U gradu bez kina Karlovčani su pokrenuli niz filmskih festivala, među njima i jedan koji je odjeknuo u cijelom svijetu, a u gradu bez bazena sada je pokrenut vaterpolo klub, a Foginovo je oduševilo ekipu od Zagreba do Dubrovnika. Danas imamo jedno od najboljih kina u Hrvatskoj, a kroz koju godinu, tom logikom, nadamo se i sličan bazen! O vaterpolo klubu Karlovac, idejama, planovima i dosad učinjenom, govore predsjednik Aleksandar Petričić i njegov zamjenik Dinko Dudić. Prvo smo ih zamolili da se predstave "izvanvaterpolskim" zanimanjem:
DINKO – Ja sam informatičar i radim u Infobipu.
ALEKSANDAR – Diplomirani sam inženjer građevine i imam svoju firmu, KA Projekt.
I kako je onda došlo do vaterpola?
DINKO – Ja sam s par frendova počeo još negdje 2006. ili 2007. godine na Mrežnici. Na kupalištu dva slapa uzvodno od Briga dolazio je i dečko iz Zagreba koji je trenirao vaterpolo i on i tata su tamo postavili gol. I polako smo se počeli družiti s njima i igrati na taj jedan gol, a već 2008. napravljen je mali teren na Mrežnici i odigran prvi turnir. Od 2010. kada je prvi puta postavljeno pravo igralište na Korani smo tamo od prvog do zadnjeg dana kupališne sezone.
ALEKSANDAR – Prvi susreti s vaterpolom su još na Ižu, gdje su se ljeti redovito igrali turniri i utakmice starih i mladih, a osobno sam ga nešto malo igrao na fakultetu, ali ništa posebno sve dok nije krenulo na Korani.
Sada je to i službeno regulirano, odnosno u lipnju je osnovan Vaterpolo klub Karlovac. Kakvi su planovi?
ALEKSANDAR – Planovi su ozbiljni, ali puno toga će ovisiti i o infrastrukturi, normalno da nam je glavni problem činjenica da u gradu nema bazena i apsolutno ćemo se na sve moguće načine zalagati da se napokon krene u taj projekt. Učlanjeni smo u Karlovačku športsku zajednicu, a vjerujem da ćemo uskoro ući i u Hrvatski vaterpolo savez, s kojim smo redovito u kontaktu.
DINKO – Moramo spomenuti i Vaterpolo klub Mladost od kojeg imamo stvarno jaku podršku i baš zato nam je užasno žao što je vrijeme pokvarilo naš ljetni turnir, koji bi bio pravi spektakl za Karlovac.
ALEKSANDAR – Svaki vikend je bilo sjajno vrijeme, samo taj jedan su “padale sjekire”.
Mene je iznenadilo kada ste mi rekli da je turnir uopće održan, to je bio period i kada se pojavilo zagađenje, plus užasno vrijeme, bio sam uvjeren da turnira nije ni bilo…
DINKO – Nažalost, svi su tako mislili, no mi smo u zadnji čas odlučili da ipak idemo. Najvažnije je bilo da smo tog jutra dobili nove rezultate ispitivanja Korane i da su bili uredni, naravno da ne bismo zvali goste u suprotnom.
ALEKSANDAR – Došle su ekipe iz Zagreba, Siska, Rijeke, s Korčule… bilo je stvarno jako dobro osim tog vremena koje je bilo katastrofalno. Ali ljudi su svejedno bili oduševljeni igralištem i Koranom, napravili smo gulaš pa ih je i to dobro zagrijalo, svi su rekli da će doći i naredne godine i jedva čekamo.
DINKO – Došla je i praktički cijela prva ekipa Mladosti, s nekoliko reprezentativaca, zaista je šteta što je vrijeme pokvarilo to za obične gledatelje, jer vjerujem da bi Foginovo bilo krcato u lijepom sunčanom danu.
Dotaknuli ste se i zagađenja Korane, jeste li imali ovog ljeta problema oko toga?
DINKO – Ne. Činjenica je da je problem postojao i ja se zaista nadam da netko radi na tome da se to ne ponovi. Sretna okolnost je da se Korana najčešće pročisti do Karlovca, ali se ove godine u jedan ili dva navrata dogodilo da ni to nije bio slučaj, ali u ostatku sezone je bilo sve u redu.
ALEKSANDAR – Igrali smo cijelo ljeto, vaterpolo je takav sport da se povremeno i nagutaš vode i stvarno ne mogu reći da je ikom bilo išta. Uostalom, i kupača je bilo puno cijelo ljeto. Ne treba tu priču zanemariti i nadam se da se neće ponavljati, ali ne treba ni pretjerivati.
Koliko je zapravo karlovačkih vaterpolista?
ALEKSANDAR – Ako ćemo gledati na ljeto skupi se po 30-40 ljudi koji relativno redovno igraju.
DINKO – Ako gledamo i zimsku sezonu, onda ta brojka pada na nekih 20-ak na koje možemo računati.
Što se zapravo događa zimi? Radite li nešto, trenirate?
DINKO – Kako smo službeno osnovali klub odlučili smo i tome ozbiljnije pristupiti pa smo zakupili jedan nedjeljni termin u Zagrebu, na bazenu Jelkovec. Tamo smo se upoznali i s jednom zagrebačkom ekipom koja redovito hakla i upravo danas, malo nakon što izađe intervju, igramo s njima i prvu prijateljsku utakmicu.
