu obrazovanja odabrala nešto vezano uz kazalište?
– Ne, moram priznati da svašta radim i dosta toga me zanima, ali što se tiče samog obrazovanja završila sam menadžment u turizmu u Opatiji i onda sam jedno vrijeme živjela i radila u Rijeci. Kao što sam rekla, svašta radim, ali osnova mi nije ono što sam završila, već radim kao web dizajner i programer. Iako, nije da je to nešto potpuno nevezano uz školovanje, jer završila sam taj srednjoškolski smjer u Dugoj Resi.
I kako si na kraju došla do Zakon Teatra?
– Surađivala sam s Peđom u vrijeme pandemije preko jednog EU projekta i lutkarskih radionica, a onda sam na prvom InPuT Festivalu završila u povorci i to mi je nekako “otvorilo oči” i zaključila sam da ne mogu ja bez kazališta, i tako je to polako krenulo i evo nas sad. Sad sam “Katica za sve” (smijeh). I sviđa mi se jako, kod Peđe je uvijek sve šareno i drugačije, a to je ono što i sama volim.
Kako ste zadovoljni prvim mjesecom rada u svom prostoru, odazivom publike, reakcijama u javnosti?
PEĐA – Jako smo zadovoljni, mislim da je stvarno sve bilo super. Naša predstava “Club 27” je odlično prošla kod publike, drago mi je baš zato jer je to lutkarska predstava za odrasle što je rijetkost u Hrvatskoj i dosta je i prijatelja i poznanika bilo malo skeptično, ali su došli i nakon toga bili oduševljeni. Dječje predstave su isto odlično posjećene i zbilja se nemamo na što žaliti.
DORA – Iako smo praktički tek krenuli već ima klinaca i roditelja koji su redoviti gosti i koji dolaze na matineju bez obzira što je na programu.
Ima li zabuna? Karlovac dugo nije imao drugo kazalište osim Zorin doma, ima li onih koji dođu u Zorin dom na predstavu?
PEĐA – Ne, barem za to nisam čuo, ali je bilo dva-tri slučaja u početku da su ljudi otišli u glavnu zgradu knjižnice, valjda nisu ni čuli za Knjižnicu za mlade pa bi otišli u glavnu zgradu misleći da je to na dječjem odjelu.
DORA – I zato nam je drago zbog ove suradnje, Knjižnica za mlade i DAGG su nam stvarno izašli u susret u svemu, ali vjerujem da će cijela priča podignuti vidljivost i Knjižnice za mlade koja to itekako zaslužuje, a možda je malo bila i zaboravljena zadnjih godina uz radove u Zvijezdi i smanjeni program.
Peđa, spomenuo si školu glume, koliko je polaznika, ima li još mjesta?
– Odaziv je bio jako velik i ima 70-ak polaznika pa mogu reći da smo manje-više popunjeni. Sama škola se odvija po “sezonskom” načelu, dakle kroz jednu školsku godinu tako da je sada već poodmakla. Ako netko ima baš strašno veliku želju nećemo ga odbiti, ali bilo bi bolje da pričeka novu sezonu škole. Važno je reći i da to nisu samo djeca, naglasak jest na njima, ali imamo i desetak odraslih polaznika, također potpunih početnika, koji vrlo marljivo i posvećeno redovito dolaze na probe, a planiraju uskoro i svoju prvu predstavu.
Vikendi u listopadu bili su u potpunosti programski popunjeni, planirate li nastaviti istim ritmom?
– Da, to je osnovna ideja, a tako bi i trebalo biti. Kao što je i Dora već napomenula, suradnja s Knjižnicom za mlade i DAGG-om je odlična, tako da se lako dogovorimo oko potencijalnih termina, mi imamo svoje večernje petkom i jutarnje i večernje subotom i planiramo svakako nastaviti u istom ritmu, jedino će možda biti malo poteškoća krajem godine, jer DAGG ima svoj tradicionalni salon arhitekture pa ćemo se morati prilagoditi tim okolnostima.
Što nas onda očekuje u studenom?
– Od predstava za odrasle studeni nam naredne subote otvaraju Judita Franković Brdar i Paola Slavica s hit predstavom o životnim paradoksima dviju prijateljica milenijalki “Važnije polovice”, bit će tu i nove izvedbe “Pračovjeka” i “Club 27”, a krajem mjeseca i predstava “Ja tata” Rakana Rushaidata, dok najmlađe na subotnjim matinejama očekuju predstave “Pričom te zovem”, “Avanture škampića Đure”, “Clap clap” i onda za kraj mjeseca i nova premijera.