ALEKSANDAR – Postoji i zimska amaterska liga koja se igra turnirski, ali nismo se željeli još tome priključiti, jer kod nas je ipak dosad sve bilo bazirano na entuzijazmu, ljudi imaju obitelji, poslove, u ovom trenutku jednostavno postoji mogućnost da se ne bi mogli skupiti, a onda je to neozbiljno i prema ligi i prema tim dečkima iz drugog kluba koji taj vikend onda neće odigrati utakmicu…
Jeste li imali već kakvih nastupa izvan Karlovca?
ALEKSANDAR – U dobrim smo odnosima s Rovinjanima i tamošnjim Vaterpolo klubom Delfin, išli smo kod njih na prijateljske susrete, a zaigrali smo i na njihovoj zimskoj “divljoj ligi” i bilo je dobro, sve su to uglavnom iskusniji igrači, no nismo se osramotili, bili smo četvrti od šest ekipa.
Tko zapravo čini VK Karlovac, jesu li to sve Karlovčani, ima li netko s ozbiljnijim vaterpolo iskustvom?
ALEKSANDAR – Naravno, većinom jesu Karlovčani, ali ima tu par dečki iz Zagreba s karlovačkim korijenima, neki od njih su i trenirali vaterpolo. Imamo i dvojicu ljudi s mora koji su doselili u Karlovac, jednog iz Rovinja i jednog iz Dubrovnika koji je također trenirao vaterpolo i kao i svim Dubrovčanima to mu je sport broj jedan.
DINKO – Kada je došao prvi put na Foginovo i ugledao igralište nije mogao doći sebi, rekao nam je “meni je sad život odmah bolji 50%” (smijeh).
Ima li klinaca? Postoje li planovi za neku školu vaterpola?
DINKO – Nema nažalost, to je glavni problem. Jako su slabo zainteresirani mlađi, barem je dosad bilo tako, sve je to ekipa od barem 30 godina, a klinci ako i probaju vrlo brzo odustanu, jer vaterpolo je vrlo težak sport u fizičkom smislu.
ALEKSANDAR – Ali za školu vaterpola itekako imamo planove i ideje i nadam se da ćemo već u 2026. godini održati prvu. Jasno, za neko dugoročnije vezivanje djece uz klub opet dolazimo do problema bazena, ali za početak bilo bi lijepo i da se uključe u ljetnu školu pa oni kojima se zaista svidi i kojima će ići bolje možda nastave s nama i u tim zimskim aktivnostima.
DINKO – Imamo u ekipi dvojicu kineziologa, tri certificirana ronioca, dvojica su već i radili s mlađim kategorijama u vaterpolu, tako da smo spremni za rad s mladima, nadam se da će biti i interesa kod njih.
Djevojke?
DINKO – Evo, svih ovih godina nije nažalost niti jedna cura iskazala interes da malo zaigra s nama, iako ženski vaterpolo jest također u usponu pa i na naš turnir su ovog ljeta došle cure iz Zagreba.
Kako stvari stoje s opremom?
ALEKSANDAR – Pa one osnove su okej, imamo lopte, kapice i slično u dovoljnoj količini, ima i Hrvatski vaterpolo savez neke svoje programe za pomoć manjim vaterpolo sredinama pa vjerujem da ćemo i tim putem osigurati neke stvari.
DINKO – Treba uvijek nekih sitnica na terenu, nove bovice, a sada i novi golovi, oni prvi drveni su se s vremenom raspali, to je i normalno, tako da smo za ovu sezonu sami izradili golove od PVC-a, što je naše goste ovako dosta fasciniralo (smijeh).
ALEKSANDAR – Da, u planu je za drugo ljeto riješiti nove golove, ovog puta prave.
DINKO – Puno nam znači da je igralište sada dano nama na upravljanje. Prije svega do prošlog ljeta smo ovisili i o sezoni kupanja, vaterpolo igralište je dolazilo na Foginovo kada i sprave za klince i micalo se kada bi završila službena sezona kupanja, sada imamo slobodu staviti ga čim je Korana pogodna za kupanje i zadržati ga i nakon kraja službene sezone.
Koliko zapravo potraje ta sezona u Korani?
ALEKSANDAR – Ugrubo rečeno od lipnja do rujna. Bilo je godina kada se moglo igrati još debelo u rujnu, ali tada još nismo mi upravljali igralištem.
DINKO – Ova godina je malo ranije završila, vidjet ćemo kako će biti sljedeće.
Jeste li imali i ranije kakvih sportskih iskustava ili vam je vaterpolo prvi sport kojim se ozbiljnije bavite?
ALEKSANDAR – Pa ja sam onako kao i mnogi klinci probao sve, ali sve nešto kratko, ne mogu reći da sam se nečim ozbiljnije bavio od baš sportova u gradu. Ali sam dugo radio kao učitelj skijanja, petnaestak godina.
DINKO – Zapravo slično, ništa ozbiljno osim haklanja košarke, a i ja sam imao zimsku sportsku ljubav, odnosno bavio sam se snowboardingom.
Ima li još nekih planova za sljedeće ljeto?
ALEKSANDAR – Uz spomenutu školu vaterpola, svakako jedan veliki turnir na Foginovom, vjerujem i uz vrlo jake ekipe.
DINKO – Ljudi iz Zagreba su zaista velika podrška i jako su zainteresirani i bez obzira na preužasne uvjete kakvi su bili ovog ljeta svi su odmah pitali kada će opet turnir. Bit će!