O čemu je riječ?
– Predstava se zove “Smijehomanija” u režiji i na tekst Vanje Gvozdića, glume Nino Pavleković i Luka Selman i riječ je o glumačkoj predstavi za djecu.
Ima li još “premijernih” planova?
DORA – Uskoro će biti premijerno izvedena i komedija za odrasle “Pazi što želiš”, kao i božićna dječja predstava s Anom Mariom Štefanac i Martinom Ladikom.
PEĐA – A, već neko vrijeme nam je u planu i “Vlak u snijegu”, vjerujem da ćemo sada kada smo mirni s prostorom krenuti i u realizaciju te predstave.
Preuzimate i organizaciju vrlo popularnog InPuT Festa?
PEĐA – Tako je, što je i logično jer je to i bio naš projekt. Dakako, nastavljamo i suradnju sa Zorin domom, koji će biti partner u organizaciji, jer neke predstave će zahtjevati i veću pozornicu i neke dodatne uvjete. To je gradski festival i svakako želimo da on bude u Zorin domu.
Kakva je suradnja sa Zorin domom? Ima li problema oko termina, odnosno poklapanja istih?
PEĐA – Neke velike suradnje nema, ne mislim time ništa loše, već svatko radi svoj posao. Što se tiče termina, svakako ćemo u nekim stvarima izlaziti u susret, ako Zorin dom ima premijeru nećemo mi raditi predstavu u tom terminu, dječje predstave smo stavili u 10 sati, jer je Zorin dom vikend matineje imao u 11, iako je to kod njih sad malo i “zapelo”, no nadam se da će ih obnoviti. U krajnjoj liniji, naš zajednički kapacitet nije tako velik da ne bi bilo dovoljno publike da napuni oba prostora.
DORA – Da, to sam i ja željela napomenuti, ako se čak i dogodi da su dvije predstave u isto vrijeme opet to ne bi trebala biti neka tragedija, pogotovo kad uzmemo u obzir one koji stalno kukaju da se ništa ne događa, što me izluđuje, ali ih baš nikada ne možeš vidjeti na događanjima kojih itekako ima.
To je jasno, ali možda bi netko želio vidjeti obje predstave, a one su u istom terminu, više sam na to ciljao…
PEĐA – Normalno, zato i kažem da se trudimo da ne budemo baš u isto vrijeme, ali ako se nekad poklopi, Bože moj, većinom će biti i novih termina s istom predstavom.
Što još radi ili planira Zakon Teatar?
DORA – Mora se spomenuti “Karavan mašte”, projekt putujućeg kazališta, s kojim gostujemo u manjim sredinama koje nemaju kazalište. Bili smo u Cetingradu, Slunju, Ozlju, Belajskim Poljicama… nadamo se da ćemo i sljedeće godine nastaviti s tim projektom, jer je i jako potreban, a i jako dobro prihvaćen.
PEĐA – Nadamo se da ćemo u 2026. godini pokrenuti i festival KAFKKA, odnosno karlovački festival komornog kazališta. Kažem da se nadamo, jer, naravno, dosta ovisimo o projektima i natječajima, mi smo malo kazalište i ne možemo računati na to da ćemo živjeti od prodaje ulaznica, i sad smo mi jako zadovoljni posjetom, ali to je uglavnom dovoljno da budemo na nuli. Voljeli bismo opet pokrenuti i “Stiskavac u Tijesnoj” koji je nastao iz Kulturnih večeri kod Putnika na tvojim Danima Radićeve, na to su ljudi također jako pozitivno reagirali i mislim da je lokacija odlična pa se nadam da bismo također već naredne godine mogli obnoviti i taj program.
DORA – Dakle, sponzori, dobrodošli ste! I dodala bih da imamo ideju za program pred samu novu školsku godinu, besplatne predstave za djecu kao svojevrsna najava školske godine i dobrodošlica u školske klupe.
PEĐA – Uz sve to, planiramo se još ozbiljnije posvetiti edukativnom dijelu, radionicama i seminarima vezanim uz kazališnu umjetnost, što će također biti puno lakše za izorganizirati i provesti sada kada imamo svoj prostor.
